Poučavanje i odgoj kao vrhunska antropološka zadaća

(izlaganje na na Godišnjoj skupštini Hrvatskoga katoličkoga društva prosvjetnih djelatnika – HKDPD, subota, 24.11.2007.)

Lijepo je i velika je stvar da vam smijem ovom zgodom progovoriti o predragocjenom blagu Božje Riječi koje nam je svima povjereno. Upravo danas uoči svetkovine Krista, Kralja svega stvorenja, kada je cijela Hrvatska utonula u važnu predizbornu šutnju pozivam vas da uzdignemo svoj pogled prema daru s neba i ondje nađemo novu motivaciju i snagu, Božju utjehu i nagradu. Želim nešto reći o poučavanju i odgoju kao vrhunskoj antropološkoj zadaći u Svetom pismu. Najprije ću podsjetiti na poznate prve stranice Biblije koje čovjeka odlično prikazuju kao istodobno izvanrednoga i opterećenoga, potom ću ponoviti ono što svi znamo: osnovno gradivo koje svi moramo svladati jest ljubav.

Čovjek na prvim stranicama Biblije

Jedan od osnovnih naslova Isusa Krista s kojima je ušao u Evanđelje glasi upravo: Učitelj. Sv. Ivan zapisuje: „Isus je dobro znao što je u čovjeku.“ Zna Isus kako je Stvoritelj prije stvaranja čovjeka zastao u promišljanju. Samo u tom slučaju nalazimo svojevrstan imperativ u prvom licu: „Načinimo čovjeka.“ (Post 1,26). U nutrini Božjeg svijeta saznajemo njegove nakane i otkrivamo kako Bog samoga sebe potiče i motivira.

Zna Isus da je čovjek slika Božja jer se upravo u tom trenutku stvaranja otkriva da je Bog zajedništvo koje se preslikava u čovjeka, muško i žensko. pa će još jednom božansko promišljanje potvrditi: „Nije dobro da čovjek bude sam“ (Post 2,18). Čovjek je slika Božja jer će on dati ime stvorovima (2,20), kao što sam Bog prvi daje ime danu i noći, nebu, kopnu i moru. Čovjek dobiva božansku ulogu. Otkriva definiciju i daje smisao bićima koje susreće u životu. Od početka je pozvan da bude dobar gospodar i upravitelj (1,28), što će u slici vrta koji treba opsluživati i čuvati (2,15) imati svoje objašnjenje i tumačenje.

Čovjek jedini kod stvaranja u pravom smislu čuje i razumije Božju riječ i dobiva presudnu zapovijed: „Budite plodni i rastite!“ (Post 1,28). Učitelj će upravo to primijeniti i razjasniti kad izabere učenike zato da rod donose i da rod njihov ostane (Iv 15,16). A sv. Pavao će i drugi dio iskonske zapovijedi protumačiti, govoreći da nam valja prispjeti „do mjere uzrasta punine Kristove“ (Ef 4,13). Donosite plod i postanite dovoljno veliki – to je prvo poslanje!

Zna Isus dobro da je čovjek isto tako već u počecima žrtva samoće. Adam, čovjek, sam je, i to nije dobro, kako sam Bog uviđa (Post 2,18). I Eva, žena, u presudnom razgovoru sa zmijom bit će ostavljena sama, usprkos netom izrečenom svečanom proglasu da će muž „prionuti uza ženu svoju“ (2,24). Nije dobro da čovjek bude sam, ni muško, ni žensko! Krenulo je međutim po zlu. Kajin će sam, bratoubojstvom, aktivno prouzročiti svoju samoću. Zna Isus što je u čovjeku.

Čovjek je već u počecima žrtva zmijskih laži. Važno, u biblijskom jeziku udvostručeno i vrlo realno Božje upozorenje: „Sigurno ćeš umrijeti!“ (Post 2,17) izokrenuto je negacijom koja je bezobrazno dometnuta preda nj. Pritom se stara zmija i otac laži izgleda služi zavodničkim uljepšavanjem pa izjavu u hebrejskom jeziku stavlja u pjesnički oblik. U prijevodu to bi moglo glasiti: „O, ne, vi umrijeti nećete“ (3,4). Znao je Isus dobro što je u čovjeku i da od početaka Božji interes i potraga ne prestaju. „Gdje si?“ (3,9) – sluša čovjek božansko pitanje. I još više, osim odgovornosti za se, pred Bogom je odgovoran za bližnjega: „Gdje je brat tvoj“ (4,9)?

Pedagogija ljubavi

Isus – Uzor-učitelj, spremno cilja u samo središte Svetoga pisma. Poučava o prvoj zapovijedi i o drugoj koja je ovoj jednaka. Traži se ljubav prema Bogu koja angažira cijelog čovjeka: njegovo središte – srce, njegovu dušu – svu čežnju i život koji ga ispunja, sve sile kojima raspolaže (Pnz 6,5; Lk 10,27).  Isus će dodati i istaknuti ulogu razuma. Ljubi Gospodina, Boga svoga, svim umom svojim!

I drugi vid zapovijedi Isus nalazi u živoj, dokumentiranoj predaji – u Svetom pismu. U Levitskom zakoniku nalazi se već zahtjev: „Ljubi bližnjega kao samoga sebe“ (Lev 19,18). Isus svojima stavlja na srce sveti udžbenik onoga vremena. Kad upozorava da o tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci, pruža ključ za razumijevanje svetih knjiga koje mi danas zovemo Stari zavjet.

Revolucionarnu pouku „Ljubite neprijatelje!“ (Mt 5,44; Lk 6,27) Isus daje riječju i vlastitim primjerom. Zna on, međutim, da je i ta pouka pohranjena i najavljena u gradivu koje se s koljena na koljeno prenosi i poučava. U istom poglavlju Levitskoga zakonika stoji zahtjev da i stranca „ljubiš kao samo sebe!“ (Lev 19,34). Dana je i izvrsna argumentacija koja smjera na vlastito iskustvo: „Ta sami ste bili stranci u Egiptu.”

Poput učitelja koji dalje daje prikupljeno, ali i sam dolazi do novih otkrića, Isus prenosi postignuto znanje i dovodi Božju objavu do vrhunca. Zapovijed ljubavi prema bližnjemu Isus pretvara u novu zapovijed: „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas!“ (Iv 13,34). Nova je zbog toga što Isus širi onu staru i povjerava je zajednici. To više nije individualna odgovornost i pitanje realizacije samoga sebe kao pojedinca. Isus govori onima koje je okupio: „Ljubite!”, u množini.

Isus daje novu zapovijed jer daje novo mjerilo. Više to nije mjera zdrave ljudskosti: drugi je kao i ti, pa ga ljubi, kao što sebe ljubiš. Nov kriterij jest sam Isus, Učitelj: „Kao što sam ja ljubio vas.“ Poznato je da svaki koji preuzima ulogu odgajatelja automatski postaje uzor, i to je normalna pojava. Isusov životni put nova je definicija ljubavi prema bližnjemu.

Novom zapovijedi Isus nas povjerava jedne drugima: „Ljubite jedni druge!“ To je tajna uspješnog zajedništva koje je zacrtano od početka u slici Božjoj. To će biti osobna iskaznica za prepoznavanje Isusovih učenika: „budete li imali ljubavi jedni za druge, svi će znati da ste moji učenici“ (Iv 13,35). Dužni smo se međusobno ljubiti i tu stvar postaje vrlo konkretna i realna. Ne preuzima Isus svu odgovornost na sebe, ne čini on čudesna djela zato da bi učenici ostali besposleni. Veli: „bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5). Ne kaže: „ja ću sve učiniti“, niti: „vi ne možete ništa učiniti“.

Važan je pravi i dobar učitelj. U umjetnosti najbolje je biti učenik nekoga tko ima veliko ime. U znanosti pokušavamo doći do vrhunskih stručnjaka i učiti od njih. U športu, gospodarstvu, i u duhovnosti isto je. Isus tu zakonitost okreće u drugom smjeru. Nisu učenici birali njega, nego je on njih izabrao. Izabrao nas je, i to zato, veli, da donosimo plod koji ostaje (Iv 15,16), da nas povjeri jedne drugima i da naša radost bude potpuna (15,11).

S pravom ističemo da je ljubav Božja bezuvjetna. Ali za učenike koji su s Učiteljem prošli trogodišnji živi tečaj i došli do Posljednje večere otvara se i druga istina – ono što nije za početnike: „Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi.“ (Iv 15,10). Učitelj postavlja jasan i zahtjevan uvjet. Moraju izvršavati ono što su naučili od njega. I pri tom je Isus još jednom učitelj i primjer: „…kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj.“ On sam izvršio je postavljeni uvjet, obdržavao je zapovijedi Oca svoga pa uživa njegovu naklonost i privrženost.

„Sada, kad to znate, blago vama budete li tako i činili“ (Iv 13,17) – govori Isus nakon što je oprao noge svojim učenicima i tako upozorava na odgojni put povezivanja intelekta i praktičnog života. Isus je autoritet, Gospodin i Učitelj kako izravno potvrđuje (Iv 13,13). On pere noge svojim učenicima, realno se snizuje do zemlje.

Isus pritom izriče još jedno blaženstvo, govori o osjećaju ispunjenosti i zadovoljstva, o sretnom čovjeku. Kao što blaženstva stoje na početku u govoru na gori, tako pred kraj, prije smrti i uskrsnuća opet čujemo jedno novo blaženstvo ovaj put izravno vezano uz Isusov primjer. Prije su to bila obećanja o onome što će se pasivno primiti, i to u budućnosti: ožalošćeni će biti utješeni, gladni će biti nasićeni (Mt 5,4.6). Slušatelji su u trećem licu, udaljeni, objekt o kojemu se govori. S novim blaženstvom Isus se izravno obraća svojim izabranim prijateljima: blago vama. I traži od njih aktivnost: činite ovako. Već sada, u prezentu.

dr. sc. Niko Bilić, SJ

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.