Samsonov duhovni put (Suci 13-16)

Biblijski je Samson izvrstan primjer da se posvećenje i izdvojenost zbivaju na Božju inicijativu, vrijede od majčine utrobe kao pravo zvanje, da se za to traže dobri roditelji i odgojitelji, ali da i unatoč tome čovjek može ukrivo poći. Božji nazirej Samson dobro pokazuje da se traži duhovni rast i da zvanje od Boga uvijek smjera na cijelu zajednicu, na širi kontekst i izbavljenje Božjega naroda, a ne na individualističko ostvarenje. Njegov primjer upozorava napokon da se Božji uspjeh može ostvariti i u ljudskoj slabosti.

Bog po svom izaslaniku i glasniku najavljuje svoju inicijativu (Suci 13,3–5). Manoah i njegova žena su posve sigurni da su primili objavu od Boga. “Boga smo vidjeli” kaže Manoah (13,22). Život Bogu posvećene osobe moguć je i ima smisla samo ako postoji pravo Božje zvanje za to. Biti izdvojen i Bogu posvećen zapravo znači izvršenje naloga, a ne neku vlastitu veličinu i snagu od samoga sebe.

Bog je taj koji za Samsona veli da će biti nazirej (Suci 13,5.7). Život posvećene osobe moguć je tako da se prepozna, prihvati i ostvaruje Božja volja. Sam će Samson priznati svoju izdvojenost, nije kao drugi, nije kao svaki drugi čovjek (16,7.11.17) – što je, kako rekosmo, tumačenje i smisao riječi nazirej. Ali što to znači i kakav je to način života želi znati i njegov otac koji baš o tome pita Božjega anđela (13,12).

Samsonov primjer svjedoči da za život Bogu posvećene osobe odlučujuću ulogu imaju roditelji. Prema biblijskom opisu u onome što Bog traži osobitu ulogu ima majka. Nazirej Božji Samson ima idealne roditelje. Čuvaju vjernost, blizinu i međusobnu otvorenost, razgovaraju o svojoj vjeri, o Bogu i svojim religioznim doživljajima, relativiziraju što treba relativizirati. “Da je Bog htio da umremo, ne bi nam to sve objavio” (13,23) točno zaključuje mudra, bogoljubna žena.

Oni se zajedno klanjaju (13,20). Kao reakciju na Božju objavu oni mole. Nisu si umislili neku veličinu, nisu krenuli po svome, nego baš sada mole. Točnije – otac, muž moli (13,8). Poučljivi su to roditelji i traže uputu od Boga: što s poslanjem, kako s dječakom (13,12). Koje pravo treba obdržavati, koji zakon vrijedi (mišpat), što ima biti njegovo djelo – pita otac. Muž i otac kojemu pripada autoritet traži pouku.

Unatoč ovim sjajnim uvjetima Samsonov posvećeni život nije svetački i nije bez teških stranputica i padova. Upozorenje je to i utjeha da i superiorna provedba redovničkoga odgoja – poželjna i obvezujuća – ne donosi nekim automatizmom dobar plod; ako ljudi svojim putom ukrivo pođu, ne moramo sebi sve predbacivati. Ali itekako valja realno gledati gdje sami vrludamo i zastranjujemo.

Samson se već u početku usprotivio svojim roditeljima. Pri tom se ravnao prema onome što vidi, prema subjektivnom doživljavanju. Mjerilo mu bje ono što je pravo u njegovim očima, ono što se vidi. Samson gleda (3x ראה 14,1s; 16,1) – tri put izvješćuje sveti tekst, i zaustavlja se na izgledu, na onome što je vidljivo (14,3.7), protiveći se tumačenju i razlozima roditelja (14,3).

Problemi u njegovu ostvarenju Božjega poziva čini se počinju i tako da pred roditeljima krije svoju čudesnu snagu i čudesna djela koja izvršava pod vodstvom Duha (14,6). Ne samo da oni svojim načinom života zaslužuju povjerenje, nego oni su tražili pouku o njegovu posebnom životu i dobili je. Valjalo bi mu da se okoristio time. Sveto pismo ističe da ni njima otkrio (14,16) rješenje svoje domišljate zagonetke o medu i lavu koju će napokon odati svojoj prvoj ženi (14,17).
Nije razvio s njima povjerljiv dijalog, premda se nakon prvoga bolnog sloma vraća u kuću očinsku (14,19).

Samson je jasan primjer kako posvećenje Bogu znači ulogu u svijetu. On je izložen svijetu za koji Biblija izričito opisuje da u njemu vlada zavođenje i podmićivanje, prijetnja i nasilje. “Zavedi ga, zaludi ga, izvuci na prijevaru!” kažu Filistejci njegovoj prvoj ženi iz Timne (14,15). Nalažu isto i fatalnoj Dalili (16,5). Dat će srebrnike, mnoštvo, svaki – kažu Dalili (16,5), pa tako i čine (16,18). Prijete onoj prvoj ženi: “spalit ćemo tebe i očev dom” (14,15), pa tako i čine (15,6).

Rast

Na Samsonovu se primjeru očituje da je moguć duhovni rast. Na početku on se, vidjesmo, ravna po svojim očima (14,3.7). Potom će donositi odluku podliježući osjećajima, bolesnim osjećajima kakav je primjerice plač njegove prve žene koji traje sedam dana (14,17). Zatim će mu mjerilo biti osvećivanje, uzvraćanje istom mjerom. “Kako oni meni, tako ja njima” – odgovara on na pitanje svojih sunarodnjaka o Filistejcima (15,11). U svom zlu Samson se spušta dotle da otvoreno i na prvu, gotovo automatizmom i bez sustezanja laže (16,7.11.13). U odnos koji bi trebao biti ljubav i prijateljstvo kao bitan sastojak unosi laž. Kaže “ljubim te”, a srce mu je drugdje! Postaje očito kako takav način života u svojoj nosivoj strukturi ne valja, grede su krivo postavljene, temelji pucaju. Biblijski opis jasno pokauzuje: On koji je trebao započeti spasenje od Filistejaca (13,5), razlog je njihova napada (15,10).

Smijemo li neki prvi preokret i obraćenje vidjeti u trenutku kad se Samson daje svezati od svojih sunarodnjaka; predaje samoga sebe da bude izručen (15,13)? Svakako bitan je korak kada pritisnut žeđu, smrtno žedan, moli (15,18). Žeđ ga vodi u molitvu na koju će Bog, slično kao Izraelcima u pustinji (Izl 17,6; Br 20,11) dati odgovor izvorom iz stijene (15,19). To je prva zapisana Samsonova molitva! Ni mi danas, hvala Bogu, uza sva samozavaravanja i nevjernosti, nećemo ugasiti iskonske duhovne žeđi za Bogom koja nas vodi Spasitelju u ruke; na izvor iz nutrine njegove.

Nov je stupanj na Samsonovu putu kada govoreći istinu sama sebe čini ranjivim (16,17). Premda je već u trećoj nedopuštenoj i kobnoj vezi, po istini će priznati svoje cjeloživotno posvećenje: “Nazirej sam Božji od majčine utrobe” – ispovijeda on (16,17), baš kao što je to najavio anđeo (13,5), baš kao što je majka potvrdila izvješćujući (13,7). Bujna, nešišana kosa čuveni je znak njegova posvećenja Bogu i čudesne moći kojom je obdaren. Svojim postupkom izručuje se praktički u neprijateljske ruke. Štoviše Samson je čovjek koji je doživio da ga je Bog ostavio (16,20).

Samosonova smrt

Pogled na Samsonovu smrt baca bitno svjetlo na njegov put i može razjasniti zašto Sveto pismo ističe trajnost njegova djelovanja, i to dva puta – dvadeset godina je bio sudac (15,20; 16,31).
Usprkos zastranjenjima i u svoj posljednji dan on moli. Traži od Boga snagu. Po prvi put, štoviše, izgovara i zaziva sveto Božje ime Jahve (16,28). Baš kako njegova majka proročki reče da će biti posvećen Bogu sve do dana svoje smrti (13,7), Samson se evo pred smrt obraća Bogu: “Spomeni me se, sjeti me se, svrati na mene svoju pozornost (hebr.  זכרzakar)!” Kao pokojnik bit će Samson rehabilitiran, dolaze po njega iz kuće očinske i pokapaju ga s čašću uz oca (16,31).

Biblija jasno veli da Samsonova smrt ima ploda: svojom smrću svladava više protivnika negoli za svoga života (16,30). Kao što je svjesno i tražio, on ruši temelje neprijateljske kuće, uzdrmava kuću protivničku u njezinim temeljima (16,26.29).
Treba očito zaključiti: ispunja ono poslanje koje mu je na početku zacrtano (13,5). I to je odsudno za Bogu posvećen život – ne jesam li imao ovakvu ili onakvu frizuru, jesam li se svidio, bio junak i osvajač, nego jesam li izvršio volju Božju, ostvarujem li ono veliko poslanje svojega života koje mi Bog daje i od mene zahtijeva.

U svojoj molitvi Samson spominje ključnu riječ: svoje oči (16,28). Oslijepili su ga, mučitelji su mu iskopali oči (16,21). Na strahovit način došao je tako do toga da se više ne može upravljati prema sudu svojih očiju – prema gledanju i onome što se vidi – kako je na početku svojega puta činio. (Možemo pitati i to, nije li njegova molba da osveti svoje oči na neki način molba da se osveti svojim očima?) U NZ Gospodin radikalno zahtjeva: “Ako te oko sablažnjava, iskopaj ga!” (Mt 5,29; 18,9; Mk 9,47).

Nipošto Samson nije savršen lik i svijetli uzor za nasljedovanje. Ipak, prisjetimo li se slike čovjeka koji je raširio ruke – desnicu desno i lijevicu lijevo – da pritisne stupove, i koji je svojom smrću donio spas Izraelu, simbolika je to koja puno govori!

(16.09.2011. redigirano: 24. 09. 2011.; 10.11.2011.; 16.06.12.)

Niko Bilić SJ

 

Duhovnost, FFDI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *