Knjiga Ponovljenog zakona (prema G. Brauliku)

Važnost Pnz-a prepoznaje se i u NZ-u gdje postoji 280 navoda i aluzija na te tekstove. Dva su mjesta istaknuta:

1. Pitanje o prvoj i najvećoj zapovijedi: Mk 12,28–31 (+par)
Od svih starozavjetnih zapovijedi i zakona Pnz 6,4s o cjelovitoj i potpunoj ljubavi prema Bogu zauzima glavno mjesto. Isus dopunjuje SZ stavljajući uz nju ljubav prema bližnjemu, opet iz Petoknjižja (Lev 19,18).
Dopuna jest također: “iz svega uma svojega”. Isus ističe ratio, intellectus.
Dakle: NZ citira SZ, dopunjuje ga i proširuje.

2. Isusova kušnja u pustinji Mt 4,1–11
Tri kušnje dobivaju tri svetopisamska odgovora koji su obrambeni štit.
I. …pisano je: … čovjek ne živi samo o kruhu nego čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih (Pnz 8,3)
II. Ne iskušavajte Jahvu, Boga svojega,… (Pnz 6,16 )
III. Boj se Jahve, Boga svojega; njemu iskazuj štovanje… Pnz 6,13 (NZ + μονος)
Dakle: Isus odgovara središnjim dokumentom: Tora, i od tamo rado i često uzima baš Pnz. Među brojnim zakonima u SZ-u Pnz je stoga ključ.

Posljednja knjiga Petoknjižja. Pnz dovršava pripovijedanje koje je započelo u Knjizi Postanka, ističući Mojsija kao lik koji povezuje više knjiga u cjelinu.

Literarne paralele kojima se Pnz veže uz prethodne tekstove mogu se naći npr. u:

Post 13,14–17:
14Jahve reče Abramu, pošto se Lot od njega rastao: “Oči svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu; 15jer svu zemlju što je možeš vidjeti dat ću tebi i tvome potomstvu zauvijek. 16Potomstvo ću tvoje učiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje će potomstvo moći prebrojiti. 17Na noge! Prođi zemljom uzduž i poprijeko jer ću je tebi predati.”

Pnz 34,1–4:
Poslije toga ode Mojsije s Moapskih poljana na brdo Nebo, na vrhunac Pisge nasuprot Jerihonu, gdje mu Jahve pokaza svu zemlju: Gilead do Dana, 2sav Naftali, kraj Efrajimov i Manašeov, svu Judinu krajinu do Zapadnog mora; 3zatim Negeb, područje doline Jerihona – grada palmi – do Soara. 4Potom mu reče Jahve: “Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da ću je dati tvome potomstvu. Dopustio sam da je pogledaš svojim očima, ali ti onamo nećeš prijeći.”

Zadatak: Što povezuje ova dva teksta?

Ili ako čitamo:

Pnz 34,11s: po svim onim znakovima i čudesima u zemlji egipatskoj za koja ga je Jahve slao da ih učini na faraonu, na svim službenicima njegovim i na svoj zemlji njegovoj, 12po onoj moćnoj ruci njegovoj i po svim onim velikim zastrašnim djelima koja učini na oči svega Izraela.

očito je Pnz svojevrsni sažetak Izlaska i izvještaja o egipatskih zlima.

Naslov. U HB ova se knjiga po običaju naziva prema prvim riječima. U ovom slučaju to je דברים debarim što znači “riječi”, ali i “događaji”, “stvari”. Ovaj naslov odgovara sadržaju u oba smisla. Knjiga donosi gotovo isključivo riječi Mojsijeve, a sadržaj im je opis događaja prije ulaska u obećanu zemlju.

Latinski i međunarodni naziv “Deuteronomium” potječe od prijevoda važnog retka Pnz 17,18 u LXX, gdje se rabi izraz δευτερονόμιον, odnosno u Vg deuteronomium. U biblijskom tekstu riječ je o “prijepisu” Zakona za kralja koji treba izraditi na jednom svitku (משׁנה התורה הזאת mišne hatôrâ haz’ot repeticija ove tore). Ne izrađuje se neki drugi, drugačiji zakon, nego je u pitanju baš ponavljanje istoga Zakona koji stoji “pred svećenicima, levijevcima” (Pnz 17,18). Naslov “Ponovljeni zakon” tumači knjigu kao opetovano stupanje na snagu, nakon Sinaja, još jednom u Moabu.

