Gideonova molitva

kad je bio pozvan izbaviti Izraela

gideon_angelPošalji mi, Gospodine, svojega anđela koji će otvoriti moje oči za nevolju naroda. Odjeni me u silu odozgora, silu tvojega Duha!

Daj mi budnu savjest koja će uvijek u dovoljnoj mjeri tražiti tvoju potvrdu i blagoslov. Daj mi svoj sveti znak onako kako ti hoćeš.

Pred tobom iskreno priznajem sve svoje strahove. Tebi ih predajem. Ne daj da me oni vode!

Ponizno molim čuvaj me od mojih lažnih bogova i ne dopusti da ikad prestanem slušati tvoj glas i govoriti ti riječi srca svojega.

Danas ti zahvaljujem na svima koje si mi dao da me sigurnom rukom prate na mojemu putu. Zahvalno želim prepoznati i primiti svaki trenutak kad me ljubazno pohađaš i mojoj duši kažeš: “Ja sam s tobom.”
Amen.

18.06.2014.
p. Niko Bilić, SJ

vidi: Gideon, borac

Duhovnost

Mojsijeva molitva pred gorućim grmom

mosesVeliki i tajni Bože naš, vjerni iz naraštaj u naraštaj,
odvedi me danas od mojih sebičnih briga
i povedi me s onu stranu mojih skučenih nacrta.
Ti sam, Gospodine, dovedi me na sveto tlo,
pokaži mi plamen tvojega Duha koji ne spaljuje, nego
pročišćava, rasvjetljuje, zagrijava…
Dopusti mi da u tvojem srcu otkrijem tko sam ja
jer si me na svoju sliku stvorio.

Pred tobom skidam i posljednji znak svoje oholosti.
A ti svojom božanskom rukom pregledaj i izliječi sve rane na mojoj duši.
Pred tobom želim otvoreno sve iznijeti jer ti me do kraja poznaješ.
A ti mi objavi svoj sveti znak, otkrij mi svoje sveto ime koje živi od vječnosti.
Ohrabri me da se zagledam u dubinu tvoje gorljive ljubavi
i otkrijem tvoje božanske nakane.

Dodirni moja usta koja tako teško izgovaraju pravu riječ.
Podari mi osjećaj vlastite vrijednosti koji počiva na tvojem očinskom pogledu,
daj da cijenim sebe snagom tvojega Duha.
Radosno želim prepoznati kako na tvojem putu
imam svojega bližnjega koji mi ide ususret.
S povjerenjem se želim osloniti na tebe
jer ti si sa mnom.

Sišao si u naš svijet i znaš dobro što se zbiva s tvojim narodom.
Uzmi moja usta i moje srce, uzmi moja djela i sve moje korake.
Ti sam vodi nas u slobodu od grijeha,
ti sam dovedi nas na svoju svetu goru
gdje ćemo radosno tebi dati svoj prinos
i pjevati hvalu tvojemu imenu.
Amen.

17.06.14.
p. Niko Bilić, SJ

 

Duhovnost

Molitva redovnika i redovnica

HolySpiritPošalji Duha svojega!

Daruj nam Duha koji će nas povesti na sveti početak,
koji će nas uvesti u tvoje Presveto Trojstvo gdje sve počinje.
Sve što si stvorio bijaše dobro.
Otvori nam oči da u miru, zahvalno, s divljenjem i radošću
promatramo tvoja divna djela.

Pošalji Duha svojega!

Daruj nam Duha jakosti koji će nas obnoviti za sav naš posao.
Po svojemu Duhu prosvijetli nas da započnemo iznova gdje je to potrebno,
da ostavimo iza sebe ono što treba ostaviti.
U tvojem Duhu svim ćemo srcem tražiti ono jedno što je potrebno.

Daruj nam Duha koji čisti i posvećuje.
Obnovi svojom božanskom rukom naše misli da mislimo Isusovim srcem,
okrijepi naše osjećaje da osjećamo Kristovom ljubavlju,
pročisti naš pogled, daruj novu snagu našim rukama i nogama
da hodimo za Kristom i činimo njegova djela.

Pošalji Duha svojega!

Pošalji nam Duha svojega da budemo revni molitelji za tvoju Crkvu i za cijeli svijet.
Sve ljude koji su nam na srcu povjeravamo tebi,
sve bolne točke našega svijeta – ratove i nepravde – donosimo pred tvoj sveti oltar
da žrtvu svojega Sina još jednom učiniš djelotvornom.
Plačemo s Kristovim suzama koje je lio nad Jeruzalemom
i vapimo: “Smiluj se!”
Molimo za sve koji baš ovih dana trpe razne nevolje.
Molimo za svoje suradnike i za nove članove naših zajednica
za stare i bolesne. Ti im budi utjeha i snaga!

Pošalji Duha svojega!

Daruj nam svojega Duha da nam dozove u pamet svete riječi tvojega Sina,
da nas uvede u svu istinu o tebi i o tvojoj ljubavi prema svijetu.
Pošalji nam Duha da hrabro ostavimo po strani sve što nas odvlači od tebe.
Pošalji nam Duha koji će nas uvesti u najdublje dubine tvoje ljubavi
da osjetimo svu slast tvoje prisutnosti,
svu radost i blaženstvo što smo tebi posvećeni.

15. lipnja 2014.
p. Niko Bilić, SJ
Duhovnost

Molitva za dar Duha

2008_03_30_risenUskrsli i proslavljeni Gospodine,
zaustavi moj pogled na svojim rukama i nogama, na svojim svetim ranama;
smiri moje oči na tvojem probodenom boku
da vidim i osjetim kako je Duh opet oživio tvoje sveto tijelo
– tijelo satkano u krilu Djevice Majke silom Duha Svetoga.

Dobri Isuse, podari mi svetu radost koju si osjetio
kada je Otac potvrdio da si njegov Sin;
u punoj svijesti čuo si da si ljubljen, da si njegov.
Ispuni me osjećajem koji je bio u tvojemu srcu
kad je Otac objavio da mu je u tebi sva milina.
Objavi mi danas tu Očevu tajnu,
skrivenu od mudrih i umnih!

Pošalji na mene vatru svojega srca,
pobijedi sve nečiste duhove koji me žele mučiti i zarobiti.
Objavi mi kako si mene krstio u svojem Svetom Duhu.
Ispuni me Duhom s neba
da govorim tvoje riječi, da budem tvoj.

U tvoje ruke, Učitelju, polažem svega sebe -
sve što god jesam, i samo središte svojega bića.
Ti me učini plodnim oruđem svojega Duha!

7. lipnja 2014.
p. N. Bilić, SJ
Duhovnost

Biblijska antropologija

U suvremeno doba raznih elektroničkih knjiga (e-knjiga), evo prvoga pokusnoga izdanja iliti beta-verzije:

bant_coverza desktop:
N. Bilić, Biblijska antropologija
(EPUB)

bant_coverza android:
N. Bilić, Biblijska antropologija
(EPUB)

Za čitanje je potreban odgovarajući e-reader. Knjiga sadrži hebrejske i grčke riječi pa za ispravan prikaz treba upotrijebiti čitač koji poštuje zadani font i format.

Nastava

Kako je slijepi otac Tobit progledao

bernardostrozzi_thehealingoftobitTobit na početku Knjige o Tobiji autobiografski izvješćuje kako je odrastao kao siroče uz baku Deboru u Galileji. Sam će za se jasno reći da je potomak Noe, Abrahama, Izaka i Jakova (Tob 4,12) i time se jasno svrstava u Božji narod. Pripada naraštaju koji je još bio u svojoj zemlji prije pada Sjevernog kraljevstva, i to među one koji ostadoše vjerni te je redovito hodočastio u Jeruzalem.

Kao izgnanik u asirskoj Ninivi tri desetine svojih dobara poklanja u dobrotvorne svrhe. Čuva se nedopuštenih jela i provodi intenzivan duhovni život. Pobožan je vjernik koji poznaje Amosa (2,6) i Jonu (14,4.8). Slično Josipu u Egiptu i Danijelu u Babilonu i otac Tobit dobiva visoku kraljevsku službu. Premda je porobljeni stranac postaje kraljev ekonom, ali kod vladareva nasljednika gubi naklonost. Optuženom i ocrnjenom štoviše prijeti mu smaknuće pa se skriva i gubi sva dobra. Po brzoj smrti novoga kralja zaslugom rodbine opet dolazi u dvorsku službu. Ponovno se izlaže, čineći dobro.

