Josipova samoća (Mt 1,18-25)

Josipov sanJosip je, kako Evanđelja izvješćuju, zaručen. Važna je to faza u osobnom sazrijevanju kad je traženje i lutanje dovršeno. Pronašli su se. Zaruke znače da su zaručnici preuzeli obvezu. Ali – oni se još nisu sastali, svaki je na svojoj strani. U njima buja onaj poseban život čežnje i iščekivanja.

Ono što se Josipu događa vrlo je neugodno i bolno ali nije nepoznato. Njegova zaručnica ostaje trudna prije braka i da stvar bude još gora odmah nakon anđelova navještenja, kad je začela po Duhu Svetom, ona odlazi u Judeju, daleko na jug k svojoj rođakinji. Udaljuje se. Nastaje vrijeme mučne nekomunikacije. Josip zasigurno trpi nelagodu. Zaručnika – normalo je – teško pogađa odvojenost. Poznatim naumom da je otpusti Josip svoju zaručnicu želi zaštititi od Evine sudbine izloženosti: želi je potajice otpustiti. Ali to ujedno znači da je želi ostaviti, izvući se – rekli bi smo danas. Njegova je nakana riješiti se nejasnoće i tereta. Nevolja je u tome što se prema evanđeoskom tekstu namjerava poslužiti metodom potaje, konspiracije i kamuflaže – baš kako će Herod kriomice ispitivati mudrace o zvijezdi. Ista biblijska riječ obilježava Josipov plan i Herodovu metodu. Cijela situacija kao i Josipove osobne misli očito su toliko snažne da – razumljivo je – ulaze u intimni svijet njegova počinka i njegovih snova. Znamo, Gospodnji će mu se glasnik u snu javiti.

Biblija je dosljedna: na neke naume i tvrdnje Bog brzo reagira. Tako je to kad primjerice Ilija, Tobit i Sara, ili pak Jona traže smrt. Na Joninu tvrdnju da mu je bolje umrijeti nego živjeti Bog neće ostati u tišini. Tako je to očito i s Josipovim mučnim mislima o tome da ostavi svoju zaručnicu.

Snovi su, znamo, važni. Puno govore o tome kako se osjećamo. Otkrivaju nam naše duševno stanje. U Bibliji važnost im je još i veća. Josip Egipatski u počecima Svetoga pisma u snu je doživio ono što će odrediti usud cijeloga carstva. Bog je u prapočetku i Adama i Abrahama morao uspavati da bi postali receptivni i materijal od kojega se može nešto napraviti. U našoj duhovnoj praksi meditacija ima sličnosti sa snom: u miru doživljavam, bez prikrivanja i laži, izbliza, kušam stvari iznutra…

Božji glasnik koji dolazi Josipu u snu prepoznaje i potvrđuje osobu i njezinu tradiciju, korijene. Imenom ga oslovljava: „Josipe“ i odmah nadodaje „Sine Davidov“ upozoravajući na slavnoga kralja koji će postati biblijski ideal za Mesiju. Božji glasnik prepoznaje strah i reagira na njega:„Ne boj se“ veli on Josipu, rabeći drevno i prokušano biblijsko ohrabrenje. Ali ovaj put ono je vrlo određeno. „Ne boj se uzeti k sebi ženu svoju!“ ohrabrenje je koje uklanja svaki prirodni strah pred drugim spolom. Uklanja moj prirodni sebični strah od toga da dijelim život s bližnjim.

Božja poruka po glasniku obnavlja izvorni nacrt po kojemu će čovjek prionuti uza drugu osobu da s njom bude jedno. Ostavivši gnijezdo iz kojega je ponikao, stvara novo milo sklonište za obitavanje – obitelj.

Prema anđelovu nalogu Josip treba dati ime djetetu. Dužan je izvršiti iskonsko poslanje čovjeka. Na početku Staroga zavjeta čovjek je trebao dati ime živim stvorovima. Na početku Novoga zavjeta čovjek pravednik, Josip, treba dati ime.

