Duhovne vježbe za liječnike i prijatelje

Gornja-Crkva-500x375Pod naslovom “Isus Krist – liječnik duše i tijela” od 24. do 26. listopada 2014. u Opatiji su održane jubilarne 15. duhovne vježbe za liječnike i prijatelje HKLD-a iz pulske i riječke podružnice. Klasičan pristup omogućivao je svakom sudioniku da se nakon kratko izložene teme sam povuče na razmatranje svetoga teksta i molitvu. Uz svako su razmatranje bila ponuđena konkretna pitanja kao pripomoć za osobni rad, a završavalo se molitvom koja predočuje doživljaj osobe iz evanđelja. Ove su duhovne vježbe bile zacrtane kao istraživanje izvora liječničke duhovnosti s ishodištem u Kristovu odvažnu pozivu kojim sama sebe izlaže i nudi kao rješenje: “Dođite… ja ću vas odmoriti”. Izvori su redom, uz svaku temu kratko nabrojeni: 1. Zaustaviti se, 2. Čisto srce, 3. Moje granice, 4. Susret s božanskim iscjeliteljem, 5. Kristovska samostalnost. Cijela okupljena zajednica pridružila se pjevanju biblijskih psalama na suvremen način, što je dalo osobitu živost i pripomoglo kvalitetnom susretu s Božjom riječi. Svi materijali s duhovnih vježbi dostupni su na http://amdg.eu/hkld2014

1. Terapija Emaus – Isus pred mrakom i ledom čovjekova srca (Lk 24,13-35)
Polazište je duhovnih vježbi bilo u poznatome izvještaju s kraja Lukina evanđelja. Zadržali smo se na metodi uskrsloga Krista koji se pridružuje ljudima u njihovu bijegu od mjesta izdaje i muke, dohvaća ih u njihovoj razočaranosti, dovodeći ih do spoznaje da su se baš njemu – Otkupitelju – bili nadali. U svojemu pristupu spreman je prihvatiti uvredu i strpljivo najprije sluša njihov pogled i uvjerenje. Potom kreće u “protunapad” ne ostavljajući ih ravnodušno u njihovim tumačenjima. Isus izaziva očit i konkretan preokret koji se tiče njihovih očiju, srca i govora kad ih dovodi do toga da ga prepoznaju, da im srce gori i da – još ne znajući tko je – od međusobnog dobacivanja misli i mučnih tumačenja, dolaze do čuvene zajedničke molitve: “Ostani s nama!” Trajan plod ove “terapije Emaus” ocrtava se u njihovu povratku u Jeruzalem – povratku koji nosi ključnu novost i stoji u središtu kršćanske vjere: mjesto muke za njih postaje sveto mjesto novoga susreta s Kristom.

2. Molitva i zdravlje – Savršena molitva evanđeoskoga gubavca (Mk 1,40-44)
Druga je tema pozivala na osobno promatranje poznatoga gubavca koji u evanđeljima, za razliku od prethodnih bolesnika, sam mora doći Isusu budući da je po zakonu isključen iz zajednice. On svojom pristupom na način neverbalne komunikacije pokazuje najprije svoje poštovanje pred Kristovim autoritetom, klanjajući se pred njim, a potom i riječju “Gospodine” koja u Svetom pismu stoji kao zamjena za Božje ime iskazuje svoje uvjerenje. Sadržaj njegove molbe pokazuje njegovu spremnost da se i u svojoj nevolji podloži Božjoj volji. Ako Isus hoće, može ga očistiti izjavljuje bolesnik omogućujući tako teološku podudarnost s božanskim “hoću”. Isto prihvaćanje Božje volje poznato je iz glasovita pristanka “Neka mi bude” kojim Majka Isusova obilježava početke Evanđelja, potom iz Isusove molitve u Maslinskom vrtu kojom prije svoje muke govori Ocu: “Kako ti hoćeš!”, a to je napokon i molba koju je nama ostavio kao ključni zaziv kad molimo Oče naš: “Budi volja tvoja!” Kristova se izlječiteljska metoda pred gubavcem očituje u trostrukoj reakciji koja počinje iz nutrine, njegovom emocijom suosjećanja i ražaljenosti. Vanjska gesta: pružena ruka – ustaljeni i prepoznatljivi biblijski znak Božje ruke spasiteljice – i dodir čine gubavcu otajstvo Utjelovljenja opipljivim. Zaključak je Isusova izjava: “Hoću” i zapovijed koja u svetom tekstu trpnim oblikom otkriva božansko, Očevo djelovanje: “Budi očišćen!” Dvostruki opis Markova evanđelja koje razlikuje oslobođenje od bolesti i očišćenje dopušta da kao rezultat Kristove terapije zasja ne samo zdravlje nego i čistoća srca. Važnost ovoga izliječenja jest svrha koju Isus naznačuje kad ozdravljenoga šalje da bude liturg i da svjedoči, slično onako kao što će na koncu svojim učenicima dati poslanje da mu budu svjedoci do granica svijeta. Kratki evanđeoski odlomak pokazuje kako molitva ima veliku moć u stjecanju zdravlja i kako zdravlje nema svrhu u sebi, nego omogućuje izvršavanje čovjekove životne zadaće.