Poznat je izvještaj o tome kako je čineći dobra djela i obdržavajući propis čistoće zanoćio napolju. Te kobne noći snađe ga bolest koja mu onemogućuje vid. Oslijepio je. Njegovo vlastito svjedočanstvo – da je išao liječnicima i da mu nisu mogli pomoći – važno nam jer upućuje na to da se traži još nešto više. Osam dugih godina trajat će bolest (14,2).

Nova teška situacija bolesti tjera ga da živi na račun drugih. Neko vrijeme ima bogata dobročinitelja, a poslije ga žena uzdržava. Kad međutim i s njom dolazi u sukob, moli za smrt. Obiteljski čovjek, s navršenih 58 godina, blistave karijere u stranom svijetu, pravedan i krepostan, zbog bolesti dolazi do toga da ojađen i pun žalosti (3,1), izvan vlastita doma (3,16) moli da Bog prihvati njegov duh, da “umre i postane zemlja” (3,6). Kao bolest osjeća i onu gorčinu koja mu se u duši skuplja (3,6). Poput Jone argumentira pred Bogom da mu je “bolje umrijeti negoli živjeti” (3,6 usp. Jon 4,3.8). Svoj život naziva pokorom. Veliku mudrosnu pouku sinu Tobiji izriče kao oporuku, spremajući se na smrt (Tob 4).

Zanimljivo, u svojoj molitvi fizičku bolest jedva i spominje, ali širokom teološkim pogledom u grijesima predaka, zajednice i svojim vlastitima usudi se vidjeti uzrok izgnanstvu i životu u stranoj zemlji, pod tuđinskom vlašću. Svoju bolest stavlja u kontekst sveopće životne situacije.

Dragocjen podatak Svetoga pisma jest da mu je molitva uslišana (3,16). Rafael, Božji glasnik, poslan je izliječiti njegove oči. Naknadno će potvrditi da je riječ o Božjoj zapovijedi (12,8). Rafael točno navodi isti nalaz i dijagnozu koju izvorni, Tobitov opis bolesti donosi (“bijele mrlje” 2,10; 3,16). Tajanstveni poslanik, daje se naći, kao bliski rođak, ali privremeno skriva pravi identitet. On posjeduje znanje – poznato mu je što treba priskrbiti kao lijek (Riba će u Novom zavjetu biti simbol hrane i poslije zaštiti znak Krista, Spasitelja) precizno navodeći da je riječ o masti kojom treba premazati oboljele oči (6,9). Svoje neobično znanje Rafael će očitovati najavljujući unaprijed dobar ishod, a za samu “operaciju” točno će navesti postupak (treba namazati oči) i neugodan proces izlječenja (svrbež koji izaziva trljanje očiju). Sin Tobija poslije će osobno potvrditi da je Rafael vratio zdravlje Tobitu (12,3)

Tobitova nova tuga i bol bit će predugo čekanje na sinov povratak (10,2) i sumnja na zao ishod. Izgubio je nadu da će ga još ugledati (10,8).

Proces izliječenja u užem smislu počinje tako da dobar sin pamti u kakvu je stanju ostavio Tobita, oca svojega, i na poticaj Rafaelov žurno kreće, trči ususret ocu. Cilj ozdravljenja i radostan rezultat Sveto pismo neuvijeno navodi, upozoravajući tako na dubok antropološki kontekst: Tobit će opet vidjeti sina (11,8). Sam će potvrditi da mu je glavna radost obnovljenog vida što opet gleda sina (11,14).

Otac ne vidi, žena mu javlja radosnu vijest o povratnicima. Dok izlazi spotiče se, sin mu pritrči i postupa s lijekom prema uputi. Pritom kao sućutan bolničar hrabri oca. Proces se odvija baš kako je najavljen, a radostan pogled na sina pretače se u zagrljaj i suze radosnice. Prve riječi sretna, zdrava oca jesu molitva: Hvali i blagoslivlja Boga. Drugi svjedoče o njegovu ozdravljenju, zadivljeni, i tako su dokaz da nije samo u pitanju subjektivan doživljaj (11,16). Izliječen bolesnik i pred njima jasno priznaje da u tome vidi Božje smilovanje. U velikoj molitvi još jednom tumači bolest kao posljedicu zlih djela, a ozdravljenje kao oproštenje Božje. Poput Abrahama dobit će na dar cijeli jedan novi život – izliječen od bolesti poživjet će još stotinu godina. Nov dobar vid seže sve do svetoga grada Jeruzalema kojemu proročki promatra budućnost i u molitvi (c13) i u oproštajnom govoru (c14).

