Vjernički profil Samsonove majke (Suci 13-16)
Tintorettova umjetnina koja ilustrira ove retke upozorava nas da ne smijemo olako i naivno pobrkati stvari i misliti da na prvu prepoznajemo koga imamo pred sobom. Kako lako zbog svoje umišljenosti ne uviđamo da Bog po nepoznatima, skrivenima i onima sa strane čini velika djela!
S pravom se tužimo da su vremena teška. Sveto pismo ne zatvara oči pred realnom situacijom u kojoj ljudi žive. Vjera nije bajkovito uljepšavanje stanja. Izvještaj o majci glasovitoga suca Samsona, tragična junaka, u 13. poglavlju Knjige Sudaca započinje jasnim uočavanjem da je narod Božji punih 40 godina – cijeli jedan odrasli život, cijeli radni vijek – bio izvrgnut tlačenju. Kao i uvijek, nažalost, snose posljedice pogrješnih postupaka: Bili su činili što je zlo u Gospodnjim očima i predani su u ruke Filistejcima (Suci 13,1)
Bezimena majka
Po naravi želimo biti priznati i cijenjeni, žudimo za tim da se naša puna vrijednost uvaži. Na primjeru Samsonove majke Pismo, kao i drugdje, svjedoči da Bog računa s onima kojima nisu pod reflektorima ni u prvim redovima, ali uloga im je odsudna. Vjera nas čini sposobnima otkriti i ne prezreti pravu vrijednost onih koji u prvi mah ostaju bezimeni, neprimjetni. I u najmanjemu od braće sam je Isus prisutan kad veli: što ste njemu učinili, meni ste učinili (Mt 25,40).
Ako gorimo od želje i potrebe da budemo priznati i kao osobe afirmirani, Godina vjere prava je zgoda. Pismo otkriva svevišnju ljubav: “Imenom sam te zazvao, ti si moj (Iz 43,1)!” Ondje, u dlanovima Gospodnjim ime nam je urezano. Jedino pred Bogom čovjek doživljava punu i zaključnu potvrdu vlastite osobe. Koliko je Samsonova majka u – patrijarhalnim ozračjem obilježenoj – Bibliji važna istaknut će i to što upravo ona svojemu sinu daje ime (Suci 13,24).
Čiji si?
Samsonova je majka toliko skrovita i u pozadini da joj Pismo ne bilježi ime. Ostaje u tajnosti, pa se može usporediti s Božjim glasnikom koji ne otkriva svoje ime (usp. Suci 13,18). Ova biblijska žena definirana je pripadnošću. Pismo je predstavlja jednostavno kao Manoahovu ženu. Bliskost i osjećaj pripadnosti ona potvrđuje tako što muža odmah izvješćuje o neobičnu susretu s Božjim glasnikom. Tako čini prvi put, tako i drugi put kad se – na Manoahovu molbu Bogu – nebeski izaslanik ponovno ukazuje (13,6.10).
Svi smo bitno određeni pripadnošću. Već kao malene pitali su nas: “Čiji si ti? Čija si?” i po tome su nas prepoznavali. U odrasloj dobi, ako nemamo razvijen zdrav osjećaj pripadnosti, gubimo se. Ako ne pripadamo nikome, osjećamo se uništeno. U Godini vjere gledamo kako s nama stvari stoje, otkrivamo kako nam je po krštenju darovana temeljna pripadnost – Savez s Bogom koji nas prihvaća kao svoju djecu. A Samsonova majka izvrsno osvjetljuje što je odana provjerljivost s kojom hitro i pripravna srca komunicira s mužem. Trči k njemu (13,10). Zacijelo upravo tom bliskošću i iskrenošću budi njegovu spremnost da je on bez ustezanja slijedi (13,11).
Njoj, bezimenoj, dolazi Božji vjesnik. Velika je ona jer poput Blažene Djevice na početku Novoga zavjeta čuje i razumije jezik anđela. Štoviše, u tome je očito brža od muža jer odmah prepoznaje tko je pred njom, već prvi put izvješćuje o “Božjem anđelu, punom dostojanstva” (Suci 13,6), a da nije radoznalo ispitivala o pojedinostima. Za Manoaha pak Pismo izrijekom veli da nije znao tko je to, nego tek nakon što su prinijeli žrtvu (r. 16.21). Žena Manoaha u njegovoj prenagloj bogobojaznosti i navali preuveličana strahopoštovanja tješi i smiruje mudrom, preciznom logikom: Bog im poklanja divan susret, prima njihov prinos, daje im da vide i čuju uzvišene stvari – da je Bog htio, postupio bi drukčije (13,23).
Božanski preokret
Nije Samsonova majka samo bezimena, nego ima svoju veliku muku i nedostatak – i baš u tome je Bog pohađa. Poput Sare na početku povijesti, poput Ane, majke proroka Samuela, na počecima slavnoga kraljevstva Izraelskoga, poput Krstiteljeve majke Elizabete na početku nove povijesti, ona je nerotkinja, neplodna. Usuprot našemu bontonu, uglađenosti i normalnoj potrebi, Pismo ne prikriva nedostatak, a anđeo ga gotovo na način uvrede odmah, kao pozdrav, ističe: “Ti si neplodna” (13,2s). Koliko je stvar delikatna potvrđuje inače iscrpan i podroban izvještaj mužu u kojem žena ipak taj dio prešućuje i ne ponavlja (usp. r. 7). Kad u djetetu gledamo budućnost i blagoslov Božji, lako ćemo osjetiti koliko je bolan taj nedostatak! Prazapovijed koja od čovjeka traži plodnost nije izvršena (usp. Post 1,28).
Ali baš ovdje Božji plan ima svoj početak, polazi baš od te praznine i neispunjenosti. Štoviše, na prvi pogled grubi anđeo oba svoja opisa: “neplodna si, nisi rađala” radosnim proroštvom odmah izokreće. “Zatrudnjet ćeš, rodit ćeš dijete!” veli joj u isti čas – kako Sveto pismo bilježi u izvorniku – i potom još jednom ponavlja, a ona spremno izvješćuje muža Manoaha (13,3.5.7). Vjera je dar po kojemu Bog baš ondje gdje smo slabi i nedostatni može započeti svoja spasonosna djela. Apostoli će jednom, nakon što su cijelu noć lovili i ništa nisu ulovili, svojim praznim rukama biti prigoda da Isus učini svoja čudesna djela (usp. Lk 5, Iv 21).
Čuvaj velik dar
“Čuvaj se!” važan je zahtjev koji anđeo postavlja Samsonovoj majci te potom pred mužem ponavlja “neka se čuva” (Suci 13,4.13). Treba usmjeriti pozornosti i sile na to da samu sebe čuva; mora paziti čime se hrani – čime ispunja svoju nutrinu. Kad anđeo ističe da mora izbjeći ono što je može opiti i zaluditi, kad zapovijeda da se mora čuvati svega što pomućuje svijest (r. 4.7), onda izvrsno upućuje na to kako se u cjelini biblijskoga izvještaja o Samsonu time stvara pozitivan kontrast zaluđivanju i zavođenju koje opaki ljudi zahtijevaju i od prve Samsonove žene i od Delile. “Zaludi svoga muža” – naređuju (14,15) – “zato da oda rješenje zagonetke”. “Zaludi ga!” – kažu opet – da otkrije odakle njegova izvanredna snaga (16,5). Trijeznost i duševna sloboda sačuvat će Samsonovu majku od takve logike i takva svijeta.
Još nam je važnije što ona time bez prigovora preuzima disciplinu koju propisuje zakon o nazireatu koji očito dobro poznaje (usp. Br 6). Tako majka preuzima obvezu na sebe i stvara odlučujuće uvjete za izdvojeno sinovo posvećenje Bogu. Već je ona nazirejka. U aktualnoj raspri o odgoju koja je obilježila početak godine, Biblija, eto, vraća pogled na bitnu, nezamjenjivu i neotuđivu ulogu roditelja. Pokazuje kako Božji poziv zatječe čovjeka doslovce od majčine utrobe. Vjera se s majčinim mlijekom upija, vele stari, a u naše vrijeme samo možemo sa žalošću gledati na mračan oblik zlostavljanja djece kada roditelji – dok ga uče hodati, govoriti…– ne omoguće djetetu zdravu spoznaju o Bogu, ne nauče ga molit, nego ga ostave u turobnom neznanju.