Književna vrsta: (1) Pnz je izvještaj o događajima neposredno prije Mojsijeve smrti koja se izričito spominje u tri biblijska retka, najprije kao nalog, a potom kao izvršenje.

Pnz 32 50Onda umri na gori na koju se uspneš i pridruži se svojim precima kao što je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridružen svojima.
Pnz 34 5I Mojsije, sluga Jahvin, umrije ondje u zemlji moapskoj po Jahvinoj zapovijedi.
7Mojsiju bijaše sto dvadeset godina kad umrije. Oko mu nije oslabilo niti mu je snaga popustila.

Sluga Gospodnji poslušan je do smrti.

Literarna struktura knjige daje misliti da se sve zbiva upravo na smrtni dan Mojsijev: Jedan redak ističe kako baš “toga istoga dana”, kad Mojsije izgovara sve ove riječi, dolazi završna zapovijed Božja (בעצם היום הזה 32,48). Cijela knjiga jest Mojsijev velik oproštajni govor, njegova oporuka.

Datum je jasno naznačen: 1.11.40. (1,3) od izlaska iz Egipta. Isto tako gotovo uvijek saznajemo u opisu da Mojsije govori. Mojsije iznosi najveći dio radnje koja se spominje. Time je ujedno istaknuta razlika od npr. Lev koji je najvećim dijelom Božji govor.

[Unutar toga literarnoga okvira nalazi se Knjiga Zakona tj. Pouke (Tora) koju Mojsije piše i to je knjiga u knjizi. U 31,9 čitamo izvještaj kako je Mojsije napisao ovu Toru i dao je “svećenicima, sinovima Levijevim, koji su nosili Kovčeg Saveza Gospodnjega i svim starješinama Izraelovim”. U 31,24 kratka je napomena o tome kako je završio pisanje Tore u knjigu (ספר). ]

Mojsijev govor ne slijedi kronologiju događaja jer se npr. u c1–3 opisuju događaji iz Knjige Brojeva, a tek u c5 događaji na Horebu koji su se zbili prije toga. Na taj je način sklapanje Saveza u središtu.

Cio tekst upućen je svečanom skupu. Redak 29,1 opisuje identičan saziv kao i 5,1. Poglavlja 5–30 oblikovana su kao čvrsta cjelina kako bi dokument o savezu ostao autentičan bez obzira na povijesni razvoj teksta prije zaključne redakcije.

(2) Osnovni narativni uzorak cijele knjige jest govor tj. – u skladu s hebr. naslovom – to je zbirka “govora”. Riječ je o posljednjim Mojsijevim riječima – samo se u c31.34 može naći Božji govor. Tekstovi Mojsijeva testamenta obilježeni su prema G. Brauliku s 4 svojevrsna naslova. Naslovi navode o kojoj je vrsti teksta riječ:

“Riječi”: דברום (Događaji 1,1),  “Pouka”, Tora: תורה (Zakon 4,44); “Riječi Saveza”: דברי הברית (28,69) ; “Blagoslov”: הברכה (33,1).

U tekstu slijede napomene o načinu izlaganja, o slušačima i okolnostima, te uvod u sam govor. Ovaj sustav naslova dijeli cijelu knjigu u četiri cjeline. Iz njih su izuzeti samo odlomci o Mojsijevoj smrti (32,48–52 i c34) kao posebni tekstovi.

I. Događaji: c1–4
Osvrt na putovanje kroz pustinju (1,6–3,29) i pogled na obećanu zemlju (4,1–40)

II. Pouka: c5–28
Zakon na Horebu utemeljen na prvoj zapovijedi (c5–11).
Pojedinačni zakoni: centralizirano bogoštovlje, dioba vlasti i slika idealnoga društva (c12–26,16)
Sklapanje saveza (26,17–19).
Nalozi o onome što treba učiniti nakon prelaska Jordana (c27)
Sankcija: blagoslov i prokletstvo (c28).

III. Savez: c29–32 Napomene u sklapanju saveza (c29s); Jošua preuzima vodstvo (c31)
Mojsijeva pjesma (c32)

IV. Blagoslov: c33 Mojsijev blagoslov

(c34 Mojsijeva smrt)

(3) Težište sva četiri dijela jest Pouka, Tora (c5–28). Po svojoj biti Ponovljeni zakon jest “zakon” s proslovom (c5–11), odredbama (c12–26) i epilogom (c28).

Odredbe i prava (חוקים ומשׁפטים hûqîm ûmišpatîm, KS: “zakoni i uredbe”) sintagma je koja se u knjizi ponavlja te ima i formalnu i tematsku funkciju. Odredbe i prava najavljena su u 4,45: “Ovo su svjedočanstva, odredbe i pravni propisi koje je Mojsije govorio sinovima Izraelovima pri izlasku iz Egipta…” (usp. 6,1; 12,1). U 26,16 su zaključeni: “Jahve, Bog tvoj, naređuje ti danas da vršiš ove zakone i uredbe. Drži ih, dakle, i vrši svim srcem svojim i svom dušom svojom.”

Odrebe i prava utemeljuju se u c5–11 (“proslov”), a u c12–26 se razrađuju. Okvir pri kojem se ovaj dvostruki naziv ponavlja u 5,1 na početku i u 11,32 na kraju uvodnog dijela te u 12,1 na početku i u 26,16 na kraju razrade potvrđuje ovakvu podjelu.

Kao izvještaj i kompozicija od četiri vrste govora, s naglaskom na Mojsijevoj pouci Pnz je za sebe definiran. Kao Ponovljeni, tj. opetovani zakon upućuje međutim na veze sa zakonima i izvještajima iz prethodnih knjiga Petoknjižja. Uloga Jošuina i propisi o kralju ujedno pokazuju da je Pnz kao početak Izraelove povijesti u obećanoj zemlji usmjeren na knjige koje slijede u hebr. kanonu (tzv. rane proroke) i čine jednu pripovjednu cjelinu sve do 2 Kr (“Deuteronomistička povijest”.

Prijenos vlasti s Mojsija na Jošuu obilježava radnju knjige od početka do kraja i povod je za središnji dio knjige: proslava Saveza u Moabu. Smjena vodstva i Savez na temelju zakona koji Mojsije opetuje princip su koji objedinjuje Pnz. Pnz-u treba dakle pristupiti unutar cijelog konteksta od Knjige postanka do Kraljeva. To vrijedi i za čitanje unutar kanona, ali i za nastajanje i razvoj teksta. Pnz preuzima tekstove Petoknjižja i povijesnih knjiga koji su već sastavljeni i daje im vlastite naglaske i tumačenja najvišim autoritetom: iz usta najvećeg od Proroka (34,10) u času kad se sprema na smrt.

Ugovor

Pnz 26 17Danas si ugovorio s Jahvom da će ti on biti Bog, a ti da ćeš ići njegovim putovima, držati njegove zakone, njegove zapovijedi i njegove uredbe i slušati njegov glas. 18Danas je Jahve ugovorio s tobom da ćeš ti biti njegov narod, njegova predraga svojina, kako ti je obećao, i da ćeš držati sve njegove zapovijedi. 19On će te uzvisiti čašću, imenom i slavom nad sve narode koje je stvorio; i ti ćeš biti narod posvećen Jahvi, Bogu svome, kako ti je rekao.”

Ovaj tekst, nakon zaključka svih zakona, a prije sankcije u prokletstvima i blagoslovima tumači cio blok c5–28 kao dokument o ugovoru. U tekstu se sažimlju izjave obiju strana u kojima Jahve i Izrael ističu i vlastit doprinos i onaj “partnerov”. Tako tekst daje dojam pravno izjednačenih, jednakih stranaka pri ugovoru. Međutim, sam Jahve određuje sadržaj tzv. formule saveza “on će ti biti Bog” (v17), “ti ćeš biti njegov narod” (v18). Stoga je prema Brauliku naziv formula saveza pogrešan, želi li se u njemu prepoznati riječ obiju strana. Bog sam odabire i stvara vezu s narodom. Ono što Izrael sa svoje strane donosi jest posluh i obdržavanje Božjeg zakona.

Preuzimanje obveze i s Božje strane i sa strane zajednice Mojsije ovim tekstom takoreći “stavlja u zapisnik”. Braulik upozorava da se ta obveza i svečano izriče. Narod se obvezuje riječima svojih starješina:
27,1: Potom Mojsije i starješine izraelske nalože narodu: “Vršite sve zapovijedi što vam ih danas naređujem!”

A Božja obveza izrečena je riječima svećenika:
27,9: Zatim Mojsije i levitski svećenici rekoše svemu Izraelu: “Pozor, Izraele, i slušaj! Danas si postao narodom Jahve, Boga svoga.”

Ovom sklapanju saveza pripada i simbolička akcija “stupanja u savez” u 29,11. Upotrijebljeni glagol עבר podsjeća na prolazak između životinjskih polovica – obred kakav poznajemo iz Post 15.

Savez u Moabu nužan je zbog toga što Jošua preuzima vlast i nipošto nije “obnova” saveza ili novi savez. Isto vrijedi i za javno čitanje Tore kao teksta saveza na Blagdan sjenica svake sedme godine. Svećenici i svi starješine (31,9–13) na taj način drže živim znanje o – jednom, sklopljenom – Savezu.

Teologija. Ponovljeni zakon označuje se kao “središte Staroga zavjeta” zato što određuje razumijevanje prava, povijesti i proroštva u Izraelu.  U Pnz-u susrećemo veliku teološku sintezu kojoj je misao vodilja obveza Izraela na isključivo služenje svojemu Bogu i odnos između Boga i njegova naroda zasnovan na svojevrsnu ugovoru. Sva područja života u društvu, koje Pnz zacrtava pripadaju u taj odnos prema Bogu.

Neke središnje teološke teme u Pnz jesu:

c1s: “istočni grijeh” nevjere i 40 godina lutanja kroz pustinju
c4: jedini Bog, koji nema lika
c5: Dekalog, priopćen u velikoj objavi, kojeg treba u katehezi dalje prenositi
c6: glavna zapovijed ljubavi prema Bogu, strahopoštovanje pred Bogom
itd.

Svetost se ne usredotočuje na žrtveni prinos, nego na Izrael kao svečano okupljen narod Jahvin:

“Ti si Gospodinu, Bogu svome, narod svet” (7,6; 14,2.21; 26,19). Četiri puta u knjizi narodu se pripisuje svetost i pripadnost Bogu. Tri put to su izjave, nešto što je ostvareno, ne više uvjeti kao u Izl 19. Tek posljednji, četvrti put, pri opisu izricanja obveze riječ je o budućnosti. Otvoren je pogled unaprijed: On će te uzvisiti i ti ćeš biti narod svet (26,19).

Svetost svega Izraela osobina je i zemlje u koju će ući:
“Ne kaljaj zemlje koju ti Gospodin Bog tvoj daje u baštinu!” (21,23)
“Ne navodi na grijeh zemlju koju ti Gospodin Bog tvoj daje u baštinu” (24,4)

Božji narod. U Pnz-u nalazi se starozavjetna teologija naroda Božjega. To je nacrt “civilizacije ljubavi” odnosno ekleziološka sistematika.

Božji narod ostvaruje se u zajedničkom (a) učenju vjere, (b) u radosti “pred Jahvom” i (c) u etici bratskog zajedništva.

Pnz je udžbenik božanskoga prava. Mojsije je arhetip učitelja, postavljen od Boga kako to najbolje opisuje nalog Božji u 5,31 (usp. 6,1): “A ti ostani ovdje kod mene; kazat ću ti sve zapovijedi, zakone i uredbe kojima ćeš ih poučiti i koje će oni vršiti u zemlji što im je dajem u posjed.”

U zajednici koju Pnz zacrtava vjersko znanje, a time i vlastiti identitet naroda Jahvina prenosi se u obitelji i u okupljenoj zajednici svega Izraela u jedinom zajedničkom svetištu.

Odmah nakon glavne zapovijedi izrečene u “Čuj Izraele” Pnz donosi konkretne upute i savjete kako treba naučiti zakon i usvojiti ga.
Pnz 6 6Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce. 7Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ. 8Priveži ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis među očima! 9Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim!

