Još jedan pokušaj

IHS pečatEvo i ovim putom nov pokušaj kako učiniti Sveto pismo pristupačnijim, dražim, razumljivijim. Ono je nadahnuće i utjeha, izazov i obveza svima nama.

Stranica AMDG ima novu adresu zbog objedivanja internetskih stranica Zagrebačkoga sveučilišta pa se sada nalazi na www.ffdi.unizg.hr/amdg

Ondje je objavljena nova studija o blagoslovu kao čovjekovu poslanju na počecima Svetoga pisma: Blagoslov – dan i zadan

Na AMDG je također dostupan nacrt uvodnih predavanja iz Staroga zavjeta na FFDI: 1. predavanje * 2. predavanje

Ondje je i promišljanje o slavnoj evanđeoskoj pouci o vinogradarima. Može se čitati i poslušati: Vinogradari

Sv. Josip i njegovi biblijski uzori

saint-joseph1. Danas na Međunarodni praznik rada u Crkvi slavimo sv. Josipa radnika. Možemo li se kratko prisjetiti kako je sv. Josip prikazan u Evanđeljima?

Početak opisa sv. Josipa jest ono mjesto gdje je predstavljen kao odabrani zaručnik mlade Nazarećanke, Blažene Djevice Marije. Završetak njegova opisa u Evanđeljima vjerojatno je ono mjesto gdje se spominje za vrijeme Isusova javnoga djelovanja. Nazarećani u Mesiji koji među njih dolazi gledaju drvodjeljina sina (Mt 13,55). Josip je očito među njima poznat kao majstor, tesar i stolar, a drže ga ocem mladoga učitelja.
Znamo da Josip na ohrabrenje Božjega glasnika uzima k sebi Mariju koja pod srcem nosi sveto Dijete po Duhu Svetom začeto. Zajedno idu na popis u Betlehem. Josip prima božansko upozorenje i vodi dijete i majku u Egipat te ga tako spašava od pokolja nad nevinom dječicom. Opet će izvršiti Božju zapovijed kad ih bude poveo natrag i doveo u Nazaret gdje će se nastaniti. Poslušnost Zakonu pokazuje Josip kad redovito hodočasti u Jeruzalem sa svojom Svetom Obitelji. Kod jednoga takvog hodočašća kao brižni poočim, žalostan će zajedno s Marijom, tri dana tražiti dvanaestogodišnjega dječaka Isusa.
Potom će u Nazaretu uživati poslušnost Isusovu koja tako bitno obilježava život Božjega Sina.

JOSIP EGIPATSKI I SV. JOSIP

2. Odakle i po kome sv. Josip dobiva ime? Znamo da već u prvoj biblijskoj knjizi postoji važan lik s tim imenom.

Najpoznatiji biblijski imenjak sv. Josipa, vjerojatno i uzor po kojem dobiva ime, jest takozvani Josip Egipatski. Povijest mu poznajemo. Prvi je sin Jakovljeve miljenice Rahele. Kao što je on uživao posebnu naklonost svojega oca, bio je miljenik i odabranik, tako je i sv. Josip u Evanđeljima jedinstven i osobito odabran da bude zaručnik Marijin i zaštitnik sv. Obitelji. Znamo da Jakov ima Josipa kao posebna povjerenika koji treba izvidjeti kako su braća. Tako i Josip bdije nad sv. Obitelji i nad novozavjetnom Isusovom braćom – Crkvom. Svečanu, dvorsku haljinu koju mladi Josip u Knjizi Postanka dobiva od oca Jakova smijemo izdaleka usporediti s ljiljanom koji novozavjetni Josip obično ima na slikama kao znak svojega čistog srca. Ali ono što ih osobito veže jest razumijevanje snova. Josip Egipatski već kao dječak ima snove koji će se de facto kasnije ostvariti. Bog mu na tajnovit način priopćava svoje nakane, premda on u prvi mah ne postupa razborito s njima pa izaziva zavist i dobiva ukor. Sanja o klasovima koji se prigibaju pred njim, sanja o zvijezdama, suncu i mjesecu koji mu odaju počast i klanjaju se. Kasnije će, baš zato što znade točno protumačiti snove biti spašen iz zatvora, a razjašnjenje faraonova sna spasit će cijelo kraljevstvo od sedam gladnih godina. Važno je to da Bog progovara u snu. Tako je kod Josipa Egipatskog, tako je kod sv. Josipa koji također čuje, razumije i poslušno izvršava kad mu glasnik Božji u snu daje uputu: “Ne boj se uzeti k sebi Mariju ženu svoju!” (Mt 1,20), i potom: “Bježi u Egipat!” (Mt 2,13). I opet: “Vrati se u zemlju Izraelsku!” (Mt 2,20)

3. Za sv. Josipa liturgija kaže da je mudar i razuman upravitelj. Je li i taj naslov povezan sa starozavjetnim Josipom?

Obje ove važne osobine – i mudrost i dobro gospodarenje – kojima sv. Josip vodi brigu za sv. Obitelj imaju uzor u Josipu Egipatskom. Biblija nam pokazuje kako je zapravo Josip tvorac izvrsnog gospodarskog sustava u Egiptu i on je taj koji je faraona učinio moćnim kraljem i posjednikom sve zemlje. Postavljen kao vrhovni upravitelj osigurava zalihe kako bi potom u vrijeme krize bilo hrane. Važno je kako su ne samo Egipćani, nego sav svijet dobivali pomoć od toga. Tako je već najavljena otvorenost novozavjetnoga Božjeg naroda, Crkve, za sve narode – doslovce za sav svijet. Poznata rečenica “Idite k Josipu” koja Josipa, zaručnika Gospina i poočima Isusova preporučuje kao djelotvorna zagovornika izvorno je poziv faraona, kralja egipatskoga, koji upućuje na svojega mudrog upravitelja, drugoga u cijelom kraljevstvu (Post 41,55).

Oba Josipa ne povezuje samo egipatska zemlja u koju će i sv. Obitelj doći u izbjeglištvo, nego i duboko teološko tumačenje Josipa Egipatskoga. Pred svojom braćom on otvoreno govori kako ga je Bog onamo doveo da pripravi veliko spasenje za svoj narod. U Starom zavjetu bit će to izlazak iz kuće ropstva, u Novom zavjetu to je izlazak Isusov, pashalni misterij, otkupljenje Božjeg naroda koje upravo u ovom uskrsnom vremenu razmatramo. Josip pripravlja spasenje!

