Ozdravljenje kao Božji dar

Starozavjetni vidici

Lijepa je, radosna i dragocjena zadaća progovoriti o blagu koje je nam je uvelike zajednička obveza i stoji na početku triju svjetskih religija, zasnovanih na Božjoj objavi. Izvorna je Božja riječ Judaizma, kršćanski je takozvani Stari zavjet koji poštuju i prihvaćaju ne samo drevne Crkve Istoka i Zapada, nego i sve reformirane zajednice nastale tijekom povijesti. Islam također s poštovanjem prihvaća zgusnuto iskustvo ispisano na stranicama Hebrejske biblije.

Ovaj prikaz treba na egzemplaran način podsjetiti na tri osobe iz Svetog pisma koje pokazuju kako je ozdravljenje Božji dar – dar koji itekako uključuje raznovrsnu suradnju čovjeka i upozorava na jedinstvo duha i tijela. Prva je osoba Naaman, Aramejac, iz 2 Kr 5 koji će u susretu s Elizejem doći do dvostrukog ozdravljenja, a opisan je u onom dijelu svetog teksta koji – po svoj prilici dovršen i izdan oko 200 g. pr. Kr. – čini središnji stup Hebrejskog kanona, s časnim naslovom “Proroci”. Drugi je najpoznatiji svetopisamski patnik i pravednik Job, također neizraelac, opisan u opširnoj knjizi koja i opsegom i ponuđenim rješenjem temeljnoga pitanja zla i trpljenja natkriljuje tekstova Staroga istoka. Nalazi se u trećem dijelu “proto-kanona”, tj. Hebrejske biblije, a u grčkoj Seputaginti, latinskoj Vulgati pa i suvremenom kanonu mijenjat će mjesto. Treća je osoba Tobit, pobožan i pravedan pripadnik Božjega naroda iz Naftalijeve obitelji koji međutim živi u progonstvu, u dijaspori, a opisan je u knjizi sastavljenoj i sačuvanoj u okrilju Septuaginte te stoga u kasnijoj predaji nosi oznaku “deuterokanonska” odnosno – u novovjekim zapadnim zajednicama – “apokrif”. Koliko pak cijela knjiga odiše izvornom svetom predajom najviše svjedoče posve hebrejska imena npr. Tobija, Rafael, Azarja – koja govore o Božjoj dobroti, o Bogu koji liječi i pomaže. Upravo na Tobitovu primjeru Bog će biti prikazan kao izlječitelj koji izlazi ususret ljudskoj bolesti i donosi zdravlje.

Dvostruko izlječenje stranog vojskovođe

naaman-healed1Naaman je važan jer pokazuje kako fenomen bolesti dodiruje i najviše slojeve društva, vrhunsku svjetsku moć i može imati duboke političke implikacije.

Uživa vladarevo poštovanje kao uspješan vojskovođa, ali trpi od gube. Zarobljena Izraelska djevojka, sluškinja njegove žene upućuje na pravo rješenje. Pripada jednoj od potvrđenih tradicija Svetoga pisma kako neznatni, siromašni i potlačeni imaju uvid u spasonosne stvari.

Skandal na najvišoj razini izbija na temelju pisma koji aramejska velesila upućuje izraelskomu kralju. Tražiti ozdravljanje za stranoga vojskovođu tumači se kao tragikomičan izgovor za napad. Izraelski kralj liječenje od gube jasno stavlja pod nadležnost božanskoga darivatelja života.

Prorok Elizej međutim reagira na pogođenost svojega kralja koji je u znak zgroženosti razderao odjeću. Prorok preuzima odgovornost na sebe.

Moćni bolesnik s pratnjom i obilnim darovima stiže do Elizejeve kuće, ali neće prema svojoj želji biti primljen – takoreći – “u ordinaciju”. Preko glasnika dobiva uputu o lijeku. Neispunjeno očekivanje izaziva u njemu frustraciju i ljutnju. Očekivao je častan prijem i iscjeliteljski dodir. Njegova je predodžba magijska: prorok bi trebao zazvati svoje božanstvo i automatski odnijeti bolest.

I opet sluge stupaju u prvi plan, predlažući oboljelom vojskovođi da ipak prihvati propisanu terapiju. Visokopozicioniran, moćan zapovjednik Naaman ponižava se poslušno prihvaćajući naredbu stranca, savjet slugu i priznajući veću vrijednost Jordana od njihovih svetih rijeka. Zacijelo skinuvši sa sebe sve znakova dostojanstva, ostaje čovjek u svojemu tijelu i čak sedam puta – prema “receptu” – silazi u vode Jordana.