Gotovo identične upute navode se u 11,18–21.

Za osobite prilike Pnz donosi kratke vjeroispovijesti. Katehetsko vjerovanje 6,21–25 služi za obrazloženje posluha Božjoj zapovijedi unutar obitelji. Roditelji poučavaju djecu.

Malo povijesno vjerovanje 26,5–10 namijenjeno je obiteljskom hodočašću u Jeruzalem.

Na Blagdan sjenica svake sedme godine, kada se svi dugovi otpuštaju i kad je obnovljena jednakost kakva je vladala u naraštaju Izlaska, svećenici i starješine trebaju u Jeruzalemu okupljenoj zajednici izložiti cio zakon (31,10–13). Sva okupljena zajednica sluša kao što se to zbilo na Sinaju i s onu stranu Jordana.

Mojsijeva pjesma (32,1–43) također služi kao tekst za recitiranje, a opominje na posljedice mogućeg otpada s jedne strane i na milosrđe Božje s druge strane.

I službe koje se u 16,18–18,22 propisuju za život u obećanoj zemlji smjeraju na očuvanje i djelotvornost Božjega zakona.

U Pnz-u o radosti se govori samo uz blagdan. Radost se budi u bratskom blagovanju “pred Gospodinom”. Kad Izraelske obitelji dolaze sa svojim prinosima u svetište i ondje slave Pedesetnicu (16,9–12) ili Blagdan sjenica (v13–15), u zajedničkoj molitvi i blagovanju dolaze do potpune radosti pred Bogom. Svi članovi zajednice su na okupu, socijalnih razlika nema.

Etika bratskoga zajedništva zacrtana u blagdanskom slavlju razrađena je kao ideal. Odgovara zajedničkom životu u plemenima koja su povezana rodbinskim vezama, a opisuju se sve od Postanka do uspostave kraljevstva.

I kad se govori o kralju, riječ je o braći. Pnz propisuje da kralj ne smije “svoje srce uzdići iznad svoje braće” (17,20) stavljajući ih tako u bratski odnos.

Sveti rat – borba protiv zla. Beskompromisno i nasilno zauzimanje zemlje kakvo Pnz opisuje i nalaže idejni je konstrukt. Slika je dosljednosti koja se u vjeri traži pred Bogom. Primjena uzorka o uništenju naroda isključena je ne samo za ratove nakon zaposjedanja obećane zemlje nego i za povratak Izraela iz progonstva koje će doći.

Ratni zakon (20,10–20) pravi jasnu razliku između kasnijih ratova i jedinstvenog osvajanja zemlje i herema nad narodima koji su jednom ostvareni u ratu pod Jošuinim vodstvom (20,15–18). Bivši kanaanski stanovnici imenom su nabrojeni (20,17), a herem nad ostalim narodima se odbacuje.
Pogled na povratak iz progonstva (30,1–10) ne spominje, za razliku od izlaska iz Egipta nikakvu primjenu sile s Božje strane. Osobito na onom mjestu gdje se ponovno govori o zaposjedanju obećane zemlje nema nikakva spomena na herem nad narodima. Okupljanje sinova Izraelovih raspršenih u dijaspori i povratak u domovinu ne smiju se vezati ni uz kakvo nasilje s njihove strane.

Isus obećani prorok. “Mojsije tako reče: Proroka poput mene od vaše braće podignut će vam Gospodin, Bog vaš. Njega slušajte u svemu što vam god reče. 23I svaka duša koja ne posluša toga proroka, neka se iskorijeni iz naroda.” Dj 3,22s (Čije su to riječi?)

Petar u trijemu Salomonovu nakon ozdravljenja hromoga u Dj 3,22s dokazuje uz pomoć Pnz 18,15.18s da je Mesija Isus onaj obećani prorok kojega je Mojsije najavio i da samo onaj koji njega sluša ostaje u narodu Božjem.

prema G. Braulik, Das Buch Deuteronomium

popravljeno (26.04.07.) 26.10.2012.
N. Bilić SJ
 

FFDI, FTI - TS, Nastava

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *