Krist Kralj 2012.

Homilija na Radio Mariji za nedjelju Krista, Kralja svega stvorenoga, 25. 11. 2012.
poslušajte! – Krist Kralj, 25.11.2012.

U dubinama biblijske povijesti, u odsudnom, svetom trenutku Bog je k sebi doveo svoj narod (Usp. Izl 19,4). Zaorila se božanska ponuda: »Budete li slušali moj glas, bit ćete moji, moja posebna, mila svojina; bit ćete svećenici i svet narod« (Izl 19,5s)! Prije nego zadaje zapovijedi, Bog daje obećanje kojim se želi trajno vezati uza svoj narod. U času rimske vlasti i institucije svjetskoga suda slušamo kako svjedok vjerni koji će biti prvorođenac od mrtvih ponavlja upravo tu božansku riječ: Slušaj moj glas, čovječe! »Tko je god od istine, sluša moj glas« (Iv 18,37).

Upravo zbog toga što sâm Bog poziva da slušamo njegov glas, volio bih da ove moje riječi ne budu tek usputna utjeha i samo pobožno razmišljanje, nego da nam svima podare sveti prostor u kojem ćemo opet osjetiti svu snagu Božjega glasa. Radi se o ozbiljnoj i odsudnoj stvari! Pred Kristom Kraljem gledam danas i pitam se tko doista kraljuje mojim životom, kome sam se u službu stavio. Jednostavno ću to otkriti gledam li samo na to tko je izvor moje ljestvice vrednota, tko je onaj kome posvećujem svoj vlastiti život, svoje vrijeme i svoje sile. Što je ono posljednje, što želim postići? Koga sam stavio na najsvetije i najuzvišenije mjesto u nutrini mojega bića?

Tako živo osjećamo ovih dana kako se Gospodin sam proslavio – neočekivano, iznenada! Osjetili smo usred ovoga našega čudnoga svijeta kako je doista vlast Sina Čovječjega vlast vječna (usp. Dn 7,14). Vladar nad kraljevima zemaljskim (Otk 1,5) približio se, evo, Pradavnome (Dn 7,13), vječnom Ocu pravde i dopustio da u ovim našim slabašnim ljudskim, naopakim prosudbama i smicalicama ovoga svijeta slavno zaiskri božanska vlast, čast i kraljevstvo. Gospodin nam je svima upalio svjetlo koje nas još jednom zove da prepoznamo i svim srcem prihvatimo svoju ulogu kao živa zajednica, kao Crkva Božja koja gleda na Krista Kralja.

Isusov ponizan i prodoran autoritet pred lomnim Pilatom očit nam je. Isus svim zanimanjem i ljubavlju svojom usmjerava pozornost baš na njega, na Poncija Pilata. »Pusti sada te čudne optužbe, ti si važan, Pilate. Koje to riječi govoriš, čije su« (usp. Iv 18,34)? Učitelj na pitanje odgovara protupitanjem, otvara dijalog. Gospodin Pilatu nudi priliku da pogleda na sebe, daje mu prostor da osjeti istinu o samome sebi i pregleda, živi li svojim životom ili se dao da bude kotačić i djelić opaka sustava koji se ruši, koji vlastiti narod opet i opet zavodi, vodi u nevolju.

Zapitamo li kako je to sada, u ovaj čas, – s kakvim očima u svojoj božanskoj vječnosti upravo sada Isus Kralj gleda Pilata i njegovu neprolaznu dušu u vječnoj sudbini, osjećamo mnogo jače i jasnije o čemu se radi u ovom kratkom razgovoru. Divimo se mi Kristu Kralju koji u svojem božanskom veličanstvu dopušta i prihvaća da bude izvrgnut i predan ljudskomu sudu. Ali još se više divimo njegovoj ljubavi kojom svoju pozornost usmjerava na to da čovjeku dadne priliku da se obrati, da krene iznova. Poslije će s križem na ramenima pobožnim Jeruzalemkama reći: »Ne plačite nada mnom! Za svoje se grijehe pokajte, svoj život pogledajte« (usp. Lk 23,28)! Evo sada već Pilatu pruža prigodu da vidi u kakvu je stanju, da se suoči s istinom o sebi samome. Blago onome tko pred licem Krista Kralja u sjajnu svjetlu spoznaje svoj vlastiti identitet. Čovjek pred Kristom otkriva tko je – otkrivam tko sam.

