Kategorije
Duhovnost

Peta korizmena nedjelja

Poslušajte na Radio Mariji

psenicaEvo nam na petu korizmenu nedjelju divna prilika da uđemo – makar tek danas – u dubinu korizme. U suvremenu životnom tempu lako se dogodi da nam korizma proteče, da nas mimoiđe, a evo, dolazi već svršetak. Zato je danas izvrsna prigoda da Božjom dobrotom izgubljeno nadoknadimo. Poput onih stranaca iz evanđelja, Grka, dolazimo i  mi pred oltar sa željom da vidimo Isusa. Pođimo i mi u sveti grad Jeruzalem! Evanđelje nam govori o onom posljednjem Isusovu uzlaženju u Božji grad. To je zaključno hodočašće u kojem se sažima sva tajna korizme. To je ona Pasha o kojoj ćemo slušati u Velikom tjednu, koja će biti obilježena mukom, koja će se dovršiti uskrsnućem.

Kad apostoli, Andrija i Filip dolaze k Isusu, on daje odgovor na želju stranaca da ga vide. Kao da im veli, jasnom, svima razumljivom slikom iz prirode: Ja sam pšenično zrno, umrijet ću zato da vi živite. Postat ću kruh da se vi nahranite. To je središte korizme.

Kad je bio u Kani Galilejskoj i kad je Majka od njega izmolila prvo čudesno znamenje, nije još bio došao njegov čas. Za blagdan, kad Grci dođoše pokloniti se, sam Isus proglašava da je došao čas. Sva ljudska uzdrmanost, potresenost, pogođenost i dubok osjećaj čovjeka, koji će život dati, slila se u dušu Kristovu. Iz te potresene duše k nebu se izvijaju suze i vapaji o kojima govori Poslanica Hebrejima. U toj potresenosti nalaze se molitve i prošnje prikazane Onome koji Isusa može spasiti od smrti. Ali Isus ne traži da bude spašen iz svojega časa, zbog kojega je došao.

U početku, kod Isusova krštenja zaorio se Božji glas: “Ovo je sin moj!” Na brdu preobraženja tek trojica odabranih mogli su čuti taj isti sveti proglas koji objavljuje i potvrđuje Isusov identitet. On je ljubljeni sin, on je Očeva radost! Evanđelje opet izvješćuje o snažnom Očevu glasu s neba.  Oslobođeni iz kuće ropstva, kad ih je Gospodin poput svoje dječice za ruku uzeo, na brdu Sinaju slušali su kako gromki glas poput grmljavine odjekuje. Tada je bio sklopljen stari savez. A sada opet slično, sav narod čuje veliku objavu. Učinilo im se da grmi.

Isus je zamolio, kao što i mi po njegovu primjeru molimo, da Otac proslavi svoje ime i dobiva slavni odgovor. U križu i uskrsnuću Otac će ga opet proslaviti kao što ga je proslavio u čudesnim djelima kad je Isus poučavao, liječio, oslobađao od zloduha, opraštao grijehe, štoviše, mrtve na život pozivao.

Davno je Mojsije primio kamene ploče s ispisanom Božjom poukom za život. Bijaše to dokument o svetoj obvezi kojom se Bog vezao uza svoj narod da ga više nikad ne ostavi. Potom je prorok Jeremija najavio novi Savez. I evo, Učitelj Isus najavljuje na koji će to način prst Božji u srce čovječje upisati sveti Zakon: Pšenično će zrno pasti u zemlju i umrijeti, zato da donese obilat rod. Je li Križ zaboden u zemlju sveta olovka kojom Bog piše i moje srce postaje Božja bilježnica? Kako to Bog stavlja svoj Zakon u duše svojih izabranih, kako piše u njihovo srce? Kao što je Isus naviknuo slušati, tako i mi slušamo. Sada vas, braćo moje i sestre, pozivam na pažljivo, duboko slušanje – jer tako Bog može pisati. Isus, nevino zrno, koje pada u zemlju moga srca božansko je pero kojim se presveta, sjajna slova pišu.

Novi savez objavljuje tajnu. Sada je cijela Crkva pridružena Isusu. Dok Otac govori: “Ti si moj Sin, ljubljeni moj” i tako potvrđuje identitet i dostojanstvo presvete osobe svojega Sina, i mi slušamo radosnu novost. Tebi, brate i sestro, Bog progovara: Ti si moje dijete. Moj si, moja si, a ja sam tvoj. Dušo krštenjem posvećena, moja si ljubljena! U Kristu Božja smo posinjena djeca. Danas, na petu korizmenu nedjelju s pravom sa svakog oltara može se zaoriti božanski glas: Crkvo, ti si moja, a ja sam se vezao uza te. Narode moj hrvatski, pogledaj pripadaš meni, samoga sebe dajem za te. To je tvoj novi početak. To je tvoje poslanje u velikoj Europskoj Uniji, to je tvoja zadaća u svijetu: Živjeti u novom savezu!

Na samom početku, kod stvaranja, Bog je u blagoslovu zapovjedio čovjeku: budite plodni. Donosite rod! A evo sada sam Gospodin objavljuje način kako ispuniti tu pra-zapovijed. Sam primjerom pokazuje i poučava. On koji je postigao savršenstvo svima nama govori zato da njega slušamo. Obilat rod donijet će zrno koje umre, koje vlastiti život žrtvuje.

U novom, Isusovom savezu više nikad ne smijem oholo uzdizati svoju misao i poučavati drugoga o Bogu, jer, gle, samo neka se duša iskreno i pažljivo u sveti križ zagleda i bit će joj jasno. Uzdignut, Isus privlači k sebi baš kao je najavio. Zato ćemo i ove godine na Veliki petak pristupiti i pokloniti se svetomu Križu, s poštovanjem ćemo poljubiti svete rane Kristove.

Novi savez – to je počast koju Otac daje onome tko ide za Isusom. Novi savez to je pravo značenje svete žrtve. Isus je bio uslišan – kaže Pismo. Ubojstvo i smrt, to je naša ljudska presuda, to je naš grijeh. A uskrsnuće i život to je Božji odgovor. Abrahama koji je Izaka htio ubiti, anđeo Božji na vrijeme zaustavlja zato da pokaže što je žrtva u Božjim očima. Žrtvovati znači Bogu posvetiti, Bogu do kraja povjeriti – kao što će Isus na križu svoj duh u ruke Očeve predati. Umjesto križa koji smo Kristu mi ljudi na ramena stavili, umjesto čavala koje mi zabijamo u sveto tijelo, Otac će mu podariti slavni uskrs. To je žrtva čista, savršena, koju Crkva na oltaru slavi i danas.

Niko Bilić, 20.03.2015.

 

 

Autor Niko Bilić

Ass. Prof. @ http://ffrz.unizg.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.