ADAM I SV. JOSIP

4. Ako bismo pogledali na prve stranice Biblije i zaustavili se na Adamu, bismo li pronašli iskustva koja povezuju sv. Josipa s prvim svetopisamskim muškarcem, mužem?

Adam u Bibliji ponajprije označava da je čovjek Božje stvorenje. Sv. Josip to će posebno spoznati kad prihvati Djevicu Mariju sa svetim Djetetom koje je od Duha Svetoga. U početku Bog je stvorio čovjeka, a pod srcem Marijinim Isus je začet po Duhu Svetom. Josip to zna jer mu je Bog objavio.

Važna stvar koja u Svetom pismu sv. Josipa povezuje s Adamom jest iskustvo Božje zaštite. Znamo da Bog i nakon grijeha Adama ne ostavlja i ne napušta. Napravio je Adamu i njegovoj ženi odjeću od krzna (Post 3,21). Slično se očituje Božja zaštitnička moć kad po glasniku javlja Josipu da valja poći u Egipat. Novorođeni Isus bit će tako zaštićen od ludovanja Herodova. Josip osjeća da ih Bog ne ostavlja u velikoj opasnosti.

Upravo u današnje vrijeme pojačanog spolnog zlostavljanja i manipulacije smijemo istaknuti važnu pojedinost. Nakon što su prekršili Božje upozorenje Adamu i Evi se otvaraju oči i oni upoznaju da su goli, izloženi, nezaštićeni. Skrivaju se i pokušavaju kakvu-takvu zaštitu od lišća napraviti. Kad im Bog daje odjeću, onda im izlazi ususret upravo u toj velikoj nevolji i razočaranju. Kao što Adama vidimo u odjeći koju mu Bog daje, tako sv. Josipa često gledamo s ljiljanom u ruci. Sv. Josip koji je prečisti zaručnik može baš u naše vrijeme biti utočište i zagovornik za sve koji trpe i teško su u duši ranjeni zbog spolnosti.

Adam je prema nalogu koji prima od Boga uzor i utemeljitelj upravo današnjeg spomendana. Sv. Josip je radnik, kao što je Adam prvi radnik kad čuje Božje riječi: “S trudom ćeš se hraniti svega vijeka svog!” (Post 3,17) “U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti!” (Post 3,19). Premda zapisana kao svojevrsna osuda ili kazna, ova zapovijed definira naše redovito iskustvo, našu potrebu i dužnost da radimo.

5. Za Blaženu Djevicu Mariju kažemo da je nova Eva. Može li se Josip usporediti s Adamom koji je bio uz prvu Evu?

Adam prepoznaje u Evi kost od svojih kostiju i meso od svojega mesa i treba prionuti uza svoju ženu. Josip je odabrani zaručnik Djevičin koji će biti uz nju i u vrijeme poroda i u progonstvu, i kad traže dječaka i kad su s njime za skrovita života u Nazaretu.

Adam je uz Evu u času kad postaje nositeljicom takozvanog Pra-evanđelja. Bog zameće neprijateljstvo između roda ženina i roda zmijina. Bog najavljuje kako će zmijin rod ženinu vrebati petu, ali da će potomak ženin pobjedonosno njegovu glavu satirati. Već su davno crkveni oci i marijolozi prepoznali da je taj ženin potomak, taj porod od srca majčina Isus Krist, Mesija. Adam je prisutan uz Evu dok Bog već u času osude izriče i blaženu nadu. A uz Mariju je Josip, zaručnik Bogorodičin, čuvar djevice, hranitelj Sina Božjega – kako ga litanije označuju.

NOA I SV. JOSIP

6. Evanđelje kaže za sv. Josipa da je bio muž pravedan – pravednik (Mt 1,19). Koji je biblijski temelj toga časnog naslova? Odakle u Svetom pismu to da se nekom čovjeku pripisuje ta važna osobina – pravednost?

Sv. Josip pravedni, pravedan muž vraća nas opet u početke Svetog pisma gdje prvi put nalazimo takav opis kod Noe (Post 6,9; 7,1). Poznajemo biblijski izvještaj o Noi. Gospodin sklapa savez s Noom. To je prvi savez koji se u Bibliji spominje. U isti čas kad je najavljivao potop, koji treba iskorijeniti svaku opačinu, Bog je već najavio savez: “Sklopit ću savez s tobom” (Post 6,18) kaže on Noi.

Znamo i koji je kontekst toga saveza. Premda se u prvi mah, kod najave, prije može učiniti da je u pitanju samo Noa, pravednik, mi dobro znamo da je taj savez sveobuhvatan. Kad čitamo o svim živim stvorovima na zemlji, o pticama, stoci i zvijerima, prisjećamo se odmah prve stranice Biblije i pogleda na stvaranje. Bog uspostavlja savez s Noom i njegovim potomcima, i sa svim živim bićima, i sa cijelom zemljom. Ujedno Bog naznačuje da je to savez koji traje.

Noa je poseban i Božji izabranik jer mu Bog izravno govori, pred njim se obvezuje na vjernost. Svetopisamska riječ kojom Bog označava da će se držati saveza (קוםqum Post 9,11) upozorava da se ovdje nešto ustanovljuje, podiže se nova ustanova, uspostavlja se institucija na koju se Noa može osloniti.

Noa je izabran. On je poseban. Zašto? Do tog mjesta u Bibliji je Henok, Noin pradjed, jedini za kojeg se veli da je “hodio s Bogom” (Post 5,24). To je pravednost – hodati s Bogom! Zato ga je nakon njegova duga života Bog uzeo k sebi. Prešao je u puninu života s Bogom. I za Nou Pismo svjedoči da je “hodio s Bogom” (Post 6,9). K tome je u svom naraštaju istaknut kao čovjek “pravedan i čist, bez poroka”. Dvaput Sveto pismo ističe da je Noa bio pravednik (6,9; 7,1).

