Kategorije
Iz iskustva

Kristova uskrsna pedagogija

»A mi, mi smo se nadali« (Lk 24,21) – tako govore učenici Isusu na putu Emaus u ime cijele zajednice u poznatomu tekstu Lk 24,13–35 koji ima eminentno psihološke crte. Razotkriva svu silu verbalizirane i neverbalizirane interakcije između obzirnoga, ali izravnog Pedagoga i dvojice učenika koji se nalaze u bitnoj krizi jer je njihov idealizam srušen.

Kada govorimo o Emausu, počnimo od kraja: učenici postaju svjesni da im je gorjelo srce u grudima dok su slušali Učiteljevo tumačenje (Lk 24,32). Srce je gorjelo u njima. U svojim grudima učenici osjećaju nov izvor svjetla i topline. Psihologija i vlasitito iskustvo svjedoče nam o tome kako se duševna bol sliježe u grudima. Pritišće, boli, guši, straši. Steže, probada, tišti, oduzima snagu i volju za život. Učenici na putu u Emaus osjećaju svjetlo i toplinu u grudima. Oslobođeni su od depresije. Naknadno postaju toga svjesni. Njihov je osjećaj postao zajednički. Govoreći o srcu koje je gorjelo u njima, oni ga prepoznaju i govore o njemu. Ispunja se ono što će sveti Pavao zahtijevati: neka u svima vama bude jedan stav srca i jedan osjećaj – Kristov (Fil 2,5).

Za naše je promišljanje važno ponajprije da uočimo njihovu razočaranost. Subjektivno razočarana nada dobit će svoje objektivno ispunjenje: Uz njih na putu hodi upravo onaj kome su se nadali. Ali to tek moraju otkriti.

Metoda Emaus

Poznajemo Isusovu metodologiju. Pridružuje se učenicima u njihovu bijegu od Jeruzalema, od mjesta izdaje i muke. Hodi s njima (Lk 24,15). Postavlja pitanje (r. 17). Prihvaća svojevrsnu pokudu ili porugu da ne poznaje zbivanja (r. 18). Ne prigovara, nego zainteresirano traži pouku i tako biva uvršten u njihov razgovor. Ovoga puta ne poziva učenike da ga slijede, nego on slijedi njih na njihovu putu (r. 19). I strpljivo dopušta da mu iznose cijelu silu vrlo točnih podataka o njemu samome. Dopušta da što preciznije formuliraju sliku koju imaju o njemu (r. 19–24). Potom im u svojevrsnu protunapadu neuvijeno prigovara da njima nedostaje poznavanje i razumijevanje stvari (r. 25). Poučava ih na temelju zajedničkoga im autoriteta koji oni poznaju i priznaju, a to je Sveto pismo (r. 27). Kao što je na svoj način odglumio neznanje, pitajući o događajima u Jeruzalemu, još jednom pedagoški glumi, kao da želi poći dalje (r. 28).

Plodovi

Koji su učinci ovakve metode? Prvi pravi uspjeh Kristov jest u tome da osvaja njihovu pozornost i postiže da se zaustavljaju (Lk 24,17). Ositm toga učenik koji odgovara Isusu na prvo pitanje ima ime, nije bezimeni nepoznati putnik. Nakon što mu Isus postavlja pitanje, u tekstu je jasno da je to Kleofa (r. 18). Učenici ne samo da Isusa prihvaćaju u svoj razgovor, nego ih toliko osvaja svojim tumačenjem da ga žele imati uza se i prije nego što znaju tko je (r. 29). Svojim postupkom Učitelj izaziva višestruk preokret: oči kojima bijaše uskraćeno prepoznati ga (r. 16) otvaraju se (r. 31). Srce koje bijaše sporo za vjerovanje (r. 25) postaje goruće srce (r. 32). Od mučne razmjene mišljenja, od toga da jedan drugomu dobacuju tumačenja i razloge (αντιβαλλω antibállo, r. 17) on ih svojim postupkom dovodi do toga da zajednički govore: »Ostani s nama!« (29). Još prije, rekosmo, negoli znaju tko je to, već dolaze do zajedničke molitve.

Zajednički osjećaj, koji se u ovoj interakciji stvorio u njima, ima i bitne posljedice. Postaju aktivni, vraćaju se u krug učenika (r. 33). Ondje će primiti radosno svjedočenje drugih. Ondje će napokon sam Isus doći među njih (r. 36).

