DOĐI DUŠE PRESVETI

Malo će vrijediti slova ako duši ne donesu smiraj. Nije duhovnost u ustima punim spretnih riječi nego u Duhu koji potiče misao, ražaruje srce i razborito vodi ruke. Opasno je uzak rub između duhovne zabave i tihe vjernosti koja ne žudi za dovitljivim izričajima i novim doživljajima nego nježno čuva bistrinu i vedrinu.

Na Uskrs smo zapalili svijeću i ona gori jer ona je znak. Znak Imena koje nam je Isus očitovao. Sveto Ime Božje pravom se vatrom zapalilo i u punini zasjalo u srcima učenika na dan Duhova. Došlo je obećanje Očevo. Okupljeni učenici, s Marijom združeni u molitvi, primili su dar s neba. Nije tamo bilo napisa ni papira, nego oganj, oganj koji je Gospodin došao baciti na zemlju i gorljivo je čekao da plane. Koliko smo se pripravili, toliko nam Duh može svojih darova dati. Ako nam je čežnja provrela molitvenim potocima, rastvorit će se i nada nama nebesa, ispunit će nas jakost i utjeha. Duh je Božji onaj koji ispunja i hrani dušu i vodi je k Bogu, ostalo su kojekakvi zlodusi.

Isus je u Ocu i Otac u Njemu. Molio je da i mi budemo ondje. Istom ljubavlju kojom Otac nebeski ljubi Isusa, ljubi i nas. Stoga i mi smijemo naći sveti prostor za sebe, smijemo se nastaniti u otajstvenom hramu Božje ljubavi. To je Duh. Nije naša apostolska plodnost u mnoštvu izgovorenih ili ispisanih riječi, pa ni u velikim djelima koje će nas ostaviti samima, zaraženima osjećajem duboke praznine i nezadovoljstva. Koliko smo ušli u blagoslovljenu nastambu koju stvara međusobna ljubav Oca nebeskog i Isusa Krista, toliko smo duhovni i plodni. Blažene ruke koje se smjerno sklapaju na molitvu i svim žarom vape: Dođi Duše Presveti!

p. Niko Bilić, SJ

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.