Čovjekovo poslanje

Čovjekovo poslanje na početku Biblije

Ivanovo Evanđelje zainteresirano je za ono što je bilo na početku. Poznato je kako Ivan piše: “U početku bijaše riječ” (Iv 1,1). Točno piše: u početku (εν αρχη ברשׁית) očitovala se stvarateljska Riječ. Knjiga Postanka, na početku Biblije, opisuje silu te riječi. Opisana je Božja riječ u svoj njezinoj moći. To je riječ koja stvara. Sedam puta čitamo kako Bog progovara i stvorenje nastaje. Sedam puta čujemo opis „i reče Bog“ na koji potom slijedi izvještaj „i bi svjetlo“ odnosno, „i bi tako“. Također, sedam puta se ponavlja ocjena da je bilo „dobro“ to što je stvoreno u početku (Post 1,4.10.12.18.21.25.31). Sam tvorac procjenjuje i vrednuje. Na kraju kad je sve stvoreno, Bog je sve pregledao i bijaše „veoma dobro“ (Post 1,31). Pravo Ivan piše: u početku bijaše Riječ – riječ koja stvara dobro stvorenje.

Ivanovo evanđelje zapisuje da je Isus „dobro znao što je u čovjeku“ (Iv 2,25). Zna Isus kako je Stvoritelj prije stvaranja čovjeka zastao u promišljanju. Samo u tom slučaju nalazimo svojevrstan imperativ u prvom licu: „Načinimo čovjeka.“ (Post 1,26). U nutrini Božjeg svijeta saznajemo njegove nakane i otkrivamo kako Bog samoga sebe potiče i motivira.

Zna Isus da je čovjek slika Božja jer se upravo u tom trenutku stvaranja otkriva da je Bog zajedništvo koje se preslikava u čovjeka, muško i žensko (Post 1,27), pa će još jednom božansko promišljanje potvrditi: „Nije dobro da čovjek bude sam“ ( 2,18). Čovjek je slika Božja jer će on dati ime stvorovima (2,20), kao što sam Bog prvi daje ime danu i noći, nebu, kopnu i moru (1,5.8.10). Čovjek dobiva božansku ulogu. Daje ime. Otkriva definiciju i pruža smisao bićima koje susreće u životu. Od početka je pozvan da bude dobar gospodar i upravitelj (rada’ 1,28), što će u slici vrta koji treba opsluživati i čuvati (‘abad, šamar 2,15) imati svoje objašnjenje i tumačenje.

Čovjek jedini kod stvaranja u pravom smislu čuje i razumije Božju riječ i dobiva presudnu zapovijed: „Budite plodni i rastite!“ (Post 1,28). Učitelj će upravo to primijeniti i razjasniti kad izabere učenike zato da rod donose i da rod njihov ostane (Iv 15,16). A sv. Pavao će i drugi dio iskonske zapovijedi protumačiti, govoreći da nam valja prispjeti „do mjere uzrasta punine Kristove“ (Ef 4,13). Donosite plod i postanite dovoljno veliki – to je prvo poslanje!

Zna Isus dobro da je čovjek isto tako već u počecima žrtva samoće. Adam, čovjek, sâm je, i to nije dobro, kako sam Bog uviđa (Post 2,18). I Eva, žena, u presudnom razgovoru sa zmijom bit će ostavljena sama (3,1–5), usprkos netom izrečenom svečanom proglasu da će muž „prionuti uza ženu svoju“ (2,24). Nije dobro da čovjek bude sam – ni muško, ni žensko! Krenulo je međutim po zlu. Kajin će sam, bratoubojstvom, aktivno prouzročiti svoju samoću. Zna Isus što je u čovjeku.

Čovjek je već u počecima žrtva zmijskih laži. Važno, u biblijskom jeziku udvostručeno i vrlo realno Božje upozorenje: „Sigurno ćeš umrijeti!“ (Post 2,17) u riječima napasnika izokrenuto je negacijom koja je bezobrazno dometnuta preda nj. Pritom se stara zmija i otac laži izgleda služi zavodničkim uljepšavanjem pa izjavu u hebrejskom jeziku stavlja u donekle pjesnički oblik (s nastavkom -un). U prijevodu to bi moglo glasiti: „O, ne, vi umrijeti nećete“ (3,4). Znao je Isus dobro što je u čovjeku i da od početaka Božji interes i potraga ne prestaju. „Gdje si?“ (3,9) – sluša čovjek božansko pitanje. I još više, osim odgovornosti za se, pred Bogom je odgovoran za bližnjega: „Gdje je brat tvoj“ (4,9)?

27.11.2007.
(dopunjeno 13.01.09., 04.03.09.; 01.02.2010.)

N. Bilić

Slika Božja

Čovjek kao slika Božja na prvim stranicama Svetog pisma

Sveto pismo opisuje kako je Stvoritelj prije stvaranja čovjeka zastao u promišljanju. Samo u tom slučaju nalazimo svojevrstan imperativ u prvom licu: „Načinimo čovjeka.“ (Post 1,26). U nutrini Božjeg svijeta otkrivaju se njegove nakane i vidi se kako Bog samoga sebe potiče i motivira.

Čovjek je slika Božja jer se upravo u tom trenutku stvaranja otkriva da je Bog zajedništvo koje se preslikava u čovjeka, muško i žensko (Post 1,27), pa će još jednom božansko promišljanje potvrditi: „Nije dobro da čovjek bude sam“ ( 2,18). Dvaput početna poglavlja Svetog pisma ističu da je Bog stvorio i blagoslovio čovjeka, muško i žensko (1,27s; 5,2). I prvo i peto poglavlje ponavlja da je pritom čovjek, muško i žensko, slika Božja.

Čovjek je slika Božja jer će on dati ime stvorovima (2,20), kao što sam Bog prvi daje ime danu i noći, nebu, kopnu i moru (1,5.8.10). Čovjeku je povjerena božanska uloga. Daje ime. Otkriva definiciju i pruža smisao bićima koje susreće u životu. Od početka je pozvan da bude dobar gospodar i upravitelj (rada’ 1,28), što će u slici vrta koji treba opsluživati i čuvati (‘abad, šamar2,15) imati svoje objašnjenje i tumačenje.

Zato je živi čovjek slika Božja. Neki mrtvi kip ili poganski idol to jednostavno ne može biti.

Čovjek jedini kod stvaranja u pravom smislu čuje i razumije Božju riječ i dobiva presudnu zapovijed: „Budite plodni i rastite!“ (Post 1,28). Učitelj Isus upravo će to primijeniti i razjasniti kad izabere učenike zato da rod donose i da rod njihov ostane (Iv 15,16). A sv. Pavao će i drugi dio iskonske zapovijedi protumačiti, govoreći da nam valja prispjeti „do mjere uzrasta punine Kristove“ (Ef 4,13). Donosite plod i postanite dovoljno veliki – to je prvo poslanje!

Na početku, kod stvaranja čovjek, muško i žensko, prima blagoslov od Boga (Post 1,28), slično kao što su ga već prije dobile ribe morske i ptice nebeske (22) i kao što će ga dobiti dan počinka (2,3) kad je djelo zaokruženo. Kad Sveto pismo ističe da je čovjek Božja slika i jedan i drugi put ponavlja da je primio blagoslov (Post 1,28; 5,2). Novi početak u savezu s Noom obilježen je i novim Božjim blagoslovom (Post 9,1). S Abrahamom međutim započinje nešto novo jer se po prvi put u Bibliji događa da sam čovjek postaje blagoslov. „Ti ćeš biti blagoslov!“ (12,2) – govori Gospodin svome izabraniku kod prvog poziva i ponavlja otkrivajući svu širinu svoje božanske nakane „u tebi će se blagoslivljati sve obitelji tla zemaljskoga“ (12,3). Čovjek postaje ne samo primatelj, nego aktivni nositelj blagoslova. A svećenik Melkisedek bit će prvi koji primjenjuje tu moć, izvršava zadaću: on blagoslivlja (Post 14,19).

FER – Biblijska teologija 1: Pitanja za ponavljanje gradiva

Pitanja za ponavljanje gradiva

(Biblijska teologija 1, FER)

Tko postiže blaženstvo prema Ps 1?
Što izvorno označava Tora?
Što se nalazi na početku Ps 1?
Kako pravednik postupa s Božjim Zakonom prema Ps 1?
Što je simbol pravednosti u Ps 1?
Što simbolizira pljeva u Ps 1?
Čemu su se prema Lk 24,21 nadali učenici koji odlaze u Emaus?
Što kod učenika obuhvaća trostruki preokret koji doživljaju s Učiteljem na putu u Emaus (Lk 24,29.31.32 )?
Na temelju čega uskrsli Isus tumači svoju osobu na putu u Emaus (Lk 24,27)?
Što NE pripada trostrukom rezultatu koji učenici doživljavaju u Lk 24?
Koje dijelove Starog zavjeta nabraja uskrsli Učitelj pred učenicima u Jeruzalemu prema Lk 24,36–49?
Što učenici razumiju nakon što im je Isus „otvorio pamet“?
Što znači γεγραπται?
Tko je „Ključ“ za čitanje kršćanske Biblije?
Odakle Isus citira svoje obrambene biblijske odgovore na tri kušnje u pustinji?
Što Isus prema Govoru na gori (Mt 5-7) kani sa Zakonom i Prorocima?
Što znači νομος και προφεται kako Isus, Učitelj, egzemplarno naziva Bibliju?
Na koji je način Bog autor svetih knjiga?
Iz kojeg jezika dolazi riječ Biblija?
Što izvorno znači Biblija?
Koji je glavni pojam o odnosu između Boga i ljudi po kojem dva dijela Svetog pisma nose ime?
Što je u biblijskoj teologiji Kanon?
Koja su tri glavna dijela Hebrejske Biblije?
Poredajte glavne stupnjeve u povijesnom razvoju Biblije!
Koliko novih (“deuterokanonskih”) knjiga donosi Septuaginta?
Tko je izradio prijevod Biblije na latinski jezik (Vulgatu)?
Što je novo u Vulgati za razliku od Septuaginte?
Koliko glavnih dijelova ima Stari zavjet u suvremenom kanonu?
Što znači kratica: Izl 3,14?
Koji su izvorni jezici biblijskih knjiga?
Kojim jezikom biblijske knjige NISU sastavljane?
Koliko je biblijskih spisa sačuvano u autografu (originalni rukopis)?
Što prema biblijskom izvještaju Bog svojom riječju najprije stvara u Post 1?
Koliko puta se u Post 1,1–2,4 nalazi paralela: „i reče Bog“ – „i bi tako“?
Na što se odnosi posebni glagol stvoriti u Post 1,1.21.27?
Čemu Bog daje ime prema izvještaju u Post 1 (usp. v5.8.10)?
Kome Bog daje svoj prvi blagoslov u Post 1?
Što Bog posvećuje pri stvaranju (קדש Post 2)?
Koliko je dana opisano u Post 1,1–31?
Koliko puta Stvoritelj gleda i ocjenjuje svoje djelo prema Post 1?
Gdje se nalazi zaključna procjena kakvoće stvorenja?
Koliko se glavnih predaja tradicionalno razlikuje u nastanku Petoknjižja?
Od kojih se elemenata sastoji čovjek prema Post 2?
Kada je stvoren čovjek prema prvom biblijskom izvještaju (Post 1)?
Gdje se u Bibliji čovjek naziva slikom Božjom?
Kome Adam daje ime u Post 2s?
Što traži prva Božja zapovijed koju Bog upućuje čovjeku u Post 1?
U kojem se biblijskom poglavlju prvi put pojavljuje riječ berit – Savez?
Kada se u Bibliji sklapa prvi savez?
Kako je sklopljen Savez u Post 9,8–17?
Čija je obveza prvi Savez prema Post 9,8.11.15?
Gdje se nalazi Abraham kad ga Bog poziva (usp. Post 11,31)
Za koga je Abraham nositelj blagoslova prema Božjem pozivu (Post 12,3)?
Kad Abraham upućuje prve riječi Bogu koje su zapisane (poglavlje!)?
Tko je prvi biblijski vjernik prema Post 15,6?
Što je vanjski znak Božje prisutnosti u Post 15?
Koliko veliku zemlju Bog najavljuje Abrahamu objavom uz tvrd san (Post 15)?
Kada Bog pred Abrahamom prvi put spominje berît – Savez?
Gdje se pri put spominje ime „Abraham“ (poglavlje)?
Što je znak Saveza u Post 17?
S kojim se osobitim Božjim imenima Abraham susreće?
Što znači tematska riječ נסה u Post 22,1 koja se prvi put pojavljuje i daje naslov cijelom događaju?
Izvorno značenje naziva „žrtva paljenica“ (עלה ‘olâ  8x u Post 22) u biblijskom je jeziku vezano uz:
Pred kime Abraham izriče svoju spremnost riječima „Evo me“ u Post 22?
Kada Jakov, praotac Izraela, prvi put spominje Božje ime?
Kako se praotac Jakov prvi put osobno susreće s Bogom?
Kakav je Jakovljev odgovor na Božja obećanja u Post 28,13–15?
Kada Jakov upućuje Bogu svoje prve riječi (“ti”)?
Što je po svojoj formi zavjet koji Jakov izriče u Post 28,20s?
Koje stvari Jakov traži od Boga u svom zavjetu (Post 28,20s)?
Kada i kako Jakov dobiva novo ime?
Koje dvije ključne riječi označuju Božji poziv u Bibliji?
Na koga se odnose poteškoće koje Mojsije iznosi kod Božjeg poziva (Izl 3s)?
Koliko bitnih elemenata izvještaja o zvanju razlikujemo na temelju Izl 3,1-4,17
Koliko prigovora ukupno Mojsije pred Bogom iznosi u Izl 3,1–4,17?

Na kojem je brdu Mojsije posrednik Saveza s Bogom prema Knjizi Izlaska?
Koje dvije ključne riječi označuju Božji poziv u Bibliji?
Što NE pripada Božjem pedagoškom postupku kod Mojsijeva zvanja (Izl 3s)?
Na koga se odnose poteškoće koje Mojsije iznosi kod Božjeg poziva (Izl 3s)?
Kako je definirano sveto Božje ime Jahve kod Mojsijeva zvanja (Izl 3)?
Na koga se odnosi hebrejska riječ עמי – ‘amî u Božjem govoru u Izl 3,7?
Gdje se u Bibliji nalazi tekst Deset zapovijedi?
Koja je glavna teološka razlika u dvije verzije Deset zapovijedi?
Tko izgovara Deset zapovijedi u Izl 20 i Pnz 5?
Koliko puta se u Deset zapovijedi u Izl 20,2–17 spominje Božja pripadnost narodu (“יהיה , Bog tvoj”)?
Gdje i kada Mojsije ponavlja Božje zapovijedi pred narodom?
Kakav naziv dobiva Deset Božji zapovijedi u Pnz 4,44?
Kome su upravljene Božje zapovijedi, tko je „ti“, u Izl 20 i Pnz 5?
Što u Bibliji prethodi zapovijedima (usp. Izl 19,6)?
Na čemu se temelje zahtijevi u Božjim zapovijedima u Izl 20,2 i Pnz 5,6?
Koje riječi dodaje Mojsije kad podsjeća na Božje zapovijedi u Pnz 5
Koliko je puta prema Knjizi Izlaska Mojsije proveo 40 dana na Sinaju (usp. Izl 24,18; Izl 34,28)
Što neposredno prethodi objavi Božjeg milosrđa Mojsiju u Izl 34?
Po čemu se razlikuje drugi Mojsijev boravak na brdu Sinaju od prvoga (Izl 24.34)
Koje osobine Bog objavljuje Mojsiju kod novog susreta na brdu (Izl 34)?
Tko u skladu s najavom (Izl 33,19) izgovara Božje sveto ime na gori u Izl 34,6?
Koja su uobičajena 4 elementa formule Božjeg milosrđa (usp. Izl 34)?
Od čega se sastoji dvostruka Mojsijeva reakcija na objavu Božjeg milosrđa u Izl 34,8s?
Što NE pripada reakciji na objavu “formule” Božjeg milosrđa u Izl 34?
Što Mojsije traži od Boga nakon objave Božjega milosrđa (usp. Izl 33,3; 34,9)
Koju prvu zadaću Jošua prima od Mojsija prema Izl 17?
Kome se Bog izravno obraća nakon Mojsijeve smrti?
Tko uvodi izabrani narod u Obećanu zemlju?
Koje su glavne zadaće Jošue, Mojsijeva nasljednika?
Na kojem je brdu Jošua prema Izl 24 zajedno s Mojsijem?
Gdje Jošua boravi kao mladić prema Izl 33?
Što služi kao orijentir pri ulasku u Obećanu zemlju (Jš 3)?
Kada je Jošua prvi put ušao u Obećanu zemlju?
Kako Jošua i Kaleb postupaju kod pobune u Br 14,6-9?
Na čijoj je strani neznanac s kojim se Jošua susreće u Jš 5?
Koji zadatak Jošua dobiva u susretu s Neznancem u Jš 5?
Gdje se prvi put čita Mojsijev zakon u Obećanoj zemlji?
Tko je prema Jš 8,32 napravio prvi prijepis Zakona?
Kome Jošua čita Zakon na gori Ebalu u Obećanoj zemlji prema Jš 8
Što čita Jošua na gori Ebalu iz Zakona?
Kome su upućene riječi Zakona koje Jošua čita?
Na koji ljudski problem Bog odgovara stvaranjem Eve prema Post 2?
Na što upozorava rebro od kojega je Eva stvorena u Post 2?
Kome Eva prigovara u Post 2-4?
Tko je pobjednik nad zmijom-sotonom prema Pra-evanđelju (Post 3,15)
Koje biblijske žene imaju naslov proročice?
Uz koji je događaj vezan prvi nastup proročice Mirjam?
Kako Mirjam mijenja prvu riječ velike Mojsijeve pjesme (Izl 15)?
Kako zajednica reagira na bolest proročice Mirjam (Br 12)?
Koji prorok svrstava Mirjam po važnosti uz Mojsija i Arona?
Što jedino Rahaba čini u knjizi o Jošui (Jš 2,12)?
Što obuhvaća čudesno znanje bludnice Rahabe prema Jš 2?
Koga Rahaba spašava prema Jš 6,17.22?
Zašto Samuelova majka Ana u početku trpi prema 1 Sam 1?
Koja je prva reakcija svećenika Elija na molitvu Samuelove majke Ane u 1 Sam 1?
O čemu govori Anin hvalospjev u 2 Sam 2,1-10?
Koliko djece ima ukupno Ana prema 1 Sam 1s?
U kojem gradu prema 2 Kr 22 i 2 Ljet 34 djeluje proročica Hulda?
Što traži kraljevsko izaslanstvo kod proročice Hulde (2 Kr 22, 2 Ljet 34)?
O kojoj osobi govori Hulda u svom proroštvu u 2 Kr 22 (ili 2 Ljet 34)?
Koji kralj vlada u Huldino doba?
Uz koji je događaj vezano Huldino prorokovanje?
Na što smjera dvostruki Huldin odgovor u 2 Kr 22,14–20 (ili 2 Ljet 34,22–28)?
Koje osobe u Petoknjižju imaju proročki naslov?
Po čemu Mali proroci nose svoj naziv?
Koja je uloga Abrahama, prvoga proroka, prema Post 20?
Što Ilija traži od Boga na putu kroz pustinju?
Kako Bog reagira na Ilijin boravak na gori Horebu?
Koju osobinu Bog objavljuje svome sluzi Iliji na gori Horebu?
Kako se Bog objavljuje Iliji pred pećinom na gori Horebu?
S kime živi prorok Elizej prema 2 Kr 6?
Koga je prorok Elizej čudesno izliječio?
Kada se događa posljednje čudo proroka Elizeja?
Koliko lažnih proroka Mihej ima pred sobom (1 Kr 22)?
Koga označava „stado bez pastira“ u prvom Mihejevu viđenju (1 Kr 22,17)?
Koji je izvor prorokovanja kraljevih proroka prema drugom Mihejevu viđenju?
U vrijeme kojeg poznatog proroka nastupa Mihej, sin Jimlin (1 Kr 22)?
Što je prvi odgovor koji kralja Ahab dobiva od proroka Miheja ben Jimle u 1 Kr 22,15?
Po čemu je Mihej, ben Jimla (1 Kr 22; 2 Ljet 18), sličan Kristu?
Kojom je ključnom riječju obilježeno Gideonovo djelovanje u Knjizi Sudaca (6–8)?
Tko je glavni neprijatelj u Gideonovo doba (Suci 6–8)?
Koliko vojnika ima Gideon kad napada neprijateljski tabor (Suci 7)?
Koliko puta Gideon doživljava susret s Bogom (Suci 6–8)?
Koji su bitni elementi Gideonova odvajanja od Božjeg puta (Suci 8)?
Koje je ključno biblijsko poglavlje u kojem Samuel od dječaka postaje priznati prorok?
Što je po sadržaju poruka koju dječak Samuel dobiva od Boga (1 Sam 3)?
Na temelju čega Samuel raspoznaje Božji poziv u 1 Sam 3?
Kome je upućena poruka koju dječak Samuel sluša u svetištu?
Koliko puta dječak Samuel doživljava Božji poziv u noći?
Kako se prema Elijevoj pouci u 1 Sam 3,9 Samuel definira pred Bogom?