Noinu pravednost procijenio je Bog, a ne ljudske prosudbe i medijske ocjene, pa ni vlastito odmjeravanje samoga sebe. Kad Noi daje poslanje, Gospodin govori: “Tebe sam vidio da si pravedan preda mnom u ovom naraštaju” (Post 7,1). Bog gleda i vidi, kao već na početku kod stvaranja. On daje ocjenu. Nije riječ o pravednosti po vlastitom ukusu, po vlastitom osjećaju i samouvjerenosti, nego onoj pred Gospodinom koja ostaje. Biblijski izraz “preda mnom” (לפני lefanaj) po svom podrijetlu odnosi se na lice, na obraze. I mi običavamo u molitvi kazati da je nešto “pred licem Božjim”. Gospodin govori o svojemu licu. Tu se mjeri pravednost. Zato i vrijedi za završni, vječni susret.

7. Kad govorimo o Noi, ne možemo zaobići njegovo glavno životno djelo, a to je korablja u kojoj je pripravio spas od općega potopa. Na koji je način Noa graditelj uzor sv. Josipu?

Nije Noina pravednost samo u mislima i u duši. Sve kako mu je Gospodin naredio, tako je izvršio, dvaput ističe Sv. pismo (Post 6,22; 7,5). Poslušnost ga odlikuje i čini Josipovim uzorom. I kod sv. Josipa ćemo čitati: “učinio je kako mu naredi anđeo Gospodnji” (Mt 1,24). I potom još dvaput kako čini upravo ono što je primio kao zapovijed: uzima Mariju k sebi (Mt 2,14); uzima dijete i majku njegovu te odlazi u Egipat (Mt 2,14); vraća se nakon Herodove smrti (2,21) i napokon “upućen u snu, ode u kraj galilejski” (Mt 2,22).

Ne bijaše kod Noe u pitanju samo neko unutarnje predanje i emocionalna vjernost, niti samo tek striktna načela. Prije nego se na zemlju obruše potopni pljuskovi Noa je morao ljudski zavrnuti rukave i izgraditi svoju korablju kojoj Biblija zapisuje i dimenzije od oko 150 m u dužinu, 25 m u širinu i 15 m u visinu. Koliko li je to? Možda kao kakav gradski trg ili športski stadion? Potom se Noa mora pobrinuti i smjestiti u nju svu svoju rodbinu i predstavnike svih živih vrsta. Silan je to posao. Sama pobožnost mu pritom nije dosta.

Moćni Bog koji vodi Nou nije neki spiritualist. Ne brine se isključivo za duhovne vrijednosti. Kad daje Noi naloge i upute za ulazak u korablju brižno izriče i ovaj dojmljiv naputak: “Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj da bude za hranu tebi i njima” (Post 6,21). Kao kakva pozorna domaćica! I sv. Josip je npr. u pronalaženju i uređivanju betlehemske štalice morao biti praktičan domaćin, pažljiv i dosjetljiv koji će jasle pretvoriti u kolijevku za novorođenče.

Kad Noa prima od Boga nalog da kao materijal uzme drvo (עץ Post 6,24), postaje prvi biblijski uzor za zanimanje po kojem će sv. Josip biti poznat: Drvodjelja, tesar.

Ono u čemu je Noa svojevrstan uzor sv. Josipu još je jedna biblijska činjenica. Noa sve do sklapanja saveza s Bogom u Post 9 ne progovara ni riječi. Ni jedna njegova riječ nije zapisana u Sv. pismu ni za vrijeme gradnje korablje, ni za potopa ni za sklapanja saveza. On u šutnji prima Božju riječ, on šutljivo izvršava. Tako je, znamo, i sa svetim Josipom. Ako kod šutljive, ponizne službenice Gospodnje još nailazimo na poneku – i to važnu riječ, – Josip ostaje posve u tišini. On je pravednik koji sluša i izvršava.

Noa je pripravio takoreći prvo spasenje svijeta. Znamo, u korablji su odabrani predstavnici pošteđeni i spašeni od općeg potopa. A Josip? Josip pripravlja konačno spasenje i otkupljenje.

ABRAHAM I SV. JOSIP

8. Kad čitamo u Evanđelju o tome da Josip s Marijom koja nosi dijete kreće u Betlehem na popis, još više kad ih na Božju zapovijed vodi u novi svijet, u Egipat, pada nam na um Abraham koji je primio Božji poziv i pošao na velik put. Možemo li i u Abrahamu prepoznati biblijski uzor sv. Josipa?

Abraham je uzor svojom spremnošću kojom prihvaća Božji poziv, napušta dom i kreće u novi život. I sv. Josip je morao pokupiti sve svoje i kad je kretao u Egipat i kad se je od tamo vratio. Upravo na putu u Egipat Abraham je preteča Josipu jer je prvi našao utočište u Egiptu i ondje neko vrijeme boravio. Abraham se sklanja od velike gladi, Josip od Herodova progona.

Abraham je prethodnik Josipu i samom činjenicom da se Bog na poseban način njemu osobno objavio. Sv. Josipu anđeo Gospodnji u snu donosi objavu, a Abrahamu se Gospodin ukazuje u liku triju putnika koji navraćaju k njemu. U žurnoj, širokogrudnoj i djelatnoj gostoljubivosti Abrahamovoj, kojom dočekuje svoje goste, možemo također potražiti uzor za sv. Josipa koji se i u Betlehemu i u Egiptu morao brzo i spretno pobrinuti za sv. Obitelj. Abraham je pozvao svoje goste da se sklone u hladovinu i odmore pod zaštitom hrastove krošnje. Sam je otišao do stada i odabrao mlado i uhranjeno živinče. Sv. Josip će u vjerničkoj predaji postati ne samo zaštitnik obitelji nego baš nebeski ministar financija kojemu se pobožni ljudi utječu u redovitim materijalnim potrebama.

Abrahama sam Bog proglašava svojim prijateljem. Nije li jednako sa sv. Josipom kad ga bira za Gospina zaručnika?! Pred Abrahamom Bog ne skriva svoje važne nakane. Slično se zbiva i kod sv. Josipa kad mu Bog priopćuje što se zbiva s Blaženom Djevicom, njegovom zaručnicom. Kao što Abraham unaprijed saznaje o božanskom pohodu grešnoj Sodomi i Gomori, tako Josip unaprijed čuje od Božjega glasnika da Isus dolazi kao Otkupitelj. On će otkupiti narod svoj. Otkupit će ih od njihovih grijeha.

