Predstavljanje knjiga

TV Izvještaj

 

Pozivnica

Matija Maša Vekić, Sv. Leopold Bogdan Mandić i sv. Pio iz Pietrelcine – svjedoci Božjega milosrđa, Zagreb, 2016.

Predsjednik HRK i Provincijal otaca Kapucina fra Jure Šarčević započinje Predgovor knjizi citatom pape Franje koji ističe kako nam je milosrđe potrebno danas više nego ikada pa je stoga i proglasio svetu Godinu milosrđa od Bezgrešnog Začeća 2015. do Krista Kralja 2016. U Paneuropskoj uniji vrijedi uočiti kako je Papa s američkoga kontinenta postavio europske svece za zaštitnike. Njihova čudesno očuvana tijela bijahu izložena u Bazilici na početku svete godine. Poziv je to na čuvanje pravih europskih vrijednosti i novu svijest o tome što primjerice u sv. Leopoldu upravo Hrvatska daje Europi i svijetu. Knjiga ima svoju uporabnu vrijednost jer osim životopisa u drugom dijelu donosi pravi molitvenik vezan uz oba sveca.

Auktorica knjigu započinje citatom padre Pija o Mariji i pjesmom Jeronima Kornera o svećeništvu ističući tako dva ideala koje čuva hrvatski narod: Marija i Euharistija. Ti ideali povezuju život ova dva sveca: “jednoga strogog, jednoga blagoga”, kako ističe otac kapucin u predgovoru.

U uvodu auktorica ističe kako obojica bijahu služitelji sakramenta pomirenja – “mučenici ispovjedaonice”, veli ona. Podsjeća nas potom kako je blaženi Kardinal Alojzije Stepinac za svoga mučeništva u Krašiću već štovao uspomenu fra Leopolda, čuvao njegovu fotografiju, a napisao je i predgovor za njegov životopis koji je auktorica citira na poleđini svoje knjige.

U prvom dijelu opisa, životopisu, auktorica ističe kako je Bogdan Ivan iz Herceg-Novog s 18 godina postao fra Leopold i kako mu je već prva svećenička služba bila upravo ispovijedanje. Podsjeća nas kako je umro za Drugog svjetskoga rata, a za vrijeme Prvoga bio je zatočen jer se nije htio odreći svojega državljanstva. U domovini je na službi vrlo kratko bio u Zadru i u Rijeci, ali mu je čežnja da bude sa svojim narodom donekle ispunjena kad nas je njegovo tijelo pohodilo i privuklo štovanje mnogih, mnogih duša. Auktorica ističe kako je svetom Leopoldu posebice na srcu bilo razumijevanje među narodima, što je opet vrlo aktualna tema za Hrvatsku u EU, i da je kao apostol kršćanskog jedinstva bio istinski preteča ekumenizma.

Nakon svečeva životopisa autorica objavljuje dvije devetnice sv. Leopoldu: prvu jednostavnu s kratkom molitvicom za svaki dan. Druga pak donosi nacrt za pravo zajedničko bogoslužje, s uvodnim citatima sv. Leopolda, pape Franje i pape u miru Benedikta XVI. Svaki dan te druge devetnice obilježen je važnom temom od sakramenta oproštenja i sklada u braku do Božje providnosti. Završetak čini petnaest prijedloga za konkretna dobra djela. U knjizi je još deset pojedinačnih molitava vezanih uz nakane sv. Leopolda ili upućenih njemu. Posebice vrijedi istaknuti – pogotovu u korizmi – molitvu sv. Leopoldu za dobru ispovijed. U knjigu Auktorica uvrštava još šest pisama koje je svetac uputio prijatelju Andriji Korneru, od ulaska u sjemenište do pred smrt. Pridodaje i dva pisma njegovoj “Miloj Gospodarici” – kako ju je on nazivao – Blaženoj Djevici Mariji.

Auktorica donosi potom što su sveti Ivan Pavao II. i sluga Božji Franjo Kuharić rekli o Svecu prigodom proglašenja svetim 1983. godine, te kardinal Josip Bozanić i biskup Vlado Košić o pohodu svečeva tijela domovini. Prikaz se zaključuje pretiskom spisa Jeronima Kornera iz 1951. o neispunjenim misijskim željama sv. Leopolda. Ovaj prvi, veći dio knjige na 90 stranica donosi 23 ilustracije s fotografijama ili umjetničkim djelima vezanim uz svetog Leopolda Bogdana Mandića.

U drugom manjem dijelu knjige, na 40 stranica posvećenih svetom Padre Piju Auktorica postupa istom metodom. U životopisu nas ponajprije podsjeća kako je već sa šesnaest godina mladi Francesco postao fra Pio. Svete rane po kojima će postati za života toliko poznat dobio je u Kristovoj dobi s 31 godinom na kraju Prvog svjetskog rada. Poslije  Drugog svjetskog rata, nakon dugih crkvenih zabrana i ispitivanja, padre Pio pokreće molitvene zajednice koje će biti potvrđene od pape Pija XII. i pape Pavla VI. Osim liječenja duhovnih rana u sakramentu Pomirenja padre Pio je, upozorava Auktorica, podigao suvremenu veliku bolnicu koja danas broji 350 kreveta. U trećem dijelu životopisa Auktorica ističe kako je, poput sv. Leopolda, padre Pio bio čovjek molitve i neumoran ispovjednik. Prije toga, međutim, podsjeća kako je on mnoge duše privlačio osobito služenjem Euharistije – svete mise i kako je osobno doživljavao živu ljubav Isusa prisutnog u svetoj Hostiji.

Nakon svečeva životopisa, kao i u prvom dijelu knjige, Auktorica donosi molitve vezane uz sveca. Tu je ponajprije krunica, potom devetnica i litanije svetom Piju. Objavljeno je zatim pet pojedinačnih, sadržajnih molitava vezanih uza nj među kojima je i ona sv. pape Ivana Pavla II. s kanonizacije 16. lipnja 2002. Auktorica uvrštava 22 ilustracije, fotografije oca Pija ili umjetnina povezanih s njime. Među njima su one koje posebnu ističu njegove oči i dakako svete rane Isusove kojima bijaše obilježen.

Knjižica “Svjedoci Božjeg milosrđa” na kraju nam nudi pregled literature, popis svih 29 knjiga koje je Auktorica od 2003. objelodanila, te napokon njezin kratak životopis.

Niko Bilić

Fotografije:

 

Duhovnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.