Što je većina biblijskih psalama po svojoj formi?
Što znači hebrejski naziv תהילה – tehillâ?
Što znači grčki glagol ψαλλω – psallo?
Uz koji se važan događaj veže izvještaj u 1 Ljet 16
Koji je – prema zapisanima imenima – prvi Davidov psalam u zbirci?
Što David čini s napadačkom tvrdnjom da mu nema spasenja u Bogu prema Ps 3,3?
Tko je glavni protivnik Davidov?
Kakvo je Davidovo glavno iskustvo s Bogom prema Ps 3?
Gdje se zbiva Kristov susret s Napasnikom prema zajedničkom izvještaju sinoptičkih evanđelja?
Kako se Isus brani od đavlovih napasti?
Koja su tri mjesta velike Kristove kušnje na početku javnoga djelovanja?
Na što se odnosi tzv. četvrta kušnja Kristova?
Kada se prema izvještaju Mateja i Luke zbiva Kristova kušnja u pustinji?
Kako se Isus brani od đavlovih napasti?
Odakle Isus uzima odgovore kojima pobjeđuje napasti?
Kako Isus odgovara na bogohulnu zloporabu Pisma (Lk 4)?
Što u Bibliji znači ime kojim Isus prema Mt 4,10 definitivno pobjeđuje napasti?
Tko ponavlja napad na Kristov identitet kod raspeća (usp. Mt 4,3.6; 27,40).
O čemu govori Isusova pouka o talentima u Mt 25 u skladu sa zapisanim uvodom?
Koliko talenata na kraju ima prvi sluga u pouci Isusovoj iz Mt 25?
Koja je glavna pozitivna odlika u prispodobi o talentima koja se četiri puta spominje (Mt 25,21.23)?
Kako gospodar raspoređuje talente u prispodobi?
U čemu je dublji problem trećega sluge?
Kako otac u Lk 15 komunicira s mlađim sinom kad se vratio?
Kome otac daje baštinu na početku prispodobe o rasipnom sinu (Lk 15,11–32)?
Kako otac u Lk 15 reagira prema starijem sinu?
Koja se ključna riječ ponavlja četiri puta u prispodobi o rasipnom sinu (Lk 15,23.24.29.32)?
Kako se Isus, Učitelj, obraća Marti u Lk 10?
Koga Isus poučava o jedinom potrebnom i o boljem dijelu koji ostaje (Lk 10)?
Kada se Marta prema Iv 11 susreće s Isusom?
Koji jedinstven i bitan naziv Marta pridaje Isusu prije Lazarova uskrsnuća i tako postaje slična Petru (Mt 16,16; Iv 11,27)?
Kako se zove prva vjernica na tlu Europe prema Dj 16?
Gdje se okupljaju prvi europski kršćani prema Dj 16,40?
Koji su izabrani svjedoci s Isusom na gori preobraženja prema sinoptičkom izvještaju (Mt 17, Mk 9, Lk 9)?
Što predstavljaju dva nebesnika s kojima preobraženi Isus razgovara?
S kime je preobraženi Isus u razgovoru?
Koje Evanđelje otkriva sadržaj razgovora na Gori preobraženja (Isusov izlazak)?
Tko je prema Evanđeljima prva osoba koja se susrela s uskrslim Isusom?
Kakva je bila Marija Magdalena prije susreta s Isusom (Mk 16,9; Lk 8,2)?
Koliko je čuvenih Kristovih riječi na križu molitva?
Koje psalme Raspeti Isus citira u svojim molitvama?
Kada raspeti Isus izgovara prvu od svojih molitava (Lk 23,34)?
Na što smjera čuveno pitanje Raspetoga o napuštenosti: “Bože moj, zašto si me ostavio”?
Tko je zapisao prvi izvještaj o Isusovu uskrsnuću?
Gdje se kod sinoptika nalaze izvještaji o uskrsnuću?
Koje se poruke Isusove žene prisjećaju  na uskrsno jutro (Lk 24,6)?
Koga ljudi najprije susreću na Isusovu grobu na uskrsni dan?
Što evanđeoske žene rade na uskrsno jutro?
Koji su prvi apostoli koji stižu do praznoga groba prema evanđeljima?
Kako Isus naziva apostole nakon svojega uskrsnuća (Mt 28,10; Iv 20,17)?
Što Isus NE čini u dvorani među apostolima na dan uskrsnuća?
Što je Melkisedek prema Poslanici Hebrejima?
Tko je “objekt” Melkisedekova dvostrukoga blagoslova u Post 14,19?
Što prema Evanđeljima označuju darovi koje Melkisedek donosi?
Kakav je Bog za Abrahama prema novoj spoznaji u susretu sa svećenikom?
Tko je učitelj mladoga Samuela?
O čemu stari svećenik Eli valjano poučava Samuela (1 Sam 3,9)?
Što svećenika Elija u duši najviše brine?
Kako se Eli obraća mladome Samuelu u 1 Sam 3?
Koliko je Elijevih molitava u Bibliji zapisano (1 Sam 1–4)?
Što je molio od Boga stari svećenik Zaharija prema Lk 1,13?
Tko svećeniku Zahariji u Lk 1 donosi radosnu vijest?
Što prema anđelovu nalogu Zaharija treba učiniti (Lk 1)?
Što je prema Lk 1,76 Ivan Krstitelj?

Sveti križ Isusov

Križni put vodi sve tamo od Pilata, koji uzalud pokušava oprati ruke, pa do Josipa Arimatejca i Nikodema, koji prije bijahu u strahu i potaji, a sada su aktivni učenici i sveto tijelo polažu u grob. Kršćanin je čovjek koji ulazi u tajnu križa Kristova.

Križ je zaboden u zemlju zato da pokaže gdje je prava veza s Bogom – što je prava vjera, istinska religija. Križ zaboden u zemlju ujedno je upozorenje na opasnost. Raskrinkava pseudoreligiozne zavodnike koji u ime sotonizma ili vlastitoga džepa zbunjuju i razaraju duševni svijet. Križ uzdignut prokazuje lukave spletke pseudocrkava koje u službi moćnika ovoga svijeta rovare po dušama. Zlorabe intimu, pobožne osjećaje i mladenački idealizam. Samo je vertikala križa veza zemlje s nebom. Samo Isusove raširene ruke privlače k njemu. Nitko ne može doći k Ocu osim po njemu (Iv 14,6). Svaka teologija, ma iz koje vjere, ako to niječe, mora ozbiljno preispitati svoje temelje.

Na Kalvariji prvi čavao zabijaju. Reska, žestoka bol prostrujila je u tili čas i odjeknula cijelim tijelom. Potom čekić i po drugomu čavlu udara. Prikovane su ruke koje su blagoslivljale i umnažale kruh, koje su oslobađale od spona bolesti i same smrti. Ljudi mu pribijaju i noge na križ tako da više ne prolaze zemljom, da Spasitelj više ne čini dobro. U cvijetu ljudske snage, u početcima velike misije kraljevstva Božjega, mladi je Mesija izručen da ga uhite i svežu, pogrde i izbičuju, razapnu na križ.

Isus je primio na se križ zato da pokaže dubinu ljubavi Božje. Kada mi se učini da me je i Bog ostavio, Isus je sa mnom. On je to doživio na križu. Kada me iznutra tišti i izjeda nepoznata patnja, kada više ništa ne razumijem i ne osjećam, nego samo muku, on je sa mnom.

Isus prima na se križ zato da nas upozori na našu smrt. Planiram li poslove, znam da mi je vrijeme ograničeno. Kada mi dobro krene, svjestan sam da u grob ništa ne ću sa sobom ponijeti. Nad humkom samo će križ ostati. Ako izazivam svađu, već sada mi je jasno da na smrtnomu času sve izgleda drukčije, pokazuje se prava vrijednost.

Isus prima na se križ zato da posveti bol svih onih koji pate zbog naše mržnje ili prijezira. Isus prima na se križ zato da pokaže kako je jedno s onima koji trpe zbog opakih bolesti ili prirodnih katastrofa, s onima koje pritišće smrtni strah. Isus posvećuje njihovu patnju. Kada nam pamet staje i s grčem se pitamo: »Zašto?«, Isus ne objašnjava doduše, nego širi probodene ruke da zagrli cijeli svijet.

Veliki petak osobit je dan u crkvenoj godini kada se ne slavi euharistija. Crkva uklanja s glavnoga oltara presveti sakrament. Zacijelo se i tako prisjećamo da smo se i mi svakim svojim grijehom uvrstili u podivljalu, nahuškanu svjetinu koja bijesno viče: »Ukloni, ukloni!«

Isus prima na se križ da objavi tajnu Božju. Raspelo je poziv: gledajte, mene su proboli! To je Božji zov. »Gledajte me, mene ste do u dubinu ranili kada ste đavolskom maskom prekrili svoje lice i činili grijeh. Dao sam vam život, dao sam vam ovaj svijet, a vi ste me proboli. Sada mene gledate!«

Veliki petak

 

Sveto trčanje

Apostoli na Uskrs

Ivanovo Evanđelje, opisujući uskrsni dan, spominje kako ljudi trče. Marija Magdalena trči (Iv 20,2). Petar i Ivan trče, jedan brže od drugoga (20,4). Kada nešto izgubimo, postajemo svjesni koliko nam bijaše vrijedno ono što smo imali. Uskrs rađa potragu za Isusom. Učenici se Isusovi ubrzano daju na posao jer im je iznenada jasno tko je bio među njima. Već su se bili navikli na Isusa, na njegov snažan nauk i na njegova čudesna djela. Toliko da su pozaspali. Na Uskrs treba krenuti ususret Kristu.
Prije je vidik apostolâ bio drukčiji. Isus čudotvorac, koji čak i uskrisuje od mrtvih, još im je mogao izgledati samo kao čovjek. Proroci su čudesno propovijedali, liječili, hranili, pa i vraćali u život. Kada uskrsloga Isusa pronađu – ili bolje, kada on njih pronađe – i kada se susretnu s njime, prepoznat će učenici njegovo božanstvo. Propovjednik Petar koji tumači Isusovu zemaljsku sudbinu dokaz je da upravo uskrsnuće daje ono pravo svjetlo u kojemu učenici mogu shvatiti Isusovo naučavanje i djelovanje (Dj 10,38). Apostol naroda, Pavao, izravno govori o njegovu božanstvu. S pravom će napisati da je Krist gore (Kol 3,1), u Božjemu prostoru, u nebesima, jer je Bog. Uskrs dokazuje božanstvo Isusovo.

U glavama i srcima Kristovih odabranika počinje svitati što znače riječi koje su tri godine slušali. Odjednom blista pred učenicima smisao Učiteljevih djela. Evo, nakon tri dana iznova je sazdao hram. To je njegovo presveto Tijelo, prisjećaju se oni (Iv 2,22). Bio je predan kao što je više puta najavio (Mt 16,21; 17,22; 20,18). A potom je uskrsnuo baš kao što je jednako tako najavio. Sada shvaćaju apostoli. Kada je liječio i vraćao život, bijaše to slika i najava njegova slavnoga uskrsnuća. Kada je slijepcu – ne jednomu, nego mnogima – omogućio da vidi, bijaše to slika i najava. Sada, nakon uskrsnuća, i učenicima se oči otvaraju.

Apostoli koji susreću Uskrsloga mogu naknadno pojmiti što se zbivalo na Posljednjoj večeri. Isus je stvarno dao svoje tijelo, predao ga je na muku i smrt. Doista je prolio svoju krv – u Maslinskomu vrtu, pod trnovom krunom i pod bičevima, i na križu kada je pokojniku kopljem srce probodeno.

Na Uskrs učenici trče k Isusu jer sada se mogu prisjetiti i shvatiti. I svadba u Kani Galilejskoj na početku javnoga djelovanja, kada je voda postala vinom (Iv 2,9), bijaše slika i najava. I kada je s nekoliko kruščića nahranio mnoštvo od četiri, pet ili sedam tisuća ljudi, bijahu to najave i slike euharistije. Nagovijestio je Učitelj da će svoje proslavljeno Tijelo dati kao hranu za mnoge.

