Biblija o nasilju

grbFFDIsmallOvako je to bilo na vrlo smjelom i aktualnom interdisciplinarnom simpoziju o Religijama i nasilju na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, 17. listopada 2014. Dok se svijet ujedinio zbog terorizma u Francuskoj i dok naši branitelji ustrajno bdiju, jasno nam je koliko je tema žurna:

Rane iz domovinskoga rata podsjećaju nas kako su zlorabili religijska čuvstva i uvjerenja, strasti i iluzije oni koji su to znali, mogli i htjeli. Previše su te rane žive da bismo tek na površini ostali kod svete knjige koja zapovijeda: “Ne ubij!” i definira: “Bog je ljubav”. Upravo Biblija nas pred aktualnim terorizmom poziva da iskreno pregledamo gdje su izvori, odakle znanje i ideje, oružje, novac, tko i zašto podržava ljudsko nasilje. Pamtimo još komunizam – koji je poput neke nasilne religije – dovitljivo zahtijevao beskompromisno klanjanje nametnutim idolima, pa nam je još jasnije kako vjera nipošto nije tek neka privatna stvar, nego valja odgovorno pogledati što je istina, a što iluzija i medijski teror staroga ili novoga oblika.

Želio bih u ovom kratkom izlaganju imati lucidnost Marka Marulića koji na početke hrvatske književnosti postavlja teološku sliku, primjenjujući je na svoje doba kada velika sila prijeti narodu i domovini. U liku Judite on ne gleda neki bijesni poziv na uzimanje mača u ruke, nego prepoznaje smisao biblijske knjige koja pred čitatelja stavlja lik nezaštićene udovice. Baš u skladu sa svojom najavom: “Gospodin će mojom rukom donijeti spasenje” (Jdt 8,33), Judita se ne može osloniti na vlastitu snagu. Prije odlučnoga udarca još dvaput ona moli, štoviše dvaput mora udariti čime se također očituje da snaga nije od nje. Marulić se ne da zavesti i ispravno u “maču” prepoznaje drevnu sliku Božjega suda kojom se osobito proroci služe.

Nije teško složiti se da Riječ Božja računa na analogijski ustroj naše spoznaje, na čitatelja koji prepoznaje metaforu i simbol. Upravo Biblija kao osnovni religiološki dokument upozorava koliko je važno iskreno se suočiti s likom osnivača religije i utemeljiteljskim dokumentima. Samo životno djelo osnivača verificira autentičnost, vjerodostojnost religije i njezino podrijetlo u Bogu. Bez rasta u zdravom i odgovornom, čovjeka dostojnom poznavanju Božje Riječi, religijska praksa gubi svoju bit, opasna je i razorna.

U ovom promišljanju kao ishodište stoji činjenica da Isus Krist, utemeljitelj kršćanstva, odobrava, rehabilitira i potvrđuje izvorno značenje zbirke koju mi danas nazivamo “Stari zavjet”. Izrijekom navodi važnost Zakona i Proroka, sažimljući ih u poznati zahtjev: “Činite ljudima ono što biste željeli da oni vama čine!” (Mt 7,12)

Kad Isus Krist govori da je donio mač, onda ponajprije iz njegova životopisa znamo da je riječ o očitovanju Božjega autoriteta, a ne o ljudskom oružju, eto – maču. Više ne vrijedi moj ljudski sud nad bratom i sestrom, nego Božji, više ne sudi muž ženi, svekrva snahi, nego su Božjemu sudu podložni. Čuvena riječ upućena apostolskom prvaku Petru: “Tko mač uzima, od njega i pogiba” upozorava na samorazarajuće posljedice nasilja. Pljačkaš biva opljačkan, napadači se međusobno napadaju, vojnik u vojsci sinova Izrealovih niti neće stići u boj, već su napadači u bijegu – nalazimo kao strukturu rata Gospodnjega u Bibliji.

Biblijski govor o nasilju veliko svjetlo prima u čuvenu izvještaju o boju koji će Mojsije pratiti svojom molitvom. Dok su mu ruke uzdignute, Božji narod pobjeđuje (usp. Izl 17,11). Boj je to koji traje cio dan. Boj je to povjeren mladiću Jošui za kojega će još puno kasnije stajati da je nedorastao mališ poput Samuela u svetištu, ili kao što Jeremija za se veli “dijete sam”. Filolozima možemo zahvaliti na još jednom ključu za razumijevanje. Usprkos raširenu prijevodu “Amalečani” za lik napadača u svetom tekstu nalazimo naziv “Amalek”, i lako ćemo i brzo shvatiti da bezuspješno tražimo u njemu etničku ili geografsku oznaku. Riječ je o simbolu iskonskoga Božjega protivnika koji napada na život ljudi.