Pastiri će poslije čuti također od glasnika Gospodnjega da je rođen Spasitelj. Josip u čudesnom snu već jasno biva poučen o kakvom je Spasitelju riječ, od čega to Isus spašava: „Spasit će svoj narod od grijeha.“

Očito još u snu Josip čuje proročke riječi koje zasigurno poznaje. Časni prorok Izaija piše o mladoj majci i njezinu sinu s čudesnim imenom: „S nama Bog.“ Mariji je anđeo rekao: „Gospodin s tobom“; Josip na način odgovora čuje priznanje i osvjedočenje koje zajednica u svoje ime progovara: „Bog je s nama“.

Poput Jakova na početku svete povijesti na temelju objave, koju je u snu primio, Josip na javi kreće u novi život. Jakov je bio položio zavjet kojim će se vezati uz svojega Gospodina. Josip –  na javi – uvažava ohrabrenje. Djelovalo je! Na kraju Evanđelja ljubljeni će učenik na zapovijed Učiteljevu Mariju uzeti k sebi. Sada to Josip čini. On ispunja zapovijed koju je u snu primio i započinje zajednički život s Marijom – koji će u posljednjim danima njezine trudnoće biti obilježen još jednim, novim, napornim putovanjem u Judeju. Idu na popis u Betlehem. K Elizabeti Marija je išla sama. Sada su zajedno.

Tolika je pažljivost Josipova da spremno na javi ispunja ono što mu Bog u snu objavljuje. Ako je Marija, mudra djevica, razumjela jezik anđela usred dana u nazaretskomu domu, još se više možemo diviti pravedniku Josipu koji je kadar i u snu razumjeti taj jezik dok je još bio sam, dok se još nisu sastali. Djela potvrđuju. Anđeo traži: „Uzmi ženu!“ – Josip čini tako. Anđeo nalaže: „Daj ime Isusu!“ – Josip tako čini. Dobro je razumio, poslušno je izvršio.

Rođenje Kristovo bitno će utjecati na zajedništvo i međusobni odnos Josipa i Marije. Josip nije upoznao Mariju sve dok nije rodila sina – kaže Evanđelje, čuvajući tajnu Marijina djevičanskoga plašta o kojemu je ona sama anđelu bila rekla: „Muža ne poznajem“. Ali ista evanđeoska rečenica da Josip sve do tada nije upoznao Mariju upozorava i na drugu stranu: kad je rodila Isusa, Josip može shvatiti i upoznati tko je to kraj njega, s kime je on u životnome zajedništvu. Upravo Isusovo rođenje rastapa i raspršuje posljednje ostatke Josipove samoće. Isusov dolazak na svijet omogućuje da upoznam bližnjega – čovjeka pokraj sebe – u pravome svijetlu.

 

Molitva sa sv. Josipom

Gospodine dobri, Spasitelju od grijeha mojih!
Preda te donosim sve trenutke svojega života
u kojima sam bio iznevjeren, ostavljen,
kad nitko nije bio uza me.

Tebi povjeravam zabrinutost i tjeskobno razmišljanje
kad su mi moj život i moja uloga bili mučna nepoznanica
i kad sam, ne znajući što i kako,
kovao svoje skrivene i mračne planove u tmini.

Kajem se za sav neposluh tvojim porukama
kad sam bježao od molitvene pažljivosti i dubine.
Žao mi je za nemar i prezir prema tvojoj riječi.

Pred tobom priznajem sav strah i sebičnost
zbog kojih nisam primio bližnjega,
nisam htio dijeliti s njime ono što imam i što jesam. 

Pošalji mi, Gospodine, svojega anđela
koji će me u dubini duše poučiti tko sam ja
i kako si ti prisutan u mojem životu.
Tako ću dobro znati što mi je činiti
i bit ću spreman to izvršiti.

p. Niko Bilić, SJ

 

Duhovnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *