Paralizirani pred Kristom

James Tissot, Isus i paraliziran čovjekEvanđelje  izravno veli da Kristove snažne oči vide vjeru (Mk 2,5).

Pred njim pitamo se: Kakve dijaloge vodimo među sobom? Kakva to mudrovanja teku u srcu našemu?
Što nas koči i paralizira? Što me steže u duši, ne da mi disati?
Isus zna.

Danas je čas da donesemo pred Krista paraliziran svijet kao što u poznatoj zgodi četvorica donose svojeg paraliziranoga prijatelja (Mk 2,1-12). Želimo li doista pozitivno upravljati tokovima ovoga svijeta, budimo molitelji koji donose ljude i njihove boli pred Božju dobrotu.

»Sinko«, »dijete moje!« (Mk 2,5) – prodorno i blago začuje se riječ božanski ljubazna, očinski snažna. »Otpuštaju ti se grijesi!« – sluša čovjek paraliziran, dokraja opterećen i ukočen. Zbog sebe, zbog ljubavi svoje, opačine tvoje brišem – davno je zapisao prorok.

Što li je ovaj uzeti mudrovao u sebi? Osim stegnutosti, uzetosti tijela, možda ga je mučila i opaka, bolna stegnutost duše, savjest paralizirana grijehom. Znamo taj osjećaj: kad vapim da netko dođe i ponese me, sam ne mogu krenuti, a tako bih htio.

I onda, čudesno: zazvonila je riječ oproštenja. Točno vele pismoznanci – to je Božja riječ. Božje je djelo osloboditi okova grijeha

Isus nije »Da« i »Ne« – kao da bi ga zanimalo samo duhovno ili samo tjelesno zdravlje čovjeka. Isus jest »Da« i prihvaćanju ljudskih sila i čistoj savjesti. Okupljena zajednica, narod, svi vrlo točno osjećaju. Pred svima uzeti ustaje, svi daju hvalu Bogu pokazujući tako da znaju i pravo osjećaju: Bog je na djelu. Njemu daju slavu. Ispunja se proroštvo: »Narod koji je Bog sazdao kazuje hvalu Božju« (Iz 43,21). Bog je tu kad se grijesi otpuštaju, Bog je tu kad čovjek biva uzdignut iz paralitičke postelje.  On je upravo »uskrišen« – prema evanđeoskomu jeziku – kao što će jednom Isus  uskrsnuti.

»Uzmi postelju i hodaj!« najavljuje Gospodin (r. 9). Umjesto da život nosi mene, ja mogu nositi život. Hodaj – kao što sam ja hodio! Poziv je to na nasljedovanje.

Lakše je napraviti teatar i reći »Otpuštaju ti se grijesi« – nije to ništa – a da se pritom ništa ne događa i nikakva učinka nama. Lakše je napraviti show za zabavu i pustiti čovjek da i dalje grca u svojoj zagađenoj savjesti, pogrješnim pogledima i stavovima, zlim djelima.

Da bi Kristove božanske riječi vrijedile potrebno je ono pouzdanje koje su imali donositelji. Isus vidi vjeru njihovu, isto kao što Isus zna dijaloge pismoznanačkih srdaca. Njegovo djelo poziv je uzetomu, a poziv je i pismoznancima:

  • Obrati se – uzmi postelju i hodaj, nemoj se više bespomoćno izležavati i čekati da drugi nešto poduzmu!
  • Obrati se, pismoznanče, ne ravnaj se više po svojim mudrovanjima kojima mudruješ u sebi, nego po mojim riječima i djelima, ne ravnaj se po dijalozima svojega srca, nego po mojemu srcu.

Gospodin jasno najavljuje. Ozdravljenje uzetoga jest dokaz da Isus ima vlast otpuštati grijehe, da ima božanski autoritet. Uzeti biva uzdignut sa svoje bolesničke postelje da bi bilo očito. Tako isto Kristovo uskrsnuće nama je dokaz. I to ne samo u prošlosti, nego i danas na oltaru.

19.02.2012. (red. 25.04.14.)

p. Niko Bilić, SJ
 

Duhovnost, Iz iskustva

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *