Rođenje dobroga pastira

good.shepherdPrvi ljudi koji prema izvještaju Lukina evanđelja (Lk 2) primaju radosnu vijest i dolaze u pohode novorođenomu Spasitelju bitno će obilježiti Isusov život i naučavanje.

Učitelj će govoriti o dobrom pastiru koji traži i nalazi izgubljenu ovcu, s pažnjom je vraća i raduje se zbog nje (Lk 15,5). Govorit će o vuku koji dolazi da grabi i razgoni (Iv 10,12). Svjedočit će kako poznaje svoje ovce, zove ih imenom i one slušaju njegov glas (Iv 10,3).

Pred tim evanđeoskim slikama mogu se pitati: Koji to dio mojega života – u meni ili oko mene – traži osobitu skrb i ljubav jer je izgubljena ovca? Što ili tko je vuk u mojem životu? Kako najbolje čujem Isusov glas?

Rođenje – to su vrata na koja je dobri pastir došao. Marija Majka rodila ga je. Došao je da bismo živjeli u punini, kako sam veli (Iv 10,10). Došao je kad je bio rođen.

Već malo dijete brzo nauči prepoznavati glas svoje majke, a pogotovu će majka i usred noći registrirati glas djetetov. O takvu međusobnu poznavanju Učitelj zbori: Ovce “poznaju njegov glas” i slušaju ga (Iv 10,5). Što nam je poznato i blisko postaje nam drago, milo, kadro buditi pouzdanje i povjerenje. Opušteno se možemo osloniti. Međusobno poznavanje i blizina prema Kristovim riječima odgovaraju unutarnjem životu božanskoga zajedništva koje nazivamo Presveto Trojstvo. Kao što Otac poznaje Sina i Sin Oca tako Pastir poznaje ovce i one njega (Iv 10,14s). Isus nas poznaje i mi njega.

Pastir priznaje i potvrđuje identitet svake od svojih ovaca. Zove ih imenom. Bog ne razara i ne izopačuje osobnost, ne traži uništenje i izvrtanje vlastitoga čovjekova bića i njegove prošlosti; ne traži neko prikrivanje i lažno “ja”. “Istina oslobađa” najavio je Učitelj (Iv 8,32). Zato se pred njim smijem otvoreno i smireno pitati: Što priječi i koči Isusovu puninu života u meni? Gdje je taj kradljivac koji grabi, kolje ubija? Što ili tko je vuk koji grabi i rastjeruje – oduzima od mene bližnje, razara zajedništvo?

Dobri pastir ne napušta svoje i ne bježi kada dođe opasnost, nego sama sebe izlaže. Svoju dušu postavlja kao štit. “Pustite ove da idu!” – reći će Isus u Getsemanskome vrtu (Iv 18,8). Prije već molio je za njih, ne da budu uzeti sa svijeta, nego da budu  izbavljeni od zloga (usp. Iv 17,15). Preuzima teret na sebe. Dobri pastir podmetnuo je svoja ramena da ponese ovcu (Lk 15,5). Ramena na kojima će biti križ, ramena su na koja je stavljena izgubljena ovca.

Dobri pastir daje svoju životnu silu – nefeš, psyche (Iv 10,11) – koja njega samoga pokreće. Svoj bogati unutarnji život koji se sastoji u Očevu poznavanju i ljubavi polaže za svoje ovce, stavlja ga na raspolaganje. Nutrina njegove osobe bit će vrlo slikovito i osjetno darovana kad bude na križu kopljem proboden pa kad krv i voda poteku. Ono što on jest daje kao hranu za dušu. Svoj životni put ostavlja kao uzor i orijentir.

Kad Gospodin traži: Odreci se samoga sebe, izgubi život radi mene (usp. Mt 16,24s) – onda je, eto, sam dao primjer.

Od Petra će na kraju tražiti i dati mu nalog da bude dobar pastir: “Pasi ovce moje!” – budi kao ja! – pastir koji traži izgubljenu ovcu, koji daje na raspolaganje svoje životno bogatstvo.

Isus, dobri pastir, autentičan je, ovce mu pripadaju, vezan je uz njih pravim osjećajem pripadnosti, stalo mu je do njih zato jer je sam prošao sudbinu janjeta. Zna iz iskustva, prošao je kroz to. Prema Krstiteljevoj najavi on je Jaganjac (usp. Iv 1,29.36). Kao janje na klanje njega će povesti. Ako je izgubljena ovca u trnju – on će biti trnjem okrunjen. Ako je izranjena – on će biti bičevima i teškim križem izranjen, čavlima i kopljem proboden. Štoviše, već u čas rođenja on je izgubljena ovca “jer za njih nema mjesta u svratištu” (Lk 2,7). Upravo kad se zagledamo u to maleno dijete u jaslicama, najbolje možemo osjetiti i prepoznati sliku božanskoga Janjeta!

Molitva Isusu – dobrom pastiru

Gospodine, dobri moj pastiru, davno si već ušao na vrata mojega života po krštenju i po riječi žive Crkve.

Ti jedini do kraja znaš i razumiješ tko sam. Po imenu me pozivaš, potvrđuješ središte i osnovicu mojega bića, sveti dar Stvoriteljev po kojemu jesam.

Ti si me pozvao da poput tebe iziđem u ovaj svijet kao maleno dijete.

Nahrani me danas obiljem svojega života. Ispuni mi dušu bogatstvom svojega srca koje je na križu probodeno za me.

Već kao novorođenče htio si biti izložen za me da mene braniš od ljudske hladnoće, nerazumijevanja i odbacivanja.

U jaslicama si izložen, prepušten ljudskoj skrbi Josipa i Marije da mene obraniš od onoga što mi krade život, što me kolje i ubija, da me zaštitiš od grabežljivca koji razara jedinstvo.

Smiri moj pogled na tvojim dječjim očima, sveto Janje Božje! Daj mi da osjetim i da se divim kako ti promatraš mene i sav svijet.

(od 22.12.2012.)

p. Niko Bilić, SJ

 

 

Duhovnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.