Potpuno tjelesno izliječenje od bolesti, koje nije mogao svojom moći iznuditi ni kupiti bogatstvom, dovodi ga i do duhovnoga zdravlja. Postaje vjernik, prihvaća Božji autoritet. S poštovanjem izgovara njegovo Ime, uzima sa sobom pregršt svete zemlje, pa čak dobiva i duhovnu slobodu da ne bude pred Bogom osuđen zbog vanjskoga neobdržavanja religijskih pravila.

Snaga cijelog događaja povećana je u kontekstu aramejskih napada na Izrael. Elizej liječi napadača.

Dubinska patnja pravednog Joba

job_mestrovicPoznato je: Jobova bolest, koja ga je tako iznakazila da su prijatelji ponajprije ustuknuli, vidjevši ga, zbiva se kao vrhunac sveobuhvatne patnje, nakon što je izgubio i imanje i obitelj. Spasonosni razgovor s Bogom dolazi u knjizi nakon mučne sedmodnevne šutnje s trojicom prijatelja i nakon još mučnijeg pričanja kroz 34 poglavlja. Tri su kruga razgovora s prijateljima (c3–31) protekla kao i bezuspješan, neplodan Elihuov monolog (c32–37). Susret s Bogom međutim zbiva se prije Božjega govora Elifazu (42,7– 9) i prije završnog preokreta (hebr. שׁוב שׁבות  šub šebût “preokrenuti sudbinu” 42,10) koji će Jobu vratiti zdravlje i u skladu s drevnim propisima dvostruko nadoknaditi pretrpljenu štetu. I mjera života bit će udvostručena: Job će poživjeti 140 godina. Ali prvo ozdravljenje do kojeg dospijeva, nalazi ga još uvijek u prahu i pepelu (42,6). Tri Božja govora (38s; 40,1s; 40,6–41,26) sa samo dva Jobova odgovora (40,3–5; 42,1–6) dio su cjelokupne kompozicije ove knjige. Triput susrećemo rečenicu “i odgovori Gosodin Jobu” (38,1; 40,1; 40,6), dvaput “i odgovori Job Gospodinu” (40,3; 42,1) koje jasno ocrtavaju strukturu teksta.

Job, još u bolesti i muci, dolazi u bitno nov položaj. Time što se Bog pojavljuje kao sudionik razgovora (hebr. יהוה 38,1; 40,1.3.6.; 42,1), Job biva uzdignut na razinu “nebeskoga vijeća” (usp. 1,6–12; 2,1–7) koje poznajemo s početka knjige. Job – koji je jedini izgovorio ime Božje יהוה 12,9), smije čuti njegov glas. Božji odgovor u skladu je s Jobovom više put spominjanom čežnjom koju naposljetku sažima: “na Svesilnom je sad da mi odgovori!” (31,35). Duga šutnja Božja prekinuta je (usp. 7 dana 2,13).

Prvi Božji govor c38s usmjeren je na prvi Jobov govor u c3. Slično kao Job i Bog stavlja patnju u kontekst cijelog stvorenja. Bitan je to pokazatelj. Job, kao i čitatelji knjige, sada može prepoznati kako je Bog od početka razgovora nazočan i sluša. Razgovor je otvoren i žestok: Bog se izravno suprotstavlja Jobovu mišljenju da ga on – Bog – čini zlotvorom (hebr. תרשׁיעני taršî‘énî “ti me činiš/proglašavaš zlotvorom” 10,2). U svom pitanju Jobu preuzima istu riječ i preokreće misao, pitajući čini li Job njega zlotvorom (hebr. תרשׁיעני “ti me činiš/proglašavaš zlotvorom” 40,8).
Izostanak Jobova odgovora nakon prvoga Božjeg govora (c38s) i izostanak tematskog sučeljavanja nakon njegova drugoga govora (40,1s) odgovara umoru od muke i trpljenja koje traje sve tamo od prvog dana teške kušnje. Dijalog je međutim plodan. Job postiže bitan napredak od šutnje (poslije c38s) i volje za šutnjom (40,4s) do priznanja i spremnosti na razgovor (42,4). Teška pitanja koje Bog postavlja (c38–40) zajedno s razmatranjem koje teče od 41,7 – gdje više ne susrećemo pitanja, nego opis – dovode do pozitivne promjene koju Job izriče priznanjem u svom odgovoru 42,1–6: “Znam da je tvoja moć bezgranična!” (42,2).

Glagolski korijen נחם niḥam – ovdje obično preveden kao “kajem se” (42,6) – pokazuje svojim oblikom da se njegovo značenje na Jobu ostvarilo. Iako se obično razlikuje između “utjehe” (piel) i “pokajanja” (nifal), vrijedi u tom izričaju vidjeti onu promjenu stava i unutarnjeg stanja koja je istim glagolskim korijenom ukupno znakovitih sedam puta u Knjizi o Jobu povezana s “utješiti”. Ono što su prijatelji u početku bili nakanili (hebr. נחם 2,11), ostvaruje se u susretu s Bogom (hebr. נחם “utješen sam” 42,6). Što Job bijaše za druge (hebr. נחם 29,25), što se uzalud nadao od svoga ležaja (hebr. נחם 7,13), što prijatelji nisu bili kadri (hebr. נחם 16,2; 21,34), što rodbina naknadno, kad je sve prošlo, čini (hebr. נחם 42,11), to se ostvaruje na njemu kako on sam potvrđuje: doživljava utjehu (42,6). Da je riječ o utjehi potkrepljuje Job spominjući svoje oči: prije su pred Bogom suze lijevale (hebr. עין ‘ajin “oko” 16,20), a sada ga vide (hebr. עין “oko” 42,5). Jobova nada iz najpoznatijeg i čuvenog teksta: “svojim očima vidjet ću” – prepoznatljiva po obje riječi koje se ponavljaju (hebr. עין + ראה ‘ajin + ra’â “oko” + “vidjeti” 19,27; 42,5) – ispunjuje se prije kraja Knjige.

Kako je slijepi otac Tobit progledao

Jan_Massijs_-_The_Healing_of_Tobit_-_WGA14260Tobit na početku Knjige o Tobiji autobiografski izvješćuje kako je odrastao kao siroče uz baku Deboru u Galileji. Sam će za se jasno reći da je potomak Noe, Abrahama, Izaka i Jakova (Tob 4,12) i time se jasno svrstava u Božji narod. Pripada naraštaju koji je još bio u svojoj zemlji prije pada Sjevernog kraljevstva, i to među one koji ostadoše vjerni te je redovito hodočastio u Jeruzalem.

Kao izgnanik u asirskoj Ninivi tri desetine svojih dobara poklanja u dobrotvorne svrhe. Čuva se nedopuštenih jela i provodi intenzivan duhovni život. Pobožan je vjernik koji poznaje Amosa (2,6) i Jonu (14,4.8). Slično Josipu u Egiptu i Danijelu u Babilonu i otac Tobit dobiva visoku kraljevsku službu. Premda je porobljeni stranac postaje kraljev ekonom, ali kod vladareva nasljednika gubi naklonost. Optuženom i ocrnjenom štoviše prijeti mu smaknuće pa se skriva i gubi sva dobra. Po brzoj smrti novoga kralja zaslugom rodbine opet dolazi u dvorsku službu. Ponovno se izlaže, čineći dobro.

Poznat je izvještaj o tome kako je čineći dobra djela i obdržavajući propis čistoće zanoćio napolju. Te kobne noći snađe ga bolest koja mu onemogućuje vid. Oslijepio je. Njegovo vlastito svjedočanstvo – da je išao liječnicima i da mu nisu mogli pomoći – važno nam jer upućuje na to da se traži još nešto više. Osam dugih godina trajat će bolest (14,2).

Nova teška situacija bolesti tjera ga da živi na račun drugih. Neko vrijeme ima bogata dobročinitelja, a poslije ga žena uzdržava. Kad međutim i s njom dolazi u sukob, moli za smrt. Obiteljski čovjek, s navršenih 58 godina, blistave karijere u stranom svijetu, pravedan i krepostan, zbog bolesti dolazi do toga da ojađen i pun žalosti (3,1), izvan vlastita doma (3,16) moli da Bog prihvati njegov duh, da “umre i postane zemlja” (3,6). Kao bolest osjeća i onu gorčinu koja mu se u duši skuplja (3,6). Poput Jone argumentira pred Bogom da mu je “bolje umrijeti negoli živjeti” (3,6 usp. Jon 4,3.8). Svoj život naziva pokorom. Veliku mudrosnu pouku sinu Tobiji izriče kao oporuku, spremajući se na smrt (Tob 4).

Zanimljivo, u svojoj molitvi fizičku bolest jedva i spominje, ali širokom teološkim pogledom u grijesima predaka, zajednice i svojim vlastitima usudi se vidjeti uzrok izgnanstvu i životu u stranoj zemlji, pod tuđinskom vlašću. Svoju bolest stavlja u kontekst sveopće životne situacije.

Dragocjen podatak Svetoga pisma jest da mu je molitva uslišana (3,16). Rafael, Božji glasnik, poslan je izliječiti njegove oči. Naknadno će potvrditi da je riječ o Božjoj zapovijedi (12,8). Rafael točno navodi isti nalaz i dijagnozu koju izvorni, Tobitov opis bolesti donosi (“bijele mrlje” 2,10; 3,16). Tajanstveni poslanik, daje se naći, kao bliski rođak, ali privremeno skriva pravi identitet. On posjeduje znanje – poznato mu je što treba priskrbiti kao lijek (Riba će u Novom zavjetu biti simbol hrane i poslije zaštiti znak Krista, Spasitelja) precizno navodeći da je riječ o masti kojom treba premazati oboljele oči (6,9). Svoje neobično znanje Rafael će očitovati najavljujući unaprijed dobar ishod, a za samu “operaciju” točno će navesti postupak (treba namazati oči) i neugodan proces izlječenja (svrbež koji izaziva trljanje očiju). Sin Tobija poslije će osobno potvrditi da je Rafael vratio zdravlje Tobitu (12,3)

Tobitova nova tuga i bol bit će predugo čekanje na sinov povratak (10,2) i sumnja na zao ishod. Izgubio je nadu da će ga još ugledati (10,8).

Proces izliječenja u užem smislu počinje tako da dobar sin pamti u kakvu je stanju ostavio Tobita, oca svojega, i na poticaj Rafaelov žurno kreće, trči ususret ocu. Cilj ozdravljenja i radostan rezultat Sveto pismo neuvijeno navodi, upozoravajući tako na dubok antropološki kontekst: Tobit će opet vidjeti sina (11,8). Sam će potvrditi da mu je glavna radost obnovljenog vida što opet gleda sina (11,14).

Otac ne vidi, žena mu javlja radosnu vijest o povratnicima. Dok izlazi spotiče se, sin mu pritrči i postupa s lijekom prema uputi. Pritom kao sućutan bolničar hrabri oca. Proces se odvija baš kako je najavljen, a radostan pogled na sina pretače se u zagrljaj i suze radosnice. Prve riječi sretna, zdrava oca jesu molitva: Hvali i blagoslivlja Boga. Drugi svjedoče o njegovu ozdravljenju, zadivljeni, i tako su dokaz da nije samo u pitanju subjektivan doživljaj (11,16). Izliječen bolesnik i pred njima jasno priznaje da u tome vidi Božje smilovanje. U velikoj molitvi još jednom tumači bolest kao posljedicu zlih djela, a ozdravljenje kao oproštenje Božje. Poput Abrahama dobit će na dar cijeli jedan novi život – izliječen od bolesti poživjet će još stotinu godina. Nov dobar vid seže sve do svetoga grada Jeruzalema kojemu proročki promatra budućnost i u molitvi (c13) i u oproštajnom govoru (c14).

Tobitov primjer dragocjeno pokazuje kako je čovjek u svojoj bolesti povezan sa sudbinom sina. Štoviše divno je svjedočanstvo o tome kako je izliječen akcijom i zaslugom vlastita djeteta.

Premda je pravednik, poput Joba, nesretna bolest dovela ga je do odustajanja od života, do želje za smrću. Svrstava se u red s Mojsijem, Ilijom, Jonom i Jobom kojima je život postao pretežak. Bolest ga dovodi molitve. Ozbiljno se priprema na smrt, ali sve će se preokrenuti. I naknadno bolest će tumačiti kao udarac od Boga, a ozdravljenje kao smilovanje.

Rafael, liječnik, dopuštajući da privremeno bude vidljiv njihovim očima ukazuje na dublju potrebu da progledamo i uočavamo prave vrijednosti, otkrivamo plodne lijekove i prepoznajemo one koji nam uistinu pomažu da živimo.

Zaključak

Sva tri primjera pokazuju kako izliječenje ne dolazi odmah i automatski, nego se traži strpljivost i aktivnost bolesnika.
Kod Elizeja sluškinja i sluge imaju odlučujuću zaslugu, kod Tobita prvi je liječnik sin, kod Joba međutim propao je pothvat triju prijatelja koji se pretvaraju u mučitelje, kao i pokušaj mladog Elihua da pred Jobom neadekvatno i nepotrebno brani Božju čast. Sam će Bog morati izravno “intervenirati”.

doc. dr. sc. Niko Bilić SJ
FFDI
01.03.2010. (corr. 14.03.10.; 19.05.2014.)
 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.