Sv. Josipa veže uz Abrahama i spoznaja o rođenju sina koju im obojici Bog na osobit način najavljuje. Abrahamu tri tajanstvene osobe govore: “Na godinu u ovo doba dobit ćeš sina.” Josip od anđela čuje da će Djevica roditi sina, i da djetetu treba dati ime Isus.

9. Sv. Josipa predaja obično pamti kao starijega čovjeka. Josip je sigurno i po tome u Bibliji povezan s Abrahamom.

Abrahama Biblija prikazuje kao stogodišnjaka, dakle kao vremešnog muža, poodmakle dobi, kad dobiva sina Izaka. Sv. Josipa na slikama ponekad nalazimo kao starca vjerojatno zato što u objavi za Isusova javnoga djelovanja više nema aktivnu ulogu. Za sv. Josipa nema u Evanđeljima nikakva podatka o životnoj dobi, ali, vjerojatno zbog toga što se kod Isusove muke i uskrsnuća više ne spominje, pobožna predaja tumači da je bio stariji. Zadnji put čujemo o njemu kao subjektu od Marije koja pred Isusom, kad ga je pronašla u hramu, govori kako su ga ona i Josip tražili. Odatle možda tumačenje da je bio star i da je potom umro.

Kad Abraham kao starac dobiva sina, to je već znak čudesnoga Božjeg dara. Ali Božja snaga na Izaku će se očitovati još i više. Abraham će proći poznatu, prvu biblijsku kušnju i tada će dokraja spoznati da njegov sin pripada Bogu. Abraham i tu pokazuje svoju pripravnost kad u kratkoj epizodi tri puta izgovara svoj: “Evo me”. Bog traži od Abrahama da svojega dugo iščekivanoga jedinca koga ljubi dadne kao žrtveni prinos, da ga prikaže Bogu. Tako i Abraham i mi otkrivamo pravi smisao žrtve. Ona znači uzdizanje, prinošenje Bogu. Od starine su oci u opisu Abrahama koji na žrtvenik stavlja rođena sina gledali najavu i sliku Isusa koji će sama sebe dati za žrtvu na križu. Bit će uzdignut, i na križ i poslije iz groba, da sve privuče k sebi. I to kroz stoljeća ostaje prisutno na našim oltarima. Svetopisamska riječ za žrtvu paljenicu opisuje ono što i mi kod mise poznajemo: podizanje. Tako nazivamo ono što svećenik čini nakon što je u velikoj euharistijskoj molitvi izgovorio riječi posvete nad kruhom i vinom. Podiže hostiju, podiže kalež. Abraham je do dna osjetio da Izak pripada Bogu, Josip od početka, od anđelove poruke koju čuje u snu, zna: Djevičin sin jest od Duha Svetoga, Sin Božji.

Kod kušnje na brdu Morija Abraham daje važan odgovor sinu: “Bog će providjeti”, Bog će priskrbiti janje za žrtvu paljenicu. Abraham tako utemeljuje biblijsko pouzdanje u Božju providnost, u Božji promisao. Abraham je doista našao ovna za žrtvu. Abrahamovo ufanje u Božju providnost ostat će trajno zabilježeno u novom imenu koje ono mjesto dobiva: brdo Božje providnosti. Bog se brine. Kad sv. Josip u vjeri Crkve postaje zaštitni znak i prvi zagovornik Božje konkretne brige za ovaj svijet, onda mu je Abraham uzor u tome.

JAKOV, PATRIJARH, I SV. JOSIP

10. Tražimo li biblijske uzore sv. Josipa, što ćemo naći kod Jakova? Kako je sv. Josip povezan s Jakovom, patrijarhom, ocem izraelskog naroda?

Jakov, otac dvanaest sinova – plemena Izraelovih svoj je prvi susret s Bogom doživio u snu. To ga ponajprije veže uz sv. Josipa koji također sve četiri važne objave Božje dobiva u snu. I onu o Mariji koja je začela po Duhu Svetom, i onu o bijegu u Egipat, i poziv za povratak, te napokon uputu da se nastani u Galileji.

Jakovljev san poznat je po čudesnim ljestvama ili stepenicama koje sežu do neba i po anđelima koji idu gore dolje. Veza su koja povezuje nebeski sa zemaljskim svijetom kao što je to i onaj glasnik Gospodnji koji dolazi Josipu. Obećanje Božje koje Jakov čuje u snu bit će početak njegove osobne vjere. To se vidi u njegovoj odluci da Jahve, Gospodin, bude njegov Bog, te u njegovim prvim riječima koje upućuje Bogu. To je Jakovljeva prva molitva! Bogu – prvi put – govori “ti”. A novozavjetni sv. Josip bit će uzor smirene i ustrajne vjere u Boga.

Jakov nakon čudesna sna veli za ono mjesto da su to vrata nebeska, a sv. Josip je uz Mariju koja će u litanijama dobiti upravo taj naziv: Vrata nebeska.

Još nam je jedna pojedinost iz toga Jakovljeva iskustva važna za sv. Josipa. Jakov svjesno od Boga traži potporu u osnovnim materijalnim potrebama. Svoj zavjet Jakov oblikuje tako da Bogu povjerava skrb za egzistencijalne potrepštine. Od Boga očekuje jelo i piće, odijelo, sigurnost na putu… To je osobita odvažnost i povjerenje koje i novozavjetni Josip ima kad se brine za Djevicu i Sina na putu u Betlehem, u Egipat i natrag u domovinu. Po onom što je sam iskusio, Josip postaje – što smo već više puta kazali – simbol Božje providnosti u svagdanjima stvarima, zaštitnik obitelji i obiteljskoga gospodarenja.

11. Jedan od najpoznatijih događaja iz Jakovljeva života jest njegova borba s Bogom (Post 32). Ima li to kakve veze sa sv. Josipom?

Jakov praotac Izraela, prije nego će se vratiti u domovinu s brojnom obitelji i velikim imanjem, jedne noći ostaje sam. Prije nego će se osobno susresti i pomiriti s bratom Ezavom, provodi cijelu noć u intenzivnoj borbi. Borio se s neznancem koji ima sveto i tajno ime. Idućeg jutra sam će Jakov shvatiti da je to bio Bog. I sv. Josipa nalazimo u unutarnjoj borbi kad je smišljao da Mariju potajice otpusti.

Josipovo odvagivanje i promišljanje teško je jer ne želi izvrgnuti sramoti svoju zaručnicu koja se bila našla trudna po Duhu Svetom. Jakovljeva je borba bila vrlo teška te je od tada stalno šepao. Jakov se borio za blagoslov i dobio ga je. Josip dobiva važnu objavu i ohrabrenje: “Ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju.”

Jakov će kod pomirenja s bratom Ezavom reći da mu je kao da vidi Božje lice, a upravo se “Božje lice” krije u nazivu mjesta Penuel gdje se borio s Bogom. Sv. Josip će od anđela saznati da Marija pod srcem nosi Božje dijete. Josip je može primiti k sebi. Može je pogledati izravno u lice i prepoznati živi trag Božjega lica.

NEHEMIJA, GRADITELJ, I SV. JOSIP

12. Puno je manje poznata biblijska Knjiga o Nehemiji, voditelju obnove u Jeruzalemu nakon babilonskoga sužanjstva. Postoje li neke važne crte koje sv. Josipa vežu uz Nehemijin lik?

Točno je da je Nehemija među općenito manje poznatim biblijskim likovima premda ima svoju vlastitu knjigu. Za nas je ponajprije važno da od kralja dobiva titulu i službu namjesnika. Nehemija je namjesnik, zastupnik kraljevske vlasti, što je i pismima-dokumentima koje dobiva potvrđeno. Za sv. Josipa znamo da je djetetu Isusu namjesnik očev. On je na mjestu oca, poočim Kristov.

Glavna stvar po kojoj Nehemija dobiva svoje mjesto u Svetom pismu jest to da gradi Jeruzalemske zidine. O tome on sam osobno svjedoči pišući u prvom licu, autobiografski. Dobio je obavijest o ruševinama, kralj mu daje dopuštenje i on kreće u Jeruzalem gdje organizira praktički cijelu zajednicu. Svaka obitelj preuzima po dio. Saniraju pukotine, obnavljaju, grade. Ni protivnici ih ne mogu zaustaviti sve dok zidine napokon nisu potpuno dovršene i svečano blagoslovljene.

Nehemija omogućuje da cijela zajednica povratnika bude zaštićena i da nakon progonstva u Babilonu može opet započeti život u slobodi, u vlastitoj domovini koju je Bog ocima obećao. Pobrinut će se Nehemija također da se unutar zidina osobito poštuje sveti počinak, subota, kako propisuje Božji zakon. Pod zaštitom gradskih zidina bit će moguće organizirati veliku svečanost – čuveni Blagdan sjenica kad će se s posebnog postolja cijelom narodu čitati i tumačiti Zakon, odlomak po odlomak.

Znamo da je sv. Josip i službeno izabran i od Hrvatskoga sabora proglašen zaštitnikom domovine. U tome mu biblijski uzor svakako može biti Nehemija.

13. Nehemija u svojoj autobiografiji opisuje kako se sam zalagao u poslu. Kao što Noa gradi korablju tako Nehemija gradi Jeruzalemske zidine. Je li i u tome uzor sv. Josipu?

Josip je u svom zavičaju očito bio na cijeni: Poznat jednostavno kao drvodjelja. Tako ga zovu, takav je na glasu. “Majstor” – rekli bismo danas. Kod Nehemije nam je važno upravo to da se sam dao na posao i da je znao zavrnuti rukave. Poduzetan je i djelotvoran. Baš kako i sv. Josipa prepoznajemo u Evanđelju. Pa i kad se Nehemija trebao braniti od lukavih neprijatelja, on je spreman. U isto je vrijeme i vojnik i radnik. Protivnici su i psovanjem i ruganjem, i spletkama i otvorenim napadima pa i pokušajem atentata htjeli spriječiti obnavljanje gradskih zidina. Nehemija ih sve nadvladava jer je – kako sam svjedoči – Božja ruka bila s njime. Sv. Josip je, znamo, u litanijama ne samo uzor radnika, nego i strah zlih duhova.

Na početku Nehemijina djelovanja nalazimo ga u postu i molitvi. U Nehemijinu načinu pisanja istaknuto mjesto imaju molitveni zazivi koje on uklapa izravno u svoje autobiografsko izvještavanje. Na kratko prekida opis i izravno upućuje Bogu zaziv. To je nalik tradicionalnim strelovitim molitvama. Nehemija tako ostvaruje duhovnost u svakodnevici koja će biti obilježje sv. Josipa, sabranog, šutljivog, poslušnog.

PROROK DANIEL I SV. JOSIP

14. Među prorocima možda bismo sv. Josipa najviše smjeli usporediti s Danielom koji je od mladosti krepostan i mudar mladić. Zašto su oni slični? Koje su to stvari koje povezuju sv. Josipa s prorokom Danielom?

Prorok Daniel poput Josipa Egipatskoga ostvaruje valjanu karijeru na stranom dvoru zato što je znao protumačiti kraljeve snove. Daniel se dakle Božjom snagom razumije u snove i tako je povezan s Josipom koji prima objave u snu. Daniel velik dio svojih proroštava prima kao noćna viđenja. Najvažnije i vjerojatno najpoznatije je ono o sinu čovječjemu koje je zapisano u sedmom poglavlju njegove knjige (Dn 7,13).

Daniel će za teške i nerazumljive stvari u svojim viđenjima imati posebna duhovnog tumača. To je, kažu nam stručnjaci, obilježje apokaliptike: anđeo tumač. Za Josipa znamo da mu anđeo donosi Božje objave u snu.

Najljepše i najvažnije od svega u knjizi Danielovoj jest da prvi put saznajemo za ime koje će biti presudno u Novome zavjetu. Tajanstveni tumač koji dobiva nalog da Danielu objasni viđenja i s kojim je Daniel poslije u izravnom kontaktu zove se Gabriel. Označen je kao nebeski knez, zajedno uz Mihaela. Gabriel će, znamo biti poslan Djevici u Nazaret. O tome će Josip čuti u objavi.

15. Sv. Josipa nazivamo zaštitnikom dobre smrti i njemu se na tu nakanu molimo, premda njegov odlazak s ovoga svijeta nije u Evanđelju opisan. Imali i to neke veze s prorokom Danielom? Može li nam on pomoći da to protumačimo?

