Kategorije
Duhovnost

Dolazi Božić 2014.

KONICA MINOLTA DIGITAL CAMERABožić je povratak na izvore, vraćanje svetoj pradjedovskoj predaji. Marija i Josip zbog carskoga propisa dolaze u Betlehem, u zavičaj gdje su im korijeni – onamo, gdje je David kao pastir čuvao svoje stado kad je bio pomazan za kralja. Božić je i za nas prilika da opet pohodimo ili, štoviše, otkrijemo našu prvostolnicu, Stepinčevu katedralu jer Božić nam dolazi u godini kada nas zagrebački nadbiskup, kardinal Bozanić i svi naši biskupi pozivlju na molitvu da blaženi mučenik i svjedok vjere Alojzije Stepinac bude proglašen svetim za Crkvu po svem svijetu. Kad uđemo u Zagrebačku katedralu pogled će nam zastati na središtu gdje je svetohranište u kojem se čuva presveti Sakrament, središte kršćanske vjere. Iznad toga je lik Majke Božje, koji štujemo u nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici. Pogled nam se napokon diže prema gore i ondje gledamo Križ Isusov.

Eto, to je Božić ove 2014. godine. Poziva nas ponajprije na pogled prema gore radi obraćenja. Gledamo kako je Bog ostao vjeran. Čovjek je otpočetka, zaveden, posrnuo, ali Bog već tada daje svoje praobećanje o velikoj ženi. Najavljuje kako će potomak žene satrijeti glavu starom napasniku, ocu laži i ubojici ljudi. Na Božić to se ostvaruje – dolazi Isus, rođen od žene. Davno je prorok nagovijestio kralju Davidu potomka koji će biti Božji Sin i vječni kralj. Evo to na Božić započinje! Božje riječi zapisane kod velikoga Izaije o djevici koja će začeti i roditi sina, na Božić najbolje shvaćamo. Gle, u međunarodnom sukobu velesila drevnoga Arama i Ašura, u vrijeme žalosne podjele unutar samoga naroda Božjega kada se jedan dio združio s napadačima i neprijateljima – Bog  daje svoj odgovor:  jedno dijete. Dobro će sveti Matej u evanđelju upozoriti što znači Spasitelj: on dolazi spasiti svoj narod od grijeha njegovih. Prije Božića pred ispovjedaonicama bijahu dugački redovi jer sada je pravi čas za iskrenu i skrušenu ispovijed.

Božić skida maske, na Božić se pokazuje pravo lice. Ponajprije sam Bog pokazuje svoju narav u liku malenoga djeteta. Kako reče sluga Božji Josip Stadler, prvi vrhbosanski nadbiskup: došao je kao dijete zato da ga se ne bojiš i zato da ga možeš ljubiti. S druge strane razotkriva se licemjerje i mračno srce kralja Heroda, ubojita mržnja vlastodršca koji ljupko prima mudrace i slatko najavljuje da će se pokloniti Novorođenomu, a onda brutalno daje poklati nevinu dječicu. Na Božić se otkriva prava narav anđela: oni su Božji glasnici. Dolazi k pastirima da na njihov velik strah odgovori velikom radošću. Anđeo donosi radost i to ne tek za neke, za neki dio ili nametljivu manjinu – nego za sav narod.

Na Božić se pokazuje istinsko značenje pastira. Noćivali su pod vedrim nebom, izvješćuje evanđelje, poput naših branitelja koji već mnoge dane bdiju da nas upozore da nisu materijalna prava na prvome mjestu nego kakav duh vlada, kakve nas ideje i kakvi interesi vode. Dok svijet živi svojim životom, ne mari za dolazak Kristov, pastiri jedini dolaze i klanjaju se. Oni su prvi božićni klanjatelji – liturzi, pokazuju i primjenjuju tu najuzvišeniju čovjekovu sposobnost da odaje hvalu i štuje Boga. U godini Bogu posvećenoga života koju je papa Franjo proglasio to ima svoje puno značenje.

Božić je blagdan kad najlakše i izbliza shvaćamo što znači da je Isus – Jaganjac Božji. Sveta misa kod koje svi kao zajednica izgovaramo te riječi “Jaganjac Božji” na Božić pokazuje svoju vrijednost. Božji Sin dolazi na svijet kao janje. Dopustit će da bude izručen našoj ljudskoj zloći, kao janje na klanje vodit ćemo ga. A sve zato da nam pokaže da možemo ljubiti Boga kad se zagledamo u to drago dijete kojemu se oči smiješe iskrenim nebeskim smiješkom i koje širi ruke da zagrli cijeli svijet. I zato da nam pokaže da se ljubav prema Bogu ostvaruje u ljubavi prema bližnjemu. Božić je pogled prema gore radi obraćenja, ali i pogled prema dolje radi ljubavi. Anđeli pjevaju: “slava Bogu na visini”, ali i “mir ljudima na zemlji”. Sada je čas za akciju! Kreni! Zna to majka kad brižno čuva i hrani svoje dijete, zna to sveti Josip koji je pronašao kakvo-takvo sklonište kad za njih nije bilo mjesta, znaju to pastiri koji donose svoje darove. Znamo to i mi kad pogledamo oko sebe na one kojima je naša pomoć potrebna, kad od srca damo, založimo se i  pomognemo onima koji su zarobljeni raznim okovima materijalne i duhovne bijede.

p. Niko Bilić, SJ
 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.