Upravo ova lingvistička bilješka upozorava nas da u čuvenu izvještaju o prelasku preko Crvenoga mora također uočimo kako je “Egipat” simbol, kao što će to poslije biti “Babilon” sve do Novoga zavjeta i do suvremene kulture. Nećemo u tom 14. poglavlju Knjige Izlaska naći izvještaj o Egipćanima, nego se ustrajno rabi “Egipat” pa i onda kad Božji narod gleda kako “Egipat” umoren leži na obali morskoj (Izl 14,30) – “Egipat”, kuća ropstva koja izrabljuje i ne da živjeti, a ne zemlja ili narod. Nabukodonozor bit će također – upravo kod Judite – slika onoga koje si oholo pripisuje božanski autoritet i zločinački prijeti istrebljenjem svima koji se njemu ne klanjaju (Jdt 3,8). Filologijska preciznost o Egiptu može pomoći da shvatimo tešku rečenicu kao što je npr. “Gospodin pobi prvorođence Egiptu” (Ps 135,8; 136,10), a znači: Izdanke opačine, porobljivanja i oduzimanja života u korijenu valja sjeći, i to Bog čini. Sjetimo li se Kristova tumačenja – također u slici – da je njegov Otac nebeski vinogradar (Iv 15,1), on čisti lozu, on siječe (r. 2), biblijska poruka postaje vrlo dohvatljiva. Isusov nauk čuva nas od zastranjenja. Iskorijenjivanje o kojem Biblija govori u prvom je redu boj protiv zlih nadahnuća u mojemu vlastitome srcu.

Prorok Zaharija bilježi poznati redak u kojem sâm Bog govori o tome da su ga proboli (Zah 12,10). Slika je toliko čudovišna i zastrašujuća da već Septuaginta mijenja gramatički oblik, stavljajući treće lice: umjesto “gledat će mene”, stavlja “gledat će njega”. Ali Ivanovo evanđelje, primjenjujući drevni riječ na Krista Raspetoga (Iv 19,37), pokazuje koliko je proročka riječ istinska te će križ kroz vjekove upozoravati dokle seže naš ljudski grijeh kad dižemo ruku na Sina Božjega, a ujedno pokazuje kakav je Kristov odgovor na ljudsko nasilje. Sam Isus otkriva što Biblija kaže o nasilju, upućujući na tri dijela svete Hebrejske zbirke: treba se ispuniti sve što je o meni napisano u Mojsijevu zakonu, Prorocima i Psalmima (Lk 24,44).

Kristova se plodna metoda izvrsno očitava na dobro poznatomu primjeru preljubnice koju mu dovode na sud. Isus Krist daje odgovor pismoznancima i farizejima koji ga svrstavaju na svoju stranu, obraćajući mu se s “Učitelju” – Rabbi (Iv 8,4). Daje odgovor nositeljima religije koji bi trebali iznutra poznavati riječ Božju i koji revno žele obdržavati Božje zapovijedi, ali pitaju tek za Mojsija (r. 5), ostavljajući Boga po strani. U ime religije traže smrt. Stavljaju na sebe masku napasnika (πειράζω r. 6) koju Isus iz pustinje poznaje. Odgovor je Kristov ponajprije neverbalan: saginje se jedanput, pa potom opet, pokazujući blizinu poniženoj i na smrt preplašenoj ženi, piše po tlu zemaljskom od kojega je prema Bibliji sazdana čovjekova prolaznost. Poznati verbalni odgovor plodno će zaustaviti nasilje, kamenje neće poletjeti, a napadači će se sami napustiti sveti hramski prostor (r. 9). Onu kojoj je prijetila sigurna smrt oslovljava riječju “ženo” (r. 10) te tako upozorava na dostojanstvo koje od početka Biblije ima od Boga, riječju kojom se obraća svojoj vlastitoj majci dvaput u istom evanđelju (Iv 2,4; 19,26). Cijena Kristova odgovora vidi se osobito na kraju poglavlja kada se napadači spremaju na nj kamenje baciti (Iv 8,59). Krist ne osuđuje ali i ne umanjuje, ne odobrava, nego odnosi grijeh, uzima ga na se, doslovce.

Iz velikoga popisa zapovijedi Krist, Učitelj, slažući se s pismoznancem, izdvaja zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Kad u proslavljenu retku iz Ponovljena Zakona čitamo o tome da čovjek treba svom ljudskom snagom ljubiti Boga (Pnz 6,5), onda lako nalazimo pozadinu za Kristov govor o silovitosti kojom se ulazi u Božje kraljevstvo (Mt 11,12). Snaga, koja u biblijskoj slici čovjeka dakako uključuje tijelo, traži da ljubav bude utjelovljena, bez toga religije nema. Radikalizam koji Krist zahtijeva jest nasljedovanje njegova puta.

Odmah ćemo se složiti da biblijski tekstovi veoma otvoreno gledaju na sav spektar čovjekova dostojanstva i veličine, ali ujedno bespoštedno razotkrivaju našu izopačenost, sadističko bezumlje i razaračke nagone. Obično dapače vlada misao kako se na stranicama Staroga zavjeta posvuda može naći nasilje sve tamo od Kajinova bratoubojstva obavijenog krutom šutnjom između braće (Post 4,8), preko klina za šator koji Jaela nemilice zabija kroz sljepoočicu silnika koji vodi napadačku vojsku (Suci 4,21), sve do omiljenoga proroka Jone dok se na smrt ljuti što prijestolnica velesile, koja je uništila životni prostor velikoj većini njegova naroda, nije razorena (Jon 4,9). Upravo njegov primjer pokazuje iskonsku Božju nakanu da odgoji svojega proroka i oslobodi ga od bijega pred božanskom milošću i sućuti koja će se i nad biljčicom sažaliti. Biblija ne samo da opisujući brojna ratovanja pogađa u bitno obilježje naše stvarnosti, nego također obuhvaća različite, pa i oprečne misaone struje, odražavajući tako različitost ljudskoga promišljanja s jedne strane, i ističući se druge strane kako su djela i postupci presudni, a ne tumačenje koje može i nedjelo proglasiti junaštvom.

Niko Bilić, SJ

Cijela studija uskoro izlazi u Zborniku Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove (FTI) koji okuplja sve predavače.

 

Duhovnost

Molitva s pravednikom Noom

kad je Bog s njime sklapao Savez

noa_dugaBože, Spasitelju iz velike nevolje,
pokaži mi danas koliko se mogu pouzdati u tebe.
Sve što je vrijedno u meni ti si svojom dobrom rukom satkao.
Obasjaj me svojim licem
da samo ti pravo prosudiš moj život i moja djela.

Do kraja poznaješ svijet u kojem živim.
Kad mi sve lađe tonu, pokaži mi svoj sveti zaklon koji traje dovijeka.
Znaš što sam u svojoj grješnosti spreman razoriti.
Dopusti mi da s tobom hodim ovim svijetom

i onda ću imati ljubavi za sva tvoja stvorenja.
Daj mi da u dubini srca osjetim tvoj mir.

12.10.2014.
p. Niko Bilić, SJ

vidi: Prvi savez

Duhovnost

Molitva s dječakom Samuelom

kad ga je Gospodin u noći pozvao

The Infant Samuel Sir Joshua Reynolds, 1776Veliki tajnoviti Gospodine,
podari mi spokoj svojega svetoga prostora.
Neka sva moja sebičnost
i sva moja kriva tumačenja utonu u mrak.Samo neka tvoja svjetiljka gori
i obasja moje srce
da bude spremno poslušati tvoj glas.

Pozovi me imenom koje si u svoje dlanove urezao.
Zatraži od mene veliko obraćenje,
povjeri mi veliku zadaću koju si za mene namijenio.

Danas ti želim zahvaliti
na svim onim dušama koje su me vodile k tebi
i poučile o tvojim svetim zapovijedima.
Od tebe sam spreman poslušati i najstroži sud
jer ti si milosrdan i blag, nježnost sama i milosrđe.

Ti govori, Bože moj, a ja ću slušati!
Ti me za sebe osvoji da u svemu što jesam tebi pripadam.
Onda ću spremno poći razglašivati tvoju poruku – svojim ustima i svojim rukama, svojim licem i svojim srcem.
Amen.

nedjelja, 12.10.2014.
p. Niko Bilić, SJ

vidi: Samuelovo zvanje

Duhovnost

Mučenici

Ovako su predstavljeni kršćanski mučenici na HTV u nedjelju, 18.11.2015.
Sveti Stjepane, sveti Marko, blaženi Alojzije, molite za nas da svim bićem krenemo za Kristom!

Duhovnost

Bogojavljenje 2015.

Ovako je bilo na HTV u nedjelju, 11. siječnja 2014., u čas kada smo birali i izabrali. Mudraci su pronašli Onoga koga su tražili. Uzdignimo i mi pogled u nebo poput njih, da dođemo do svetoga smirenja…!

Duhovnost

Zvučni udžbenik

HS20RTZvučni (audio) udžbenik Staroga zavjeta polako se, hvala Bogu, proširuje.
Tu je već i početak Jakovljeve povijesti i njegov zavjet u Post 28.
Poslušajte!

FER, FFDI, FTI - TS, Nastava

Božić 2014.

Ako ste htjeli pogledati… Ovako je bilo u nedjelju na blagdan sv. Obitelji, na veliki dan, 28. prosinca 2014. na HTV. Hvala Bogu koji kažnjava i prašta!

Duhovnost