Tobitov primjer dragocjeno pokazuje kako je čovjek u svojoj bolesti povezan sa sudbinom sina. Štoviše divno je svjedočanstvo o tome kako je izliječen akcijom i zaslugom vlastita djeteta.

Premda je pravednik, poput Joba, nesretna bolest dovela ga je do odustajanja od života, do želje za smrću. Svrstava se u red s Mojsijem, Ilijom, Jonom i Jobom kojima je život postao pretežak. Bolest ga dovodi molitve. Ozbiljno se priprema na smrt, ali sve će se preokrenuti. I naknadno bolest će tumačiti kao udarac od Boga, a ozdravljenje kao smilovanje.

Rafael, liječnik, dopuštajući da privremeno bude vidljiv njihovim očima ukazuje na dublju potrebu da progledamo i uočavamo prave vrijednosti, otkrivamo plodne lijekove i prepoznajemo one koji nam uistinu pomažu da živimo.

(iz N. Bilić: “Ozdravljenje kao Božji dar”)

Duhovnost, Nastava

Tobija i Sara

Suvremena problematika u deuterokanonskoj knjizi

Nicolaus_Knupfer_-_Tobias_en_Sarah_1654Tobija pripada među svetopisamske likove koji imaju “svoju” knjigu. Njegova žena Sara ima isto ime kao i žena praoca Abrahama, to je ime koje znači ‘kneginja’ i ističe dostojanstvo žene. Knjiga Tobijina u kojoj je opisan postanak njihova braka i obitelji jedan je u nizu pokazatelja da se čitava biblijska povijest s pravom može promatrati kao obiteljska povijest. I Tobijina i Sarina obitelj žive u progonstvu, daleko od domovine. To je vrijeme nakon 721. g. pr. Kr. koja u Izraelskoj povijesti znači kraj sjevernog kraljevstva i odvođenje stanovništva. Asarhadon koji se u knjizi spominje, na vlasti je 680-669.

Tobija po nalogu svojega oca Tobita kreće iz Ninive na dalek put. Treba pronaći ušteđevinu koju je otac davnih dana ostavio kod prijatelja u pokrajini Mediji, s onu stranu Tigrisa (“deset srebrnih talenata” 1,14; 4,20). Za svoje putovanje mladi je Tobija pronašao pratioca Azarju (5,13) koji će se vrlo brzo pokazati kao iskusan i pouzdan voditelj. Čitatelji znaju da je to zapravo Božji glasnik Rafael, poslan kao odgovor na molitvu Sarinu i Tobitovu, ali oni to ne znaju. U tekstu izričito stoji: “Tobija nije znao da je to anđeo Božji.” (5,4). U vrlo kratkom vremenu Tobija odlučuje i prihvaća ženidbu s djevojkom Sarom, kćeri u obitelji kod koje su na putu bili smješteni (7,13). Sara je pritom na čudesan način oslobođena od zloduha koji ju je zarobljavao (8,3). Anđeo ga je okovao (8,3), zašto je i bio poslan (3,17). Sretno se kao bračni par vraćaju do Tobijinih roditelja (11,16). A čudnovati pratilac, koji je preuzeo Tobijinu zadaću i donio očevu ušteđevinu (c9), otkriva svoj identitet (“Ja sam Rafael” 12,15). On je zapravo Božji poslanik, anđeo, poslan od Boga kao odgovor na dvije usrdne molitve u kritičnim trenucima s početka svih ovih događaja.

Pretpovijest ovog bračnog para počinje, naime, u bolnoj krizi. I stari Tobijin otac i Tobijina buduća žena u svojoj su životnoj nevolji došli dotle da Bogu upravljaju tjeskobnu molitvu prožetu željom da ih uzme s ovoga svijeta. Krjeposni otac trpi zbog toga što je oslijepio i tako već drugi put u životu zapao u veliko siromaštvo (2,10). Djevojka Sara pak, na drugom kraju golema kraljevstva, oplakuje svoju gorku sudbinu. Sedam neuspjelih ljubavi stoje iza nje, za sedam momaka bila je spremna poći i svaki je od njih umro (3,7.15). Mlado srce posve je slomljeno. U najtežoj boli već planira samoj sebi oduzeti život, ali se onda s molitvom na usnama ipak zaustavlja. U takvim mučnim, posve nepovoljnim i neplaniranim prilikama dvoje mladih ljudi zakoračit će u novi život.

