Poslušajte:
Svi mi zasigurno poznajemo kartonsku ambalažu, kutije na kojima piše: »Lomljivo! Rukuj pažljivo! Oprez, lomljivo!« Tako je upakirana dragocjena roba, osjetljive naprave. Sveto nam pismo pred oči stavlja tri dragocjena i osjetljiva područja našega života: ljubav prema sebi, ljubav prema bližnjemu, ljubav prema Bogu. Trostruka ljubav Isusov je odgovor na pitanje o prvoj zapovijedi. U ljubavi smo osjetljivi i lomljivi. Tko u ljubavi nije pogriješio, zacijelo nikada u životu nije pogriješio.
Darovana nam je Riječ kao sveti orijentir, blještavi svjetionik na pučini života. Što su životne prilike zamršenije, a oskudica veća, teže je donijeti odluke. Ali evo nam luč, užarena baklja koja je tako moćna da razbija okove grijeha, iako doduše ostajemo uvijek grješni; s njom nadrastamo patnju, premda nosimo životne križeve; baklja Božje ljubavi prelazi granice smrti, makar i dalje ostajemo smrtni. Riječ tako utješna i tako zahtjevna: »Ljubi!« Ako dubine u nama vape i bukte od želje da poklonimo svoju ljubav, nije to pucanj u prazno. Najuzvišeniji i Najdostojniji objavljuje kako želi i očekuje našu ljubav. Jedini je on može do dna prihvatiti i na nju odgovoriti.
Nije samo mladost ona koja sa sobom nosi težnju da život posveti pravomu Idealu. I zreo čovjek osjeća da njegov život ima smisla kada ga ulaže, kada ga posvećuje za pravu svrhu. Evo programa koji jedini ispravno traži i nudi potpun angažman cjelovite osobnosti: ljubav! Ono što duboko u sebi želimo, ono za što i slutimo da je pravi put u život, riječ Božja priznaje i prepoznaje. Potvrđuje iskonsku čežnju srca. Ne polovičnost, nego sveta korjenitost: »Svim srcem, svom dušom, svim umom, svom snagom« (Mk 12,30)! Pitamo li kako uložiti sile koje su nam darovane, evo perspektivna programa! Ljubav, odmjerena i uviđavna, odvažna i prodorna, vidovita i puna razumijevanja, snažna i postojana, ljubav ispunjena ljudskošću i toplinom, ljubav zauzeta marljivošću koja od svagdanjih stvari čini čaroliju. Ljubav koja nas vodi sve do Boga. Svaki će se drugi strah rastopiti, a ostat će samo sveti strah Božji. Bog jedini do kraja poštuje našu slobodu jer je stvara i ustanovljuje.
Zapovijed nam ljubavi nalaže da ponajprije zahvalno pazimo na prvi i najdragocjeniji dar koji nam Bog daje, a to smo mi sami. Po mjeri kojom s ljubavlju prihvaćamo sebe ljubit ćemo i bližnjega. A tko ljubi brata svojega, ljubi i Boga.
Poziv na ljubav je poziv na srce, ali ne srce u besplodnoj izoliranosti, ne srce u prozirnoj škrinji na izložbi, nego srce koje će kucati svakoga dana, koje će kadšto i zadrhtati od napora i zajecati od boli, a onda se opet rastopiti i rascvjetati u blagosti i veselju. Zapovijed ljubavi životni je poziv onoga Srca koje je na Uskrs zasjalo jače od križa. To je moć kojom smo obdareni. To je čudesna duhovna energija koju slavimo na oltaru kada lomimo kruh života i primamo tijelo Kristovo. Isusovo je Srce prostor gdje možemo otpočinuti i skupljati snage, hraniti svoju srčanost. Isusovo je Srce škola ljubavi. Jedino je Isus Krist doista kadar urezati svete riječi u naša srca.
Mt 22,34–40; Mk 12,28–34; Lk 10,25–28
30. nedjelja u liturgijskoj godini A
31. nedjelja u liturgijskoj godini B
15. nedjelja u liturgijskoj godini C