U dobru i u zlu
Blago Samsonovoj majci koja je prisutna u molitvi svojega muža! Maonah moli da anđeo opet “dođe k nama, neka nas pouči” (Suci 13,8). Divno zajedništvo njeguju. Zajedno promatraju kako na čudesan način biva primljena žrtva koju prinose (13,19). Zajedno se klanjanju Božjemu autoritetu kad anđeo pred njima uzlazi u nebo u plamenu (13,20). Samsonova majka u zajedništvu je s mužem kad odrasli sin otvoreno govori roditeljima o svojim osjećajima prema Filistejki koja mu se svidjela, a oni ga zajednički pozivaju na oprez (14,2s), i kad zajedno sa sinom silaze u mjesto njegove buduće svadbe (r. 5), i onda kad im on dobrohotno sinovski donosi med (r. 9). Manoah i njegova žena ostvaruju izvorni nacrt: jedno su. Manoah je ostavio oca i majku da prione uza ženu svoju (usp. Post 2,24).
Dobra je žena uz svojega muža i onda kad im nije dano dokučiti da je Bog opet na djelu (14,4), a i onda kad veze djetinjega povjerenja počinju pucati. Ne kaže Samson roditeljima kako je Duh sišao na njega te je on na čudesan način svladao lava (14,6). Prešutio je i odakle mu med (14,9). Ni majci ni ocu nije priopćio rješenje zagonetke koju će napokon otkriti svojoj mladenki nakon njezina višednevnoga plača (usp. 14,16s).
Čvrsto, njegovano zajedništvo i povjerljivost Samsonove majke prema mužu i opet je u cjelini Samsonova života svijetli konrast zavodničkoj iznudi i hinjenoj prisili kojom Delila – sama mitom potkupljena – triput traži od Samsona: “Povjeri mi se!” (16,6.10.13). Samsonova majka čuva zajedništvo s Manoahom za veliku zadaću koju im Gospodin povjerava. Delila ide za tim da oduzme snagu Samsonu, zarobi ga i izruči onima koji su joj platili.
Velika vjera
Baš kao što za Isusovu Majku Mariju Pismo bilježi da joj je jednom u početku došao Gabrijel i potom otišao od nje (usp. Lk 1,38), i u povijesti Samsonovoj izrijekom stoji da se glasnik Gospodnji “više nije ukazivao” (Suci 13,21). Ono što ostade majčinskomu srcu jest pohranjivati događaje i prebirati uspomene. Pismo se na tom razvoju ne zaustavlja ali možemo se razumno pitati što li majka proživljava kad se sin protivi roditeljima, ravnajući se po sudu “svojih očiju” (14,3.7) i kad napokon pada kao žrtva u neprijateljske ruke (16,21). Kakav li se tek mač boli morao zabiti u njezinu dušu kada je vidjela da sin ide izravno usuprot Božjemu naumu!? Prema Božjem obećanju s početka trebao je Samson “početi spašavati Izraela” iz šaka Filistejaca (13,5), a on postaje uzrokom njihova napada (15,9). Zbog Samsonovih akcija oni krenuše i podigoše vojni tabor u Judeji – započnju pravu opsadu.
Ipak velika vjera dobre majke daleko ide i napokon čuda čini. Kad je odano izvješćujući muža o anđelovim riječima rekla da će Samson biti Bogu posvećen dodala je ono “do dana svoje smrti” (hebr. jôm – “dan” 13,7) jer je Božji glasnik naznačio samo početak posvete od majčine utrobe (usp. r. 5). O kako je valjano i kako točno ona rekla! Upravo u svoj smrtni dan Samson će usrdno moliti, i to tako da zazove sveto Božje ime Jahve (16,28) što se kod njega u svjedočenju Pisma prvi put zbiva. Upravo svojom smrću uzdrmao je same temelje neprijateljske kuće – kako biblijski prizor ocrtava – i izvojevao pobjedu “veću negoli za života” (r. 30). Prema riječi majke vjernice naposlijetku je Samson ispunio Božji plan.
vidi: Molitva majke Samsonove
13.01.2013. (2. popravljeno izd. 19. 12. 2020.)
dr. sc. Niko Bilić SJ