Danielov se život u Bibliji proteže preko iznimno duga vremenskog razdoblja. Odveden je kao dječak u sužanjstvo u Babilon u doba kralja Nabukodonozora. Poslije ga pronalazimo u postu i molitvi za vrijeme kralja Darija koji obilježava doba obnove hrama (515. pr. Kr.). Potom se opet vraćamo u doba kralja Kira, koji označava povratak Izraela iz sužanjstva nakon 70 godina (538. pr. Kr.). U doba svojih najvažnijih viđenja Daniel je definitivno vrlo zreo čovjek, starac. I na toj pozadini možemo bolje shvatiti sv. Josipa kad je prikazan kao starac. Prorok Daniel je časni starina među ostalima u Bibliji. Među njih će, kako rekosmo, naknadno, u vjerničkoj predaji biti uvršten i sv. Josip.

Pred kraj knjige anđeo se obraća izravno Danielu i govori mu: “A ti idi prema kraju” (Dn 12,13)! Već razumijemo da govori i o njegovoj smrti. Kad mu najavljuje: “Mirovat ćeš i potom ćeš ustati!”, onda je očito riječ o smrti, ali i o uskrsnoj nadi koja je baš u tom viđenju najavljena.

Daniel se nakon duga života sprema na smrtni počinak u pratnji anđela koji mu je donio radosnu vijest da je njegova molitva našla odaziv kod Boga (Dn 9,23). Josipov čas smrti predaja pamti u još puno ljepšem ambijentu. Uz Josipovu smrtnu postelju nije tek neki Božji glasnik, pa ni imenom poznati Gabriel. Uz Josipa je njegov božanski posinak, sam Isus koji će vlastitim životom posvjedočiti uskrsnuće tijela. Zato je pravo da sv. Josipa u litanijama zazivamo: zaštitniče umirućih!

Nakon ključne Božje objave o uskrsnuću Daniel je primio nalog da drži u tajnosti te riječi i da zapečati knjigu (12,4). Možda i taj nalog može pomoći da shvatimo kako to da sv. Josip u evanđeljima na progovara niti jedne riječi, nego ostaje šutljivi i poslušni pravednik.

01.05.2009. (ur. 01.05.2014.)
p. Niko Bilić, SJ

Članci

B. Članci i ostali autorski tekstovi:

1) „Božji plamen. O 400. obljetnici smrti sv. Ivana od Križa, crkvenog naučitelja“ (Summary: God’s Flame. Union with God according to John of the Cross) u: Obnovljeni život 5 (1991), 491–501.
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=83049
CROSBI 600429

Sažetak: Autor donosi kratak pogled na nauk Ivana od Križa i istražuje sjedinjenje s Bogom kao intenzivan susret nadnaravi i naravi u duši mistične osobe. Sukladno studiji Terezije Benedikte od Križa – Edith Stein autor se zaustavlja na Ivanovu spisu „Živi plamen ljubavi” koji mu služi kao polazište i potkrepa za analizu sjedinjenja s Bogom. Ono je krajnji stupanj osobne izgradnje, zbiva se u radosnom ozračju, i predstavlja svojevrstan zagrljaj naravi i milosti u ljudskoj osobi. Božji je dar kojim se potpuno ostvaruje čovjekov iskonski potencijal i usmjerenost.

2) „Polazišta za susret između tomizma i egzistencijalizma. Misaoni pristup Bogu u filozofiji Jacquesa Maritaina” (Summary: Starting Point for the Meeting between Thomism and Existentialism. Reflective Approaches to God in the Philosophy of Jacques Maritain) u: Ljubav prema istini. Zbornik u čast Tome Vereša O.P., (Priredio Anto Gavrić O.P.), Zagreb 2000, 403–412.
CROSBI 600435

Sažetak: Pisac prikazuje Maritainove putove za spoznaju Boga. Tražeći teističko obilježje u njegovu naučavanju nailazi na svojevrstan susret između egzistencijalizma i filozofije Tome Akvinskoga. Autor najprije razmatra neke okolnosti iz života J. Maritaina, a potom, u središnjem dijelu, predstavlja sadržaj njegove knjige Approches de Dieu. Upozorava da Maritain preuzima klasične “putove” iz Tomine filozofije, a potom izdvaja tri pristupa do Božje Egzistencije koje Maritan posebice razlaže. Zaključno pruža viziju osobitog Maritainova egzistencijalizma koji počiva na dostignućima klasične metafizike.

3) suradnja: N. Bilić, F. Ereiz, „O. Ante Gabrić organizira suradnike i dobročinitelje“ u Gori i izgori. O. Ante Gabrić 1915.–1988., ur. J. Batinić, Zagreb, 2000., 81–102.

Sažetak: Ovaj zajednički referat na dvadesetak stranica daje pregled mreže suradnika koje je A. Gabrić oko sebe okupio. U četiri glavna dijela autori prikazuju najprije početke misijske suradnje, potom put do domaćih suradnika koje je p. Gabrić u Bengaliji okupio. Treći dio ističe osobit oblik duhovne suradnje koji je Misionar veoma cijenio kao molitvenu potporu. Četvrti dio napokon daje uvid u zajednicu dobrotvora širom svijeta. U prikazu je naglašena suradnja o. Ante s čuvenom Majkom Terezijom koja je u međuvremenu već uzdignuta na čast oltara. Zaključne točke predstavljaju Misionarovu neumornu potragu za suradnicima te rad male misijske centrale u isusovačkoj rezidenciji u Zagrebu.

“Navijestio Mariji”, Glasnik Srca Isusova i Marijina (ISSN 1330-0202) god. 93./ svibanj 2002. br. 5, str. 156-158.

“Kruh s neba”, Glasnik Srca Isusova i Marijina (ISSN 1330-0202) god. 93./ listopad 2002. br. 10, str. 300-301.

“Dijete Božje”, Ignacijev put (ISSN 1331-8500), god. XXI, br. 2 (37), str. 5-6.

„Dobar boj” u: Olimp. Magazin Hrvatskog olimpijskog odbora (ISSN 1331-9523), 22 (2007), 16–17.

„VIS Oaza. Srednjoškolci glazbenici u župi Srca Isusova” u: Isusovci u Zagrebu u XX. stoljeću (Zagreb 2007.), 119–120.

„Mojsije u Starom Zavjetu”, u Biblija danas. Časopis Hrvatskog katoličkog biblijskog djela i Biblijskog instituta KBF, 2 (2007), 3–5.

