Deset gubavaca (Lk 17,11-19)

James Tissot, Deset gubavaca koje je Isus izliječio

Uđimo na čas u dušu onoga desetoga izliječenoga u trenutku kad se vratio i zahvaljuje Gospodinu (Lk 10,16). Tuđinac je, nije naš (Lk 10,18). Zahvalu izriče ne tek u srcu, nego cijelim bićem, – i tijelom. “Bogu hvala” – rašireno je i uobičajeno reći u hrvatskom narodu, a ovaj evanđeoski bivši gubavac svojim je zahvaljivanjem (εὐχαριστέω Lk 10,16) jedan je od preteča naše Euharistije – našeg zahvaljivanja!

Pao je na lice do nogu Isusovih, redovitim izričajem opisuje Evanđelje (Lk 10,16). Priznaje Gospodina i klanja mu se. Zna on da su ga već u svojoj molbi prepoznali kao nadređenoga (ἐπιστάτης Lk 10,13). Isus je za njih gospodar i zapovjednik, ima moć. Uzviknuli su moleći: eleison (ἐλέησον (Lk 10,13) – smiluj se! Razumijemo dobro taj zaziv. Deset muževa, drevni predstavnici cijele zajednice, tim riječima postavljaju temelje onome što mi činimo u početku euharistijskog slavlja.

Dne 11. listopada 2009., proglašen je svetim otac Damjan, glasoviti svetac s otoka gubavaca – otoka Molokai. Na 12. listopada Družba se Isusova spominje patra Ivana Beyzyma koji je otvorio lječilište za gubavce na Madagaskaru. Na prvu subotu u listopadu dan je ružičaste vrpce koji poziva na pomoć u čuvanju zdravlja posebice žena i majki. Svjesni smo danas kako i najmodernija medicina ističe vrijednost vjere. I liječnik i pacijent svjedoče koliko je za boj s bolešću važan čovjekov duh i stav srca. Tako još bolje razumijemo Gospodinovu zadnju riječ: “Vjera te tvoja spasila” (Lk 10,19). Vjera je odsudna. Na datum Gospe Fatimske na pameti nam je savjet svetoga pape Pija X.: “Ako hoćete mir u svojoj obitelji, molite krunicu!”

Mučno je bilo evanđeoskom sretniku prije, dok je pogođen gubom bio isključen iz zajednice, nečist, prepušten gorkoj sudbini. Zlopatio se – u jeziku sv. Pavla (2 Tim 2,9). Bolest ga je izjedala. A što se u njegovom umu i u njegovoj savjesti zbivalo? Još je teža ona guba koja mu je dušu napala i nagrizala. Istina, bili su sva desetorica na okupu, ali što vrijedi!? Desetorica, predstavnici, potvrđuju: u cjelini zajednice Božjega naroda svi su oboljeli, opterećeni, nečisti!

Na svoj je osobni način ovaj čovjek doživio što se zbiva u njemu kad su poslušali Isusovu zapovijed i krenuli prema svećeniku u Domu Božjemu. Isus ih je vidio i naredio im da pođu (Lk 10,14). Ne samo da je Isus time potvrdio vrijednost onog Božjega Zakona koji do danas zovemo Stari zavjet, nego on ih šalje u istom smjeru kamo sam ide, u Jeruzalem, presudno mjesto konačnog događaja – Izlaska, Otkupljenja.

Evanđeoski pacijent osjetio je kako Otac nebeski na svoj čudesan način daje da rane na koži čudesno iscjeljuju, čirevi se povlače, ružni biljezi na rukama, na nogama, na licu – nestaju. Zacijelo slično i u nutrini organizma: smrdljivo, gnojno, trulo tkivo obnavlja se. Biva očišćen (καθαριζω pasiv, Lk 10,14.17), Bog ga liječi (Lk 10,15). Isusov Otac, vinogradar, čisti lozu (Usp. Iv 15,2). Je li pacijent mogao zamijetiti kako se – još čudesnije – nečist i bolne povrede, rak grijeha povlače iz njegova srca i duše? Svakako u evanđelju se nalazi opis čistoće (καθαριζω) koji stoji nasuprot nečistim duhovima (τὸ πνεύμα τὸ ἀκάθαρτον Lk 9,42), porobljivačima koji opsjedaju. Otac nebeski daje čistoću za kojom čovjek žudi.

“Gdje su devetorica?” – pita Gospodin (Lk 10,17). Obično se kaže da u našem gradu oko 10% ljudi ide u crkvu. Ako je to točno, onda još bolje možemo razumjeti kako Gospodin i danas traži gdje su oni ostali da podaju slavu Bogu (Lk 10,18). Papa Franjo pozvao nas je da listopad 2019., Marijin mjesec bude misijski mjesec. Potaknimo, obodrimo, privucimo primjerom na zajedničko zahvaljivanje – Euharistiju, središte i vrhunac kršćanskoga života!

Isusova metoda izlječenja od gube nije neko novo ropstvo, navezivanje. Ne zarobljuje on za sebe, ne podređuje nekoj svojoj stranci i sebičnim, zakulisnim interesima. Ne opsjeda i ne osvaja za svoju kampanju. Odmah na početku poslao ih je: “Idite!” (πορεύομαι Lk 10,10 usp. “Idi!” 10,19). I sada Samarijancu zapovijeda: “Ustani!” (ἀνίστημι Lk 10,19). To je uskrsni glagol koji opisuje što će – Očevim darom – ljubljeni Sin učiniti kad bude položen u grob (usp. “treći će dan ustati od mrtvih” Lk 24,46).

Gospodinova metoda jest njegov put u Jeruzalem, gdje će on sam biti odbačen i isključen, na sebe će uzeti nečistoću, gubu grijeha. Na putu već on zahvaća prostore Galileje poganske (Mt 4,5 usp. Iz 8,24), dolazi do tuđinske Samarije, a u Jeruzalemu njegovo tijelo bit će kao gubom nagriženo, u gnojnim ranama od pljuske i bičeva, od pljuvanja i udaraca, od trnove krune, čavala i koplja. Zato na oltar na kojemu slavimo njegovu žrtvu stavljamo i danas svu gubu naših grijeha, naših trpljenja, uvreda i nerazumijevanja. Donosimo iskrenu zahvalu za zdravlje, za čistoću duše, za snagu da svoj križ nosimo.

28. nedjelja u liturgijskoj godini C

p. Niko Bilić, SJ



 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.