Dok sa žalošću i bolom u srcu slušamo neke nove izvitoperene, ubrzane i dovitljive napade na naše ljude koji su dali život braneći se od nepotrebnih brutalnih napada, u Isusu Kralju prepoznajemo pravi stav. Bog je kralj. Stoga danas na svetkovinu Krista Kralja molimo i za one koji nas vrijeđaju. Molimo i za sve one koji su smišljali napade na bližnje da bi onda i sav svijet optuživali za nepravdu – molimo da Gospodin spasonosno proslavi svoje ime nad svima njima. Molimo za sav europski svijet koji se guši u teškoj ekonomskoj situaciji. Opet i opet pokazuje se kako su i najizvrsniji ljudski nacrti krhki, kako je sve što mi zamislimo i uspostavimo tako slabašno i lomljivo pred vječnom božanskom vlašću.

Pilat sluša istinu o Kristu Kralju. Od početka je Gospodin i Učitelj – odmah na početku svojega javnoga djelovanja – otvoreno proglasio da je kraljevstvo Božje blizu (usp. Mk 1,15). Štoviše, dok još bijaše maleno dijete predstavnici tuđih naroda i pogana dođoše pokloniti se novorođenome kralju židovskome (Mt 2,2) jer su pažljivim okom i mudrim srcem prepoznali zvijezdu vodilju. Blagdan Krista Kralja 2012. godine nama je nova prigoda da se otvorenim očima zagledamo u tu zvijezdu. Sada je čas da krenemo pravim putom! Blažena Djevica Marija već je u tišini nazaretske kućice od Božjega glasnika čula veličanstvene riječi: Njezinu djetetu Bog će dati Davidovo prijestolje, njezin sin bit će vječni kralj (Lk 1,32s).

Ako na putu u veliku zajednicu Europskih naroda samo to donesemo: da je Bog kralj, da svaka zemaljska vlast vrijedi onoliko koliko od Boga potječe i u njemu snagu nalazi, izvršili smo svoju zadaću. Što smo kao Crkva ovih dana osjetili, dužni smo provesti u život. Svetkovina Krista Kralja dragocjen je poziv da ostavimo svoje sitne kraljeve po vlastitoj mjeri: novac, moć, laž, bolesne ovisnosti, i da slobodnim srcem prionemo iznova uz onoga koji je došao na svijet da posvjedoči za istinu (Iv 18,37).

Isus djelima svjedoči da je kralj. Kad se podvrgnuo Josipu i Mariji kao dječak, on je kralj koji posvećuje i potvrđuje dostojanstvo svih mladih ljudi koji u buri mladenačkih strasti i usprkos zamamnim ponudama svijeta ostaju vjerni prvoj ljubavi, Božjim idealima – Kristu Kralju. Isus svjedoči da je kralj kad s učenicima dijeli svagdanji život i otvoreno im najavljuje svoju sudbinu. Tako je posvetio i uzvisio sve koji iz dana u dan rade za svoj svagdanji život i trpe zbog nepravednih zakona i sve većega bogaćenja bogatih. Krist Kralj njihov život, njihovu žrtvu posvećuje! Gospodin Isus djelima je svjedočio da je kralj kad je božanskom silom svladavao i prirodne nevolje i ljudske bolesti i glad, kad je iz ljudskih srdaca tjerao đavolsku tamu i zarazu, kad je Božjom vlašću donosio oproštenje grijeha u izmučene duše. Isus nam je tako vrlo jasno pokazao središnju važnost ljudskoga duhovnoga života koji izravno smjera u vječnost. O tome se radi na blagdan Krista Kralja!

Zna dobro Učitelj Isus kako je nakon oslobođenja iz kuće ropstva i slavnoga, spasonosnoga prijelaza posred mora po suhom Mojsije već jednoznačno proglasio: Bog je kralj! »Gospodin je kralj uvijek i dovijeka« kliču, izgovarajući sveto ime Božje, Mojsije i svi sinovi Izraelovi s njime u zaključku velike pjesme (Izl 15,18). Prorok Zaharija pred kraj Staroga zavjeta promatra već kako predstavnici svih naroda dolaze u sveti grad Jeruzalem da ondje s klanjanjem i štovanjem priznaju puni autoritet božanskoga kralja (Zah 14,16). Bog je kralj!

Zna dobro Gospodin Isus što je pisana Božja riječ vjekovima čuvala kao uspomenu i najavljivala kao poželjnu budućnost – i sada on to u praksi, vlastitim životom pokazuje. I onda, dok slavno ulazi u Jeruzalem, dok mu svi složno kliču, i onda, dok trpi odbacivanje i osude koje će ostati mračnom tajnom našega ljudskoga srca koje traži temeljito obraćenje. Pitamo se danas zajedno s Pilatom, zašto su Isusa predali. Pravo on pita: Što je Isus učinio (usp. Iv 18,35)?

Jasno, mogao se Gospodin izvući i od Pilatove sile i od bespoštedne opakosti vlastitoga naroda koji je netom klicao »Hosana«, a sada se evo već spremaju zaurlati »Raspni! Ukloni!«. Mogao je otići, ali nije. Zato što je Bog je kralj. Mogao je pobjeći kao onda kad su ga, dobro se najevši, htjeli na silu zakraljiti kako bilježi isto ovo Ivanovo evanđelje (Iv 6,5). Mogao je, ali ovaj put nije. Zna on da njegovo kraljevstvo nije po mjerilima ovoga svijeta. Zna on da njegovo kraljevstvo nije odavde (Iv 18,36). Zato će moći u posljednji čas uslišati molbu razbojnika koji je spoznao kako stvari stoje i molio: »Sjeti me se kad dođeš u kraljevstvo svoje« (Lk 23,42). Pred njim Isus još više i snažnije negoli pred sucem Pilatom priznaje u punini svoje kraljevstvo. »Još danas bit ćeš sa mnom« – obećava mu sa svim autoritetom (Lk 23,43). Daleko, daleko iznad ljudske vlasti koja najdalje do groba seže, pred nama stoji Gospodin i Kralj čovjekova vječnoga života – naše vječnosti.

Često Gospodin govori o sebi i svojoj pravoj veličini. »Ja sam kruh života« – veli on (Iv 6,35.48). »Ja sam dobri pastir« – objavljuje (Iv 10,11.14). »Ja sam vrata ovcama« – proglašava (Iv 10,7). On je uskrsnuće, on je put istina i život – znamo dobro (usp. Iv 11,25; 14,6). Ali prihvaćajući svu ljudsku ograničenost i skromnost, on, vječni Božji Sin, ne kaže riječima izravno ono što životom pokazuje. Nećemo čuti da za sama sebe kaže: ja sam kralj, ja sam vječni vladar nad svim kraljevstvima. Poziv je to svima nama: ne treba riječima proklamirati ideale i veličanstvene nacrte, ono što se traži jesu djela, plod koji donosi mladica ako čvrsto na trsu ostaje.

Mi danas – i obradovani i zbunjeni ljudskim presudama; zadivljeni i začuđeni ljudskošću s jedne i podlim igrama s druge strane, uznemireni zbog teškoga stanja i žalosni zbog suludog novog stvaranja neprijateljstava, padamo s djetinjim srcem na koljena pred Krista Kralja. Sjetio si nas Gospodine u svojemu kraljevstvu, sjeti nas i opet da bismo živjeli!

p. Niko Bilić, SJ

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.