Kategorije
Duhovnost

Praotac Abraham i Isus, vječni Sin Očev

Iv 8,51­–59

Znanstvenik zna: na početku rada stoji svrha. Koji cilj želim postići? U obje prošle nedjelje, evanđelje je istaknulo pitanje bolesti: i kod slijepca od rođenja i kod Lazara. Isus daje odgovor upozoravajući na svrhu, radi čega je bolest tu.

Danas na 15. godišnjicu smrti sv. Ivana Pavla II., nebeskoga zaštitnika zemlje Hrvatske i hrvatskoga naroda iskreno pitamo: Zašto je pandemija cijeli svijet povukla u korizmu? Zato da upoznamo Boga koji je Isusov Otac, koga Isus poznaje, koji se vezao uz svoj izabrani narod, te ga oni i zovu svetim imenom. U ovoj korizmi 2020. iz male Hrvatske po cijeloj Europi, diljem svijeta neka gromoglasno još jednom odjekne poziv svetoga Pape: Otvorite, ne bojte se! Širom otvorite vrata Kristu! Skroz ih rastvorite Otkupitelju!

Gledamo smrt, osjećamo njezin okus. Umro je Abraham, umrli su proroci. Umrli su naši pradjedovi koji su se obvezali Bogu i Crkvi krsnim zavjetom. Iz dana u dan umiru bolesnici. Kako onda Gospodin govori da nećemo vidjeti smrti? Dok gledamo kamo to vodi naš grijeh neka provre teško pitanje i naša vlastita buna ovdje pred njegovim oltarom! Isus se na pravi važan, ne okuplja stranku, ne nudi program koji treba što više ljudi privući. Isusa je Otac postavio da bude važan, da svojim životom dadne odgovor.

Opet ga krivo shvaćaju. Istina, Gospodin rijetko kada tako jasno govori da je Sin Božji i da je odvijeka. “Ja jesam” riječ je u koju se sve tamo od Staroga zavjeta slijeva sva vječnost, svetost i moć Božja. Ali Isus kaže i ono drugo, tako utješno: Abraham vidi Isusa, vidi Isusov dan, njegov čas. Da, Abraham je umro, ali to ne priječi da je kod Boga, Boga živih. Iz pouke Isusove znamo da je siromaha Lazara primilo u svoje očinsko krilo.

Otac Abraham raduje se i kliče. Vidi kako Isus čuva Riječ Očevu kojom je Otac davno na Sinaju objavio svoje milosrđe i rekao da oduzima krivnju, prijestup i grijeh. Sada se to uživo vidi. Isusa proglašavaju opsjednutim, na njega se spremaju baciti kamenje – kamenje koje bili bili namijenili ženi nakon što su je optužili, a sve samo da Isusa dovedu u napast. Evo, Jaganjac Božji oduzima grijeh, uzima ga na sebe. Zato s nadom gledamo na život koji je vječan.

2. 4. 2020.

p. Niko Bilić, SJ



 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.