3. Bolest i društvo – Usahla ruka pred okorjelim srcem (Mk 3,1-6)
Treće razmatranje odvelo nas je do Krista u sinagogi gdje će se pokazati njegov smisao ne samo za bolest pojedinca, čovjeka kojemu je ruka uzeta, nego i sučeljenje s daleko zloćudnijim poremećajem okupljenih predvoditelja zajednice koji podržavaju bolest. Isus će izliječiti čovjeka u svetom prostoru gdje se zajednica okuplja i sluša riječ Božju, i to u sveti, Bogu posvećeni dan. Prikraćenost i slabost ovoga čovjek Isus stavlja u središte pozornosti usprkos našoj navici i potrebi da prikrijemo nedostatak. Usahla ruka znači nemoć za djelovanje. Takva nemoć može biti posljedica grijeha i lijenosti, može nastati zbog granica koje čovjeku drugi nameću, ili pak zbog bolesti i dobi. Službeni čuvari svetoga Zakona paklenskom indiferentnošću ostavljaju Kristovo pitanje bez odgovora. Hoće li čovjek biti spašen ili će stradati, svejedno im je, a božanski propis zlorabe za optuživanje. Njihova “kardioporoza” – kako evanđeoski jezik naziva tvrdoću njihova srca – budi u Isusovu srcu žalost i ljutnju, a napokon se oni sami udaljuju, napuštaju posvećeni prostor i daju se na vijećanje o upropaštavanju. Nasuprot tome evanđeoski bolesnik poslušno izvršava Kristovu zapovijed i doživljava Očev čudesni zahvat u njegov život: njegova je moć djelovanja opet uspostavljena pa je tako primjer novoga stvorenja u Bibliji.

4. Paralizirani čovjek pred Kristom – humano ozdravljenje (Mk 2,1-12)
Četvrta tema izvrsno je smještena u naše vrijeme kada smo svjesni da čovjek zbog grješnoga života ili emocionalnih tereta može sam sebi izazvati rak, kad znamo da ljudi zbog duševnih tegoba, nastalih primjerice zbog zlostavljanja u djetinjstvu, mogu dugo nositi fizičku zakočenost i organske poremećaje, pa nam je jasno da uzetost u evanđelju može imati razne uzroke. U čuvenu izvještaju bolesnika njegovi bližnji donose onamo gdje je Isus kod kuće. Mnoštvo, koje je na početku zapreka da dođu blizu Kristu, na kraju će zadivljeno, sa svetim strahom, hvaliti Boga. Isusov pristup kreće od duhovnoga središta i savjesti, najprije oslobađa od paraliziranosti grijesima, a onda svojom božanskom, djelotvornom riječi zapovijeda ustajanje i hod, pokazujući na cjelinu čovjeka. Omogućuje mu da ode svojoj kući, u svoj život; vraća mu ili uspostavlja svrhu njegova života: on sada slavi Boga.

5. Krist i duša – trajno izlječenje čovjeka na primjeru Marije Magdalene
Posljednja tema duhovnih vježbi bijaše Isusov terapeutski “postupak” s Marijom Magdalenom koji izvrsno pokazuje koliko je sustavna i precizna Kristova pedagogija, premda on u njoj nije uvijek aktivno prisutan. Osobito se pritom ističe dugotrajan proces i zahvaćanje cjeline čovjekova života. Upravo se biblijskih, simboličnih sedam koraka može razlikovati na putu sazrijevanja kojim Magdalena prolazi i koji je dovodi do onakve kršćanske vjere koja Crkvu tijekom vjekova, sve do nas danas, obilježava. Početak je veliko oslobođenje, Isus je izbavlja od sedmerostruke – potpune – opsjednutosti. Iz toga po naravi slijedi posvećenje kojim se Marija daje na službu Kristovu “projektu”. Silan su lom Učiteljeva muka i smrt koje moraju buditi sumnju i takoreći povratak na staro. Ipak ona ostaje vjerna pokojnu mučeniku, a na grobu će doživjeti novo razočaranje kad mu ne može iskazati doličnu počast i ljubav kako je kanila. Silan preokret i nov početak donosi prepoznavanje u času kada je, sama prepoznata, potvrdila svoje učeništvo. Završetak međutim obilježava Isusov zahtjev koji traži Marijinu samostalnost i prihvaćanje nove prisutnosti Gospodina koji je na nebo uzašao.

Niko Bilić, SJ

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.