Abraham prorok (Post 20)

abrahamandstarsPoslušajte!

Abraham je prvi čovjek kojemu Sveto pismo pripisuje naslov proroka (נביא nabî’ Post 20,7). Rečenica je zapisana u obliku upravnog govora. Dio je onih riječi koje Bog upućuje kralju gerarskom (Post 20,6s).
>>> Bog je dakle taj koji Abrahama naziva prorokom što povećava važnost te titule.

Kontekst. U Post 20 riječ je o dijalogu koji Bog vodi s Abimelekom, vladarom zemlje u kojoj Abraham kao pridošlica boravi. Razgovor se zbiva u obliku noćnog pohoda Božjeg (v3–7). Riječi Božje sadržane su u v3 i v6s, a riječi kraljeve u 4s. Tako je dijaloška strukutra očita:

v1s uvod:
v3–7 noćni pohod
        v3 Božji govor
v4s kraljev govor
v6s Božji govor

v8ss: iduće jutro

Tema dijaloga je Abrahamova žena Sara koju su predstavili kao njegovu sestru (אחות ’ahôt v2.5.12) pa ju je Abimelek htio uzeti za sebe.

Prorok za sve. Abraham dobiva naslov proroka u objavi koja je upućena stranom narodu, tj. neizraelcima, što proširuje valjanost poslanja i doseg proročkog djelovanja preko granica Božjeg naroda. Dva poznata primjera za učinkovitost proroka na tuđincima jesu udovica koja po riječi Ilijinoj doživljava čudo (1 Kr 17,16) i Naaman Sirac koji kod Elizeja zadobiva ozdravljenje (2 Kr 5,14).
Da je u noćnom pohodu Božjem riječ o cijelom narodu, a ne o privatnoj objavi kralju potvrđuje sam Abimelek spominjući “naciju” (v4) i svoje “kraljevstvo” (v9).

Ljudska slabost. U isto vrijeme Abraham u ovoj epizodi (Post 20) očituje tipične ljudske slabosti. Trpi od predrasude, vodi se predrasudom da u tom kraju nema straha Božjeg (v11). Smatra se svetijim, a svoje gostoprimce bezbožnima.
Osim toga pritišće ga i sputava u pravednom postupanju strah za vlastiti život (v11). Iz straha od smrti zatajio je vlastitu ženu.
>>> Takva slaba i nesavršena muža Bog potvrđuje za proroka.

Prorok – zagovornik. Biblijski izvještaj pokazat će da je proročko ime i djelom dokazano. Upravo u ovom prvom biblijskom odlomku o proročkom poslanju i zadaći saznajemo da je bitno obilježje proroka molitva, i to osobita, zagovorna molitva. Prorok moli za nekoga. “On će moliti za tebe” govori Bog Abimeleku (v7). Ta molitva smjera na ono bitno: život. “On je prorok i molit će za te, i ti ćeš živjeti” (v7) stoji u Božjoj riječi. Upravo taj važan glagol živjeti חיה (haja v7) upozorava da je čitav prizor opečaćen ključnim pitanjem života i smrti:

v3.7[2x] מות (mot umrijeti) <=> v7 חיה (živjeti)
v4.11 הרג (harag usmrtiti) <=> v17 ילד (jalad rađati)

Proročko poslanje ne ostaje na površini i ne zadržava se samo na sporednim stvarima.

Pripovjedni dio teksta koji ne donosi samo izgovorene riječi, nego opisuje događaje i djela potvrđuje da Abraham izvršava ono što Bog o njemu kaže. Abimeleku, ne Abrahamu, Bog progovara o tome, a u v17 čitamo da Abraham upravo ono čini što je Bog najavio: moli (v17 usp. v7).
Na bitno obilježje proroka pripada i to da je njegova molitva učinkovita. Abimelek zadobiva zdravlje. Molitva ne djeluje na neki magijski, čarobnjački način, nego kako tekst svjedoči: אלהים Bog liječi (רפא rafa’ v17), onaj kojemu Abraham upućuje molitvu.
>>> Bog liječi Abimeleka, njegovu ženu i sluškinje na zagovor Abrahamov.

p. Niko Bilić, SJ

14.11.2006. popravljeno 10.01.09. 13.11.13.

 

Nastava

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *