Dan domovinske zahvalnosti i dan Gospodinov

Propovijed u 18. nedjelju k. g., Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i dan branitelja

Poslušajte: Dan domovinske zahvalnosti i dan Gospodinov

Draga braćo i sestre, slavljenički Božji narode, dobro došli pred Srce Krista, uskrsloga vječnoga Pobjednika!

Neka ova bazilika Srca Isusova danas bude duhovna lađa! Uđimo, otisnimo se i zahvalno potražimo Onoga koji nam daje našu prelijepu domovinu da u njoj živimo, potražimo Boga našega koji nam dade da se dovrši zločinački krvavi napad na nas, potražimo Spasitelja koji bijaše snaga svima koji su nas branili i obranili pred divljačkim napadima nadmoćne zle sile.

Gospodin Isus kaže, ako dođemo k njemu nasitit ćemo se svoju glad. Ispitajmo se: kome mi idemo, prema kome okrećemo glavu i srce, kome upravljamo svoje korake?

Gospodin kaže, ako vjerujemo u njega utažit ćemo svoju žeđ. Ispitajmo svoju savjest: kome mi vjerujemo? Kome poklanjamo svoje povjerenje? Na koga se oslanjamo i u koga stavljamo svoje pouzdanje?

 

Cijelu domovinsku crkvu danas okuplja radosna zahvalnost, spomen na pobjedu koju nam je Bog podario da se dovrši bijesna agresija i da se nažalost do kraja razotkrije izopačena, bolesna ćud osvajača koji vlastiti narod doslovce gazi, koji ustrajno gradi i podmazuje kobni stroj laži. Okuplja nas molitva za one koji su bez pridržaja sami sebe dali.

Čudotvorna Gospa Sinjska, za koju se alka i danas trči, prije više stoljeća svojim je zagovorom dala čudesan spas od zlog, silnog osvajača. Gospa Snježna prije 23 godine istu je nebesku snagu pokazala i izmolila nam radosnu, zaista čudesnu pobjedu koja je prekinula okupaciju, dovršila zvjerski nametnuti rat, spriječila novo masovno krvoproliće i pokolj u susjednoj nam zemlji. A što danas imamo?

Evo nas pred probodenim Srcem Isusa, koji nas je do kraja ljubio, da nam on spasonosno pokaže kakvi smo. Zna on odmah ako smo došli samo zato što želimo napuniti naš ljudski trbuh. Odmah on prepoznaje ispraznu pogansku pamet staroga čovjeka koji može glumiti silnu ljubav, a sav je utonuo u mrežu sebičnih interesa, zlobnog strančarenja, odbacivanja Božjeg nauka. Nije naš problem negdje drugdje, nego ovdje među nama, posred nas: grijeh – od kojega nas samo Otkupitelj može osloboditi, grijeh koji jedini Jaganjac Božji oduzima.

Gospodin traži da gledamo znak Božji i onda povjerujemo. Biblijska vjera nije nerazumni skok u mrak, nego smireno, duboko prepoznavanje Božjih spasiteljskih djela. Na tom se iskustvu gradi prava vjera. Poklanjamo svoje pouzdanje, jer to hoćemo i znamo kome smo povjerovali.

Dokle ide naša nepopravljiva buntovnost. Već su pred Crvenim morem u poganskoj pameti vikali da im je boje robovati i Božji su projekt oslobođenja pod vodstvom sluge Božjega Mojsija proglasili porobljavanjem i usmrćivanjem. A onda su vidjeli slavnu Božju pobjedu, prešli su spašeni preko mora, obranjeni od bojnih kola i zle faraonske vojske, došli su do svetoga straha Božjega. Povjerovali su Bogu i Mojsiju.

Sad opet iznova, i još dalje: priželjkuju da su umrli u kući ropstva, samo da ima hrane, da napune želudac. Evo što je stari čovjek. Čovjek mrmljanja, rogoborenja. Ali tako ne učimo od Isusa.