Otac je velika potpora na mladićevu putu. Spreman je svu ušteđevinu prepustiti svome sinu. Prije polaska na put daje mu obilnu pouku, punu praktičnih savjeta (c4). Pratioca, kojeg mladić za put pronalazi, ne samo da priznaje i odobrava, nego ga primjereno nagrađuje (5,3.12.16; 12,1). Još ne zna da se ostvaruje njegova dvaput izgovorena želja i uvjerenje da mu sina na putu “dobar anđeo prati” (5,17.22). Sarini roditelji također ohrabruju svoju kćer koja će konačno primiti “milost kao nagradu za svoju bol” (7,17).

Zanimljiv je i poučan put koji mladi ljudi prolaze jedno prema drugome. Tobija kreće na put s posve drukčijim zadatkom, ali njegovo hodočašće dovodi ga do drugih i važnijih ciljeva. Uz pomoć svoga pratioca, koji je ispunjen ne samo dobrom voljom, nego i nadnaravnim znanjem, Tobija postaje liječnik Sari od opsjednutosti (8,2), liječnik svome ocu od sljepila (11,10). A osim toga na tom putu, mimo izvornog plana, nalazi ženu, djevojku iz vlastita naroda s kojom će cijeli život podijeliti. Tako ujedno ispunjuje očev nalog koji je primio u oproštajnom blagoslovu (“Pazi da ti žena bude iz plemena tvojih otaca” 4,12).

Između dvije obitelji ne postoje unaprijed izravne veze i bliže poznavanje, žive u dva udaljena mjesta, jedino što ih veže je pripadnost istom narodu i zajednička prognanička sudbina u stranom svijetu. Ipak, iz onoga što Tobija govori zaključujemo da je nekako već bio upoznat s teškom sudbinom djevojke koja je sedam puta doživjela tragičnu svadbu (“čuo sam da su sedmorica nađeni mrtvi…” 6,14).

Sveto pismo otvoreno spominje strah pred brakom koji mladić osjeća. Poznavajući iskustvo moderne civilizacije i prilike u našem narodu, mislim da ćemo pravo kazati primijetimo li da tu Riječ Božja dodiruje važan suvremen problem. Kako ga biblijski mladoženja rješava? Ponajprije ima pratioca koji mu je ovdje, kao i u drugim stvarima, velika potpora. Tobija, potom, otvoreno govori o svom strahu koji počiva na onome što je čuo. Priznaje da ga je strah od smrti, strah ga je zloduha koji je djevojku opsjeo (“bojim se da ću umrijeti” 6,15). Plemenitost njegova srca otkrit ćemo kad čujemo da ga je strah ne samo za sebe, nego i zato da njegova tragedija ne bi roditelje unesrećila (“bojim se da za sobom, zbog žalosti, ne povučem u grob svoga oca i svoju majku” 6,15).

Dvaput mladić mora uspješno svladati zadatak odvajanja od najbližih. Ponajprije od majke koja zaplakana kori svoga muža: “Zašto si dopustio da nam sin ode?” (5,18). Majka je pogođena odlaskom sina iz obitelji, nedostajat će joj njegova pomoć. Ne odobrava njegov odlazak po ušteđevinu, upozoravajući muža da je taj novac “smeće prema njihovu sinu” (5,19). Drugi rastanak, od Sarinih roditelja bit će još zahtjevniji jer se sad mladić mora sam izboriti za svoja prava; nema ovdje oca koji bi svojim nalogom i autoritetom presudio. Opetovano mladić mora pristupiti s molbom svojemu tastu koji ga je zaklinjao da ostane (“Ne idi” 8,20; “Ostani” 10,9). Morat će se i otvoreno usprotiviti: »Ne, nego pusti me da idem!« (Tob 10,9). Tobija sa svojom ženom Sarom poštuje svoju odluku i vlastiti životni put. Životni korak rastajanja blagoslovljen je ponovnim susretom. Vratit će se oni sretno do obitelji mladoženje, a nakon smrti časnih staraca opet će doći u kuću Sarinih roditelja (14,12).

Put međusobne ljubavi ima nekoliko koraka. Tobija najprije čuje od svoga pratioca istinu o Sari (c6). To je trenutak kad u njegovu srcu započinje iskrena ljubav prema Sari. “Njegova se duša privinula uz njezinu” (6,18) – tako Sv. pismo dočarava fenomen odlučujuće simpatije i zaljubljenosti koja nipošto ne staje na hirovitoj privlačnosti izgleda i vanjštine, nego se krije duboko unutar osobe. Poslije, kad se jednom budu našli nasamo u bračnoj sobi, Tobija i Sara zajednički mole. U toj molitvi Tobija se prisjeća Božje riječi iz stvaranja: “Nije dobro da čovjek bude sam” (8,6), u Sari gleda ostvarenje onoga što je Bog na temelju svoje božanske prosudbe podario.

Tako dobivamo zanimljiv nacrt koji je suvremenom uhu možda malo stran: ponajprije dolazi ljubav, zatim duhovnost i molitva, tek potom tjelesna blizina i nježnost. Sva tri koraka u ovom trolistu su važna; tri stepenice do zajedništva. I na tom se uzoru Tobije i Sare temelji moralni zahtjev, vjerojatno najpopularniji i najosporavaniji, da se poštuje predbračna čistoća.

Poznati dio njihove molitve pokazuje ozbiljnost bračnoga programa koji su si zacrtali. Tobija moli: »učini da s njom doživim starost« (8,7). Započinju zajednički život ne samo kao rezultat sadašnje sklonosti i potrebe za blizinom druge osobe, nego gledaju na cjelinu i dovršetak ljudskog života.

Dirljiv je prvi susret sa Sarinom obitelji (c7). Nema mučnoga skrivanja simpatije i ljubavi. Tobiju prepoznaju jer mu je otac čuven kao plemenit i dobar čovjek. Susret je to upravo nabijen osjećajima. Ganut što susreće Tobiju, otac Sarin grli ga suznih očiju (7,6). Na vijest o bolesti njegova oca svi se žaloste i plaču (v6s). Potom se vraćaju velikom veselju i gozbi jer su se sretno okupili u tuđini (v8). Kad je riječ o ženidbi otvoreno govore o poteškoćama koje djevojka ima (v11).

Tobijin dolazak u njezin život znači dokončanje velike Sarine patnje. Mladoženja je svojim postupkom oslobađa od zloduha koji ju je držao u svojoj vlasti. U Sarinu putu kroz patnju do oslobođenja ocrtava se Božji plan naznačen u riječima anđeoskog pratioca koji objavljuje Tobiji: “ona ti je bila dosuđena oduvijek.” (Tob 6,18).

Tobija ispunja svoju prvu zadaću: donosi očevu ušteđevinu u kuću. Osim toga, povrh zadaće koju je preuzeo, on, neočekivano, na radost sviju, donosi lijek za očevu bolest. Stari otac progledao je i poput novozavjetnoga Zaharije, oca Ivana Krstitelja, odmah izriče “Benedictus”, zahvalu Bogu koji se smilovao: “Blagoslovljen si, Bože” (11,14). I na primjeru Tobije i Sare, Riječ Božja pokazuje kako njihov brak nije usmjeren samo na njih dvoje i njihovu djecu, nego u svoje poslanje uključuje i nešto drugo. Oni imaju svoju misiju koja se ne ograničava samo na njihovu budućnost.

Perspektiva koju ova biblijska knjiga nudi za brak i obitelj blagoslov je i velika mjera radosti. Svadbena proslava Tobije i Sare odvija se u dva dijela, ponajprije u kući mladenkinoj (“gozba” 8,19), potom nakon sretnog povratka u kući mladoženje (“svadba u veselju” 11,19), ukupno tri tjedna. Imaju djecu, koja se sretno okupljaju oko svoga djeda i čuju proročke riječi o Božjem smilovanju i obnovi Jeruzalema koja će doći nakon progonstva. Njihova obitelj nasljeđuje mnoga dobra i doživljava pad neprijateljske vlasti (14,13s).

N. Bilić SJ

 

Duhovnost, FFDI, Iz iskustva, Nastava