Od naravnoga bijega u Emaus iz Jeruzalema, gdje je krv prolivena, oni dolaze do povratka koji je teološki važan. Zato što upravo tu u krugu učenika Isus dolazi među njih (r. 36). I zato što su učinili najvažniji teološki skok: križ, koplje koje se zabija u dno srca, izdaja, poruga i krvavi znoj za njih više nisu odbojne odurnosti, nego presveta cijena spasenja.

Uskrsli Isus i Petar

Vrhunski primjer Isusove pedagogije svakako je Petar. Poznati su burni susreti naglog Petra i otvorenog Isusa koji ga suočava s njegovom slabošću i s Božjom veličinom. Istaknimo ovdje samo zaključak kad Isus od ribara čini pastira. Vatra grije ujutro (Iv 21,9). Pripravljen je doručak za izmučene ribare. Vatra je grijala i one noći kad je Petru bilo hladno (18,18.25). Tri puta Isus pita gotovo istu stvar (21,15–17). Tri puta je Petar iz straha zanijekao da pripada Isusu (18,17.25.27). Prije se rasplakao (Lk 22,62), sada se opet ražalostio (Iv 21,17). Sad postaje spreman poslušati zov koji je tamo na početku prije tri godine već čuo: „Slijedi me!“ (Iv 21,19).

Isus, dobri pastir, povjerava mu svoju vlastitu ulogu, prenosi je na njega. Isus je dobar pastir zato što je sam uzeo na se sudbinu jaganjca. Božji je jaganjac. Kao janje na klanje vodili su ga. Petar koji je duboko upoznao svoju slabost može biti pastir. Petar postaje odgajatelj nakon što je iskusio vlastite pogreške.

Metodologija

Konflikt s Petrom Isus rješava dirljivo. Isus stvara ugođaj. Pripravlja doručak. Uz okrjepu, iskustvo svjedoči, stvari se lakše rješavaju.

To što Petar odmah skače u vodu i prvi dolazi do Isusa (Iv 21,7), to što prvi polazi, penje se i izvlači na kraju mrežu punu velikih riba (r. 11), vjerojatno ima veze s onim što nosi u savjesti.

Gospodin je čekao. Nije išao na prvu i požurivao, nije odmah sve riješio. Tek sada, kad se treći put objavljuje (Iv 21,14), stvorit će priliku za izmirenje, za definitivno rješenje. Je li to odgađanje? Svakako Isus ne mimoilazi problem, ne pravi se kao da ga nema i kao da je sve u redu. Isto tako, on ne napada i ne vrijeđa. A imao bi što napasti i pokuditi. I izrugati. Jer je unaprijed najavio da će ga Petar zatajiti (Iv 13,38).

Dijalog se zbiva na Isusovu inicijativu. Ne zbiva se nasamo, nego Isus izlaže Petra pred cijelom zajednicom. U svijet Petrov, koji vjerojatno već gori od želje da progovori i riješi muku, Gospodin ulazi s pitanjem koje traži mnogo. Traži posebnu ljubav Petrovu koja je veća od ostalih, izdvaja ga i traži više (Iv 21,15). Otvoreno pred svima.

Put je postupan, metoda je ponavljanje. Obje strane progovaraju. Suze smiju teći niz lice. Petar se ražalostio, svjedoči pismo. Emocija prožima cijelo tijelo. Konflikt i pomirenje ne ostaju samo u poimanju i shvaćanju, nego zadiru u cjelinu čovjekova bića.

Nitko ne kaže da je riječ o trostrukom zatajenju. Nitko ne sumnja da je riječ o pomirenju. Bio je to konflikt u Petru, bio je to konflikt s Učiteljem.

Gospodin postavlja pitanje, sluša odgovor, daje nalog. Kratko. Duboko.

Što je sam bio, sada prenosi na Petra i povjerava mu. On, s kojim je raščistio dubok konflikt, sada može biti nasljednik. Čuvaj moje stado! Budi dobar pastir nejakome janjetu. Pasi moje ovce! Budi kao ja! Sada, na kraju puta Isus je učinio apostola spremnim za prvo zvanje. Na kraju evanđelja Petar sluša: »Ti idi za mnom« (Iv 21,22).

Isus i Marija Magdalena

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.