Na Uskrs apostoli trče jer Gospodinovo uskrsnuće ne znači tek puko veselje ili smireno promatranje božanske slave Kristove. Isusovo uskrsnuće jest poslanje: kao što je Otac poslao njega, tako on šalje nas (Iv 20,21).

Dj 10,34a.37–43; Kol 3,1–4; Iv 20,1–9
na dan Vazma (godina C)

Svrha naših dana

Čovjek je biće koje gleda prema naprijed. Oči nam nisu sa strane ni otraga. Tražimo ono što je pred nama, gledamo na ono što nas čeka. Smiren pogled prema naprijed može donijeti utjehu i pokrenuti u akciju. Isto tako pogled na opasnost koja nas straši može učiniti da nam cijelo tijelo zadrhti poput trske na vjetru. Ono što nam je pred očima utječe na naše misli, osjećaje i na reakcije našega tijela.

Na kraju naših dana stoji završna tajna naše vjere: život Presvetoga Trojstva. Tajna ne traži ponajprije da je riječima protumačimo, nego da je čuvamo s poštovanjem prema onome kome pripada. Smijemo li se za Presveto Trojstvo poslužiti usporedbom s našim tijelom kao što sv. Pavao više puta to čini u svojoj teologiji govoreći o Crkvi? Oca bismo mogli usporediti s glavom kojom promišljamo i govorimo. Sin bi bio poput ljudskih ruku koje rade, obrađuju zemlju i dijele plodove. Duh bi bio poput nogu koje nas nose u nove krajeve.

Pogled na temeljnu tajnu vjere, na tajnu koja nas čeka na kraju svega, odsudan je. Svrha je važna. Već je grčka mudrost govorila kako Stvoritelj motivaciju ima u pogledu na svrhu koju ljubi. Pogled na svrhu počelo je aktivnosti, temeljita zalaganja. Vrijedni sluga koji pred očima ima mjeru obilnu i natresenu sve će talente i svu svoju marljivost upotrijebiti. I primit će nagradu kada se Gospodar vrati.

S pravom se mladi u razgovorima pobune kada im govore da je glavni i prvi cilj za čovjeka da bude sretan. Zajedništvo s Bogom i kršćanska ljubav ono je za čim iskonski žudimo, a sreća je učinak i posljedica. Psihologija je na temelju istraživanja iz iskustva istaknula ono što kao slutnju nosimo: ako tražiš smisao ili drugu osobu, onda postižeš sreću. Ako, naprotiv, izravno kalkuliraš kako ćeš za se doći do sreće, promašit ćeš.

Svrha koja stoji na kraju svega svijeta utjeha je pred gorkim pitanjima koje nam priroda postavlja, primjerice poplavama i potresima. Pogled na Stvoritelja opravdava nadu. Bog zna. U toj završnoj tajni Presvetoga Trojstva naše je povjerenje da ljudski život ima smisla usprkos tome što toliki nedužni trpe i zbog naše nepravde i mržnje.

Smirenje u Bogu, međutim, nipošto ne znači bijeg od svijeta. Tko se u Bogu nađe, naći će se u živoj zajednici koja je obilježena poslanjem: Otac šalje Sina, Duh silazi kao poslanik koji tješi i uvodi u svu istinu. Sv. Ignacije Lojolski, zaslužni učitelj refleksivnosti u Crkvi na Zapadu, pred gradom Rimom doživio je uslišanje za molitvu koju je dugo, dugo Bogu upućivao po zagovoru Blažene Djevice. Ignacije u Duhu Svetomu vidi kako ga nebeski Otac definitivno prima u službu svojega Sina koji nosi križ. Spomen na to čuva crkvica koja se nalazi pokraj bučne ceste. Kada posjetite to mjesto, lako se dogodi da naiđete na svetu uru – klanjanje pred izloženim presvetim sakramentom. Kršćanska je mistika gledanje na Božju tajnu usred uznemirena, opterećena svijeta u kojemu živimo.

Na dan Presvetoga Trojstva molimo Oca nebeskoga da nam podari živo pamćenje pa da se trajno sjećamo njegovih velikih djela. Molit ću Isusa, Sina Božjega, da se smiluje meni grješniku i prosvijetli mi razum zato da pravo i duboko razlučujem dobro od zla. Molit ću Duha Svetoga neka dođe i zagrije mi dušu pa da donosim dobre odluke i s ljubavlju ih provodim u djelo.

O svetkovini Presvetoga Trojstva

Stara godina

Divna kratka izreka koju hrvatski narod ponavlja: »Bogu hvala!« dobiva svoje puno značenje u svetoj misi jer misa – osobito misa zahvalnica – jest euharistija, što znači zahvala.

Živimo u užurbanu vremenu. Sve nas muči stres. Ono što nekada bijaše bolest najviše tehnizirane civilizacije, uvuklo se u pore našega svagdanjeg života. Po naravi gledamo na ono što nas čeka, što još nismo izvršili. Pružamo se prema onome što nam nedostaje i što nas privlači. U zahvali koju izričemo dobivamo sveti lijek. Zahvalnost je najbolji antistres. Kada Bogu zahvaljujemo, smijemo svjesno pogledati na ono što smo već postigli. Premda nas naša želja i dužnosti neprestano vuku prema naprijed, pozvani smo baciti pogled unatrag i prebrojati plodove. S užitkom ćemo zahvaliti Bogu za sve ono lijepo što smo ostvarili i što nam je darovano. Bog je, po izvještaju na prvim stranicama Svetoga pisma, gledao uvijek iznova na ono što je učinio i vidio: bilo je dobro. Tako činimo kada zahvaljujemo.

Zahvalnost je velika krjepost koja rehabilitra naš odnos prema stvarima koje posjedujemo. U nestašici, dok mediji pritišću i povećavaju naš osjećaj da nemamo dosta i da ne možemo pribaviti sve ono što nam je potrebno, zahvalnost je čarobni štapić koji okreće naš pogled prema onim stvarima koje imamo i koje su dragocjene. Omogućavaju nam svagdašnji život.

Zahvalnost rehabilitira naš odnos prema talentima koje posjedujemo. Što je to što smo u proteklomu razdoblju učinili? Primijenili smo svoju stručnost. Je li to kod domaćica ona prevelika i nikada dovoljno nahvaljena sposobnost da se u kući zauzmu, da u kuhinji pokažu svoje vrhunsko umijeće? Je li to na poslu u službi koju obnašamo? Činili smo koliko smo mogli i što smo mogli. Pritom smo stekli i povjerenje i poštovanje drugih.

Isus zahvaljuje Ocu, Gospodaru neba i zemlje: »Slavim te, Oče, jer si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima!« (Mt 11,25). Mi smo maleni s Kristom kada u redovitim stvarima koje posjedujemo prepoznajemo Božji dar. U vlastitim talentima, ma bili oni i posve oskudni, prepoznajemo veliku iskru božanske mudrosti.

Reći »Hvala!« najbolji je lijek protiv naše velike bolesti ogovaranja. Tako je lako uočiti u drugome nedostatke i govoriti o tome. Puno je teže, ali i puno ljepše, prepoznati ono što je dobro u njemu. Što je to u bližnjemu na čemu mogu iskreno zahvaliti? I kada kažem: »Hvala!«, već sam pobijedio napast ogovaranja.

Zahvalnost je najbolji i izvrstan lijek protiv psovke. Toliko nas toga u životu pogađa i teško nam je. Brzo se na našim ustima nađe kruta riječ! Puno je teže, ali puno ljepše i mudrije, uočiti one dobre stvari koje nam se događaju i reći: »Hvala Bogu!« Kako je mudro reći: »Hvala!« onomu našem bližnjemu koji nam je pomogao i u najvećoj nevolji. I psovka je pobijeđena.

Zahvalnost je stvarateljica međuljudskih veza. Ako dobijem na dar cvijet, ili slatkiš, ili pak kemijsku olovku koja mi je dragocjena u svakodnevnom poslu, velika je to stvar. Mogu si to doduše i sam pribaviti. Međutim, ako zahvalno primam dar – ma kako on neznatan bio – u njemu ću prepoznati znak ljubavi. U tome je velika sposobnost čovjekova. Iz slavlja božićnoga otajstva znamo da je »znak« biblijski pojam. Pastiri su prepoznali znak. I mi, kada smo zahvalni i kažemo: Hvala! za dar koji smo primili, prepoznajemo nešto mnogo više od maloga materijalnog dara. To je izraz nečije ljubavi, to je izraz naklonosti i želje da bude uz nas! Dar je znak prisutnosti i blizine druge osobe.

Blažena Djevica i Majka prava je učiteljica duhovnosti i pokazuje nam kako zahvalnost kreira međusobne odnose. Ona govori: »Veliča duša moja!« (Lk 1,46). Kada sam zahvalan, onda otkrivam i potvrđujem vrijednost onoga koji mi daje svoj dar. Blažena Djevica veliča svojega Gospodina. Ali, gle čuda, ta ista zahvalnost čini da ja sâm postanem velik, otkrivam vrijednost vlastite osobe, izgrađujem zdravo samopoštovanje. Otkrivam vrijednost vlastite osobe i pri tome raste moje samopouzdanje. Blažena Djevica Marija samu sebe proglašava »službenicom Gospodnjom« izražavajući svoju odanost i zahvalnost pred Bogom. Ali time se ona ujedno svrstava među biblijske velikane poput Mojsija, izbavitelja i zakonodavca, koji je također »sluga Gospodnji«, ili poput onoga »sluge Jahvina« o kojemu pjevaju pjesme proroka Izaije. Tko zahvaljuje, potvrđuje, otkriva i rehabilitra vlastitu vrijednost koju ima kao osoba.

Zahvalnost je sveta krjepost koja izgrađuje i umnaža našu vjeru. Gospodin Isus pred Lazarovim grobom, prije nego što će dogoditi čudo, već zahvaljuje: »Zahvaljujem ti, Oče nebeski, jer si me uslišio« (Iv 11,41). To je poseban i važan vidik ljudske zahvalnosti koja omogućuje da se naše molitve doista nađu uslišanima. Pristupimo li Bogu sa zahvalnošću, osigurali smo uspjeh svoje molitve!

Tako je sam Isus činio, on koji je kao osoba izraz velike zahvalnosti Ocu. Kod svake svete mise svećenik upozorava na važnu stvar: Isus zahvaljuje. Isus uze kruh, zahvali i potom govori. Isus uzima kalež i prvo zahvaljuje. Tek potom govori okupljenima i daje im. Zahvalnost od sitnice čini velike stvari. Mali dar Crkve, kruh i vino – veliki su pred Bogom. Postat će tijelo i krv Kristova. To je čudo Kristove zahvalnosti u kojoj se vjernik smije pronaći na svetoj misi. Pridružujemo se njegovoj žrtvi, pridružujemo se i njegovoj zahvalnosti. Pristupajući svetoj pričesti, možemo iz dna duše izreći onu istu molitvu koju je Isus rekao: »Hvala ti, Oče!« (Iv 11,41).