Zna sveti Učitelj taj događaj i jasno je. Otac s neba u svojoj strpljivosti i velikodušnosti dao je opet, još jedan čudesan odgovor. Daje manu, daje prepelice gladnima u pustinji. Ali ne tek da utrobu nahrane, nego zašto? Čusmo. Zato da dođu do svete spoznaje, da im se otvore oči duše i da prepoznaju svojega Gospodina. Ja sam to, Bog vaš. Zauvijek se u svojoj privrženosti vežem uz vas u savez – pokazuje Bog već u Starom zavjetu, kao što će Isus svojima u novom zavjetu toliko puta reći: Ja sam. Ja samo to, ne bojte se. Ja sam kruh života – slušamo danas.

Gospodin nam je dao da dovršimo tridesetdnevnu molitvu za domovinu i narod. Slavimo dan pobjede, domovinske zahvalnosti i dan branitelja. Obilježava se teška, bolna ali ključna pobjeda; trči se časna alka. I to baš nakon što su se u Hercegovini mladi iz cijeloga svijeta okupili na više dana u molitvi i klanjanju pred Raspetim Spasiteljem. Vidjeli smo sve preko naše Laudato televizije – obiteljske televizije Treba li nam više znakova da nas Gospodin zove: Dođite! Jaganjac Božji milosrdno kaže: Dođite!

Okupili su nas naši vatreni nogometaši, slavimo brojne druge športske medalje, okupio nas je ispraćaj omiljenoga pjevača. Treba li nam još znakova da vidimo kako je došao čas da krenemo!

Pogledaj koji je to dar koji nam Gospodin na oltaru daje! Pitali su sinovi Božjega naroda u pustinji: “Što je to?” Mojsije se nije dao zavarati: To je kruh svagdašnji koji vam Bog daje. Zato Gospodin odmah jasno potvrđuje: Nije vam Mojsije dao kruh se neba. Otac moj daje. Kad god Božje djelo pripišemo tek čovjeku, dovodimo se u opasnost da se počnemo klanjati nekom zlatnom teletu. Primjerice laži i uvredama, ili podržavanju struktura u kojima neprijatelji Božjega naroda žele porobiti, razoriti samo da sebe nasite.

Pred Bogom našim jasno je. Samo sebična sitost, to je interes staroga čovjeka. A živa vjera na temelju vidljiva znaka koji Isus daje to se traži. Potrebna nam je hrana za život vječni. Raditi Božje djelo znači pokloniti sve svoje povjerenje Gospodinu kojega je Bog poslao, kojega je Otac opečatio.

Dobro pitaju Isusa: A koje znamenje ti činiš? Višestruk i temeljit odgovor daje Gospodin. Ne samo da je upravo bio prstom Božjim stvorio hranu za cijelo mnoštvo, nego samoga sebe daje: svoj nauk, čudesna djela, živu povezanost u zajedništvo sa svojima. Sve je naše slabosti na se uzeo. Isusov križ i Isusov uskrs koji sada i ovdje na oltaru slavimo, to je najveći znak. Njegovo srce koje smo proboli, ali ga Toma apostol opet smije promotriti, dodirnuti, to je vječni sveti pečat kojim je Otac opečatio svojega sina.

Već u pustinji bijaše jasno. Mana je kruh svagdašnji. S neba pada kao rosa sveta. Ali treba ga svaki dan iznova prikupiti. Tako ćemo pokazati vjernost svetoj Božjoj pouci za život. Dobro je slaviti, treba zastati, ali onda valja opet iz dana u dan krenuti. Što je u Starom zavjetu bila slika i najava, evo se na oltaru ostvaruje. Danas, pred nama. Gospodin dolazi kao kruh s neba, kruh istinski. On sam silazi s neba i daje život svijetu. Dolazi nam kruh života i poziva, uzmite, jedite! Uzmi i nahrani dušu svaki dan! Amen.

5. kolovoza 2018.

p. Niko Bilić, SJ

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.