Izvještaj iz 5. poglavlja Nehemijine knjige izvrsno prikazuje bolno raspoloženje u narodu izrečeno onom biblijskom riječi koja označuje vikanje, vrištanje, gorak krik i urlik boli (צעק ṣā‘aq Neh 5,1).[1] Ovaj put to nije zbog težine zahtjevnoga posla oko obnove zidina svetoga grada, niti zbog poruge, prijetnji ili izravnoga napada neprijatelja – što se sve do sada zbivalo u prethodnim poglavljima Neh 2-4.
Nehemijina reakcija nam je važna. On, prvo, poznaje teškoće: u svom izvještaju, kao u suvremenoj sociološkoj anketi, citira što sami ljudi vele, tužeći se da i vlastite posjede moraju prodavati da bi se prehranili i da bi platili poreze, štoviše stvar je tako daleko došla da vlastitu djecu prodaju u roblje (Neh 5,2-4). Tekst doslovce navodi pritužbe jednih, drugih i trećih. Ali žalostan problem je u tome što je riječ o podjeli u vlastitu narodu: u Božjem izabranom narodu svojim sunarodnjacima oni su robovi. Pritužbe se odnose na judejsku »braću», na isti »rod« (Neh 5,1.5).[2] S jedne su strane vlastela i predstojnici s naslovom zadržanim iz babilonskoga razdoblja, s druge strane narod.
Prvi put u knjizi čitamo o inače smirenom i dovitljivom Nehemiji kako je doznavši za takvo stanje »uzavreo, uskipio« (Neh 5,6).[3] Toliko je nesretno ovo stanje, toliko ga pogađa da je bijes prva njegova reakcija. Njegovi sunarodnjaci koje je tako uspješno okupio i na gradnju i na obranu od napadača pokazuju se sada kao rulja zločinačka koja ga okružuje. Ipak on neće postupiti u afektu, nego ponajprije poduzima ključan čin koji je i stručnjake za hebrejski jezik i prevoditelje nagnao da potraže novo značenje glagola מלךmālak koji označuje kraljevsku vlast. Ali nama je dobro razumljiv Nehemijin opis: »srce se moje zakraljilo nada mnom« (r. 7).[4] Srce, biblijsko središte misli, dobiva svoj čas. Trenutak je promišljanja, procjene![5] I opet prava krisis u izvornu značenju. Iz toga slijede odlučni Nehemijini koraci u žalosnoj krizi podjele u vlastitoj zajednici.
Najprije odvažno suočava – izravno i izdvojeno – velikaše i upravitelje s onim što čine (Neh 5,7). Potom upriličuje javni proces – demokratskih obilježja, rekli bismo danas – »velik zbor« po uzoru na uobičajeno biblijsko sudište i prostor za javnu raspru obično uz gradska vrata. Nehemija u svojem izlaganju – a to je njegov četvrti motivacijski govor u knjizi – ponaprije otvoreno i neuvijeno analizira stanje, naziva stvari pravim imenom: »Prodajete svoju braću« (Neh 5,8). Kao u suvremenim prevelikim dugovima ili žalosno konkretnoj trgovini ljudima u novom robovlasništvu 21. stoljeća Nehemija neskriveno uočava što se zbiva: za novac kupuje se čovjek, novac vrijedi više od ljudske osobe.
Nehemija poziva na priznavanje Božjega autoriteta i strahopoštovanje prema Bogu – u čemu on sam daje vrstan primjer. Baš zbog straha Božjega on je otpustio dugove (Neh 5,10). Premda je po službi i časti kraljevski namjesnik, svih dvanaest godina svojega mandata odricao se primanja koja mu zakonito pripadaju, za razliku od prijašnjih namjesnika koji su bezobzirno ubirali i dodatne namete od naroda (r. 14s). Nehemija je uzor jer vlastitim rukama radi na obnovi zidina (r. 16); štoviše o svom trošku opskrbljuje radnike dnevnim obrocima (r. 17s).[6] I sve to – kako njegov završni zaziv svjedoči – ne zato da bi prikupio neke, suvremenim rječnikom izrečeno, političke bodove, nego da mu Bog uračuna njegova dobra djela: »Spomeni se, Bože moj, onoga što sam učinio za ovaj narod« (Neh 7,19).[7]
[1] Riječ je o doživljaju bespomoćnosti ističe u svom prijevodu J. M. Myers, Ezra-Nehemiah: Introduction, translation and notes, New Haven – London, Yale University Press, 2008. (dalje: Myers, Nehemiah), str. 128.
[2] Myers (Nehemiah, str. 130) ističe vezu s Mal 2,10 i konstatira groznu činjenicu da savez među braćom više ne vrijedi.
[3] Ljutnja smjera na kršitelje bratskoga saveza koji uzdrmavaju cijeli Nehemijin plan, tumači Myers, Nehemiah, str. 130.
[4] Myers (Nehemiah, str. 128) upozora da je riječ o arameizmu vezanom uz akadski glagol malaku.
[5] Myers će reći: »thorough consideration«, štoje za Nehemiju karakteristično – Myers, Nehemiah, str. 130.
[6] Riječ je o znatnim izdatcima koje Nehemija preuzima jer je narod već dovoljno opterećen, napominje Myers, Nehemiah, str. 133.
[7] Prva je to Nehemijina refleksivna molitva da ga se Bog »sjeti«, povezana s onom zaključnom na kraju knjige, dok prethodne bijahu dio živoga pripovijedanja – napominje H. G. M. Willamson, Ezra-Nehemiah. Word Biblical Commentary (sv. 16), Dallas, 2002., str. 245.