„Borba za blagoslov”, Olimp. Magazin Hrvatskog olimpijskog odbora (ISSN 1331-9523), 23 (2007), 16-17.

„Samo siloviti”, Olimp. Magazin Hrvatskog olimpijskog odbora (ISSN 1331-9523), 24 (2007), 16-17.

“Nakon što je uskrsnuo”, Ignacijev put. Informativni list za prijatelje Družbe Isusove (ISSN 1331-8500), god. XXI., br. 1 (38) Uskrs 2007., str. 5-6.

“Neću zadrhtati”, Olimp. Magazin Hrvatskog olimpijskog odbora (ISSN 1331-9523), 25 (2007), 18-19.

“Velika radost”, Ignacijev put, (ISSN 1331-8500), god. XXIII/ br. 2 (40), prosinac 2007., 5-6.

“Naći ćete dijete…”, Milosti puna. Pastoralno – duhovni vodič župe Marija Bistrica, 17. prosinca 2007., str. 2

“Kamo to vodi?”, Olimp. Magazin Hrvatskog olimpijskog odbora (ISSN 1331-9523), 26 (2008), 16-17.

“Velika snaga Uskrsa”, Ignacijev put (ISSN 1331-8500), god. XXIII, br. 1 (40), str. 5-6.

“Vatren za Krista – sv. Pavao apostol”, Glasnik Srca Isusova i Marijina (ISSN 1330-0202; god. 99., br 6., lipanj 2008.), str. 8-10.

“Pavlova teologija križa”, U znaku križa. List Milosrdnih sestara sv. Križa, god.. XXVIII., br. 115/2.. 2008., str. 4-5.

“Idem s tobom”, Olimp. Magazin Hrvatskog olimpijskog odbora (ISSN 1331-9523), 27 (2008), 16-17.

“Religija tijela”, Olimp. Magazin Hrvatskog olimpijskog odbora (ISSN 1331-9523), 28 (2008), 16-17.

“Kristov osjećaj” Glasnik Srca Isusova i Marijina (ISSN 1330-0202) br. 10 (god. 99./2008.), str. 8-9.

“Pavlove upute obitelji”, Glasnik Srca Isusova i Marijina (ISSN 1330-0202) br. 11 (god. 99./2008.), str. 8-9.

“Duhovni boj sv. Pavla”, Glasnik Srca Isusova i Marijina (ISSN 1330-0202) br. 12 (god. 99./2008.), str. 8-9.

“U visinama” Olimp. Magazin Hrvatskog olimpijskog odbora (ISSN 1331-9523), 29 (2008), str 18-19.

“Ljudsko rođenje Božjega Sina. Božić kod sv. Pavla”, Ignacijev put (ISSN 1331-8500), god. XXIII, br. 2 (41), str. 4-5.

“Rođen od žene” Glasnik Srca Isusova i Marijina (ISSN 1330-0202) br. 1 (god. 100./2009.), str. 8-9.

“Pedagoški procesi u Svetom pismu. Psihološki vidici” Posvećeni život. Prinosi redovničkoj obnovi (ISSN 1846-7180) br. 1 i 2 (23 i 24) god. 13./2008. str. 5-14. (CROSBI 60042)

“Rast u slobodi i odgovornosti” Posvećeni život. Prinosi redovničkoj obnovi (ISSN 1846-7180) br. 1 i 2 (23 i 24) god. 13./2008. str. 44-55.

“Teologija tijela u Pavlovima poslanicama” Glasnik Srca Isusova i Marijina (ISSN 1330-0202) br. 2, (god. 100./2009.), str. 8-9.

“Pavlova teologija križa” Glasnik Srca Isusova i Marijina (ISSN 1330-0202) br. 3, (god. 100./2009.), str. 8-9.

“Pobijedi Golijata!” Olimp. Magazin Hrvatskog olimpijskog odbora (ISSN 1331-9523), 30 (2009), str. 16-17.

“Svjedok uskrsne snage”, Glasnik Srca Isusova i Marijina (ISSN 1330-0202) br. 4, (god. 100./ travanj 2009.), str. 8-9.

“Sveti Pavao i prvopričesnici”, Glasnik Srca Isusova i Marijina (ISSN 1330-0202) br. 5, (god. 100./ svibanj 2009.), str. 8-9 i 21.

“Ratnik i molitelj”, Olimp. Magazin Hrvatskog olimpijskog odbora (ISSN 1331-9523), 30 (lipanj 2009), str. 16-17.

“Gajšakova umjetnost u službi liturgije”, Umjetnost Marijana Gajšaka (1944-1993). Zbornik radova međunarodnoga znanstvenog skupa “Teorija i praksa sakralne umjetnosti Marijana Gajšaka (1944-1993)” održanoga 14. lipnja 2007. na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu (uredio Ivan Šestak), str. 101-111.

“Ženska ruka”, Olimp. Magazin Hrvatskog olimpijskog odbora (ISSN 1331-9523), 31 (rujan 2009), str. 16-17.

“Danas te rodih”, Milosti puna. Pastoralno-duhovni vodič župe Marija Bistrica, 14. prosinca 2009., str. 2.

“Zaogrnut slabošću”, Ignacijev put. Informativni list za prijatelje Družbe Isusove (ISSN 1331-8500), god. XXIV., br. 43 (2) Božić 2009., str. 4-5.

“Posjetio nas je p. General”, Ignacijev put. Informativni list za prijatelje Družbe Isusove (ISSN 1331-8500), god. XXIV., br. 43 (2) Božić 2009., str. 22-25.

“Sudbonosno koplje”, Olimp. Magazin Hrvatskog olimpijskog odbora (ISSN 1331-9523), 32 (prosinac 2009), str. 16-17.

“Kristov Uskrs” Ignacijev put. Informativni list za prijatelje Družbe Isusove (ISSN 1331-8500), god. XXV., br. 44 (1) Uskrs 2010., str. 4-5.

“Tek u susretu s uskrslim Gospodinom dolaze radost i mir” – Intervju Katolički tjednik, Uskrs 2010.

“Sv. Pavao – učenik i učitelj Riječi. Duhovnost Apostola narodâ i redovnički odgoj”, Posvećeni život. Prinosi redovničkoj obnovi (ISSN 1846-7180), god. XIV., br. 25-26 (1-2), Zagreb 2009., str. 63-72.

“Nepoznati prorok Gâd” http://www.ffdi.unizg.hr/amdg/?stranica=prorokgad

“Where are the good fruits? The Vineyard-poem and its ecological implications”, Bruxelles 2011, http://www.ffdi.unizg.hr/amdg/?stranica=vineyard

The Prophets and their God, Bruxelles, ožujak 2011. http://www.ffdi.unizg.hr/amdg/english/prophets.pdf

Christen und Islam in Kroatien, Schola Europea, Bruxelles, 8. travnja 2011. http://www.ffdi.unizg.hr/amdg/?stranica=islamDE

“From a theological perspective: Disaster and a universal new beginning”, Ecology and Jesuits in Communication, Bruxelles 2011, http://ecojesuit.com/from-a-theological-perspective-disaster-and-a-universal-new-beginning/1004/

“From Croatia to Brussels”, JEOletter, Nr. 13 / April 2011. http://www.jesc.net/2011/04/from-croatia-to-brussels/

“Blagoslov – dan i zadan. Blagoslov kao čovjekovo poslanje u Starom zavjetu”, Zagreb 2011., http://www.ffdi.unizg.hr/amdg/?stranica=blagoslov_poslanje

“Obiteljski konflikti u biblijskoj povijesti. Svetopisamski pogled na upravljanje konfliktima u obitelji kao prevencija nasilju” Obiteljski centar, FTIDI, Zagreb, 2011.

“Tri kralja u Starom zavjetu. Biblijski pogled na Jošafata, Ezekiju i Jošiju“, Znanstveni skup u povodu 5. obljetnice smrti dr. sc. fra Celestina Tomića, 12. studenoga 2011., Zagreb 2011. http://www.ffdi.unizg.hr/amdg/?stranica=trikraljaSZ

“Isus naš” u Godišnjak župe Bezgrješnoga Srca Marijina Jordanovac, Godina IV (XI) – Broj 1 (15), Zagreb, prosinac 2011., str. 4-5

“Bit ćeš Bog moj (usp. Post 28,21). Zavjetovanje i posvećeni život u Svetom pismu” u Posvećeni život. Prinosi redovničkoj obnovi (ISSN 1846-7180), br. 1 i 2 (29 i 30), god. (15) 2011., str. 7-20. http://www.ffdi.unizg.hr/amdg/?stranica=zavjeti2011

“Prvi savez. Post 9,8-17 u teologiji saveza”, Crkva u svijetu, 47, br. 1, god 2012, str. 38-55
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=118170
CROSBI 600439

“Noa – vjernik poslušan i pravedan” u: Glasnik Srca Isusova i Marijina, ISSN 1330-0202, god. 103., br. 10, str. 4-5.

“Abraham, praotac naše vjere”, u: Glasnik Srca Isusova i Marijina, ISSN 1330-0202, god. 103., br. 11, Zagreb, studeni 2012., str. 4-5.

“Jakovljev povratak u domovinu”, u: Glasnik Srca Isusova i Marijina, ISSN 1330-0202, god. 103., br. 12, Zagreb, prosinac 2012., str. 4-5.

“Vjera u Bibliji” u: Godišnjak župe Bezgrješnoga Srca Marijina – Jordanovac, Godina V. (XII.), br. 1 (16), Zagreb, prosinac 2012., str. 5-6.

“Debora – sutkinja vjernica”, u: Glasnik Srca Isusova i Marijina, ISSN 1330-0202, god. 104., br. 1, Zagreb, siječanj 2013., str. 4-5.

 

Biografija

Kratak životopis

nbilicsmallNiko Bilić član je Družbe Isusove u kojoj je prošao uobičajenu redovničku izobrazbu. Godine 1992. dobiva akademski stupanj bakalaureata iz filozofije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove i započinje praktičan rad kao tajnik uredništva (1991./1992.) u časopisu „Obnovljeni život“ i kao voditelj zbora mladih „Oaza“ iz župe Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu s kojim održava brojne nastupe u zemlji i inozemstvu. Dovršivši teološke studije na Sveučilištu Franje Leopolda u Innsbrucku u Austriji postiže naslov magistra teologije i radi kao urednik izdanja Filozofsko teološkog instituta Družbe Isusove (FTI) u Zagrebu. Od 1997. vodi nastavu biblijskih jezika te seminare o Starom zavjetu i Judaizmu na FFDI. Radio je kao tumač za njemački jezik na seminarima o katoličkom socijalnom nauku..

Godine 1998. zaređen je za đakona, a 1999. po rukama zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića prima svećenički red, pa preuzima i službu duhovnika za studente FFDI. Potom je na službi je kao župni vikar pri Zagrebačkoj nadbiskupiji u Župi Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu od 2001. do 2003. godine. Pod vodstvom prof. dr. Georga Fischera u Innsbrucku izradio je i obranio disertaciju o Jeruzalemu i narodima u posljednjim poglavljima Knjige proroka Zaharije („Jerusalem und die Völker in Sach 12–14”) te je 2006. promoviran u doktora teologije. Od tada je predavač za religijske znanosti na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu i nastavnik za Stari zavjet na Teološkom studiju pri FTI, koji je afiliran Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu. Od 2006. obnaša službu regesa Bogoslovije u Kolegiju Družbe Isusove na Jordanovcu u Zagrebu. Od prosinca 2007. docent je na FFDI, a od lipnja i viši asistent na Hrvatskim studijima. Član je Biblijskog instituta pri KBF-u na Sveučilištu u Zagrebu, i Hrvatskog katoličkog biblijskog djela pri HBK. Na poziva rektora Nacionalnoga svetišta od Uskrsa 2007. bio je propovijednik u Mariji Bistrici. Od 2009. predaje Biblijsku teologiju kao izborni predmet na Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER) u Zagrebu. Sudjeluje s predavanjima iz Biblijskih znanosti pri Hrvatskoj konferenciji višir rednovičkih poglavara i poglavarica, surađuje na HRT u religijskom programu, i redoviti je suradnik na Obiteljskoj ljetnoj školi FTI-a. Od 2011. duhovnik je bogoslova koji se pripravljaju za svećeničkog ređenje u jordanovačkom Kolegiju. Povremeno daje duhovne vježbe, a redovito objavljuje na http://amdg.eu