Glasnica radosti

Lik Marije Magdalene u Evanđeljima

Opet i opet evanđeoska Magdalena izazov je ljudskoj mašti. Naći ćemo kojekakvih zamisli i u tradiciji i u suvremenoj književnosti. Ipak, čini se da je snaga izvornoga opisa koji Sveto pismo donosi još veća, prodornija, dalekosežnija.

Markovo evanđelje ističe da je Marija Magdalena prva osoba koja se susrela s uskrslim Kristom (16,9). S time se slaže i Matejev i osobito Ivanov izvještaj (Mt 28,9; Iv 20,14). Nakon što je s ljubljenim učenikom, jedinim iz kruga učenika, ostala uz križ (Iv 19,25), ona je prva uskrsna žena. Ni Lukino se evanđelje tomu ne protivi, upozoravajući izričito da je i Magdalena među ženama koje prve otiđoše do groba (Lk 24,10), ali spominje samo susret s anđelima (v4.22).

1. Oslobođenje. Evanđelja spominju da je Gospodin Magdalenu oslobodio od sedam zloduha (Mk 16,9; Lk 8,2). Sedam, broj punine, govori da je bila potpuno opsjednuta i zarobljena, žrtva zloduha. Mnoge je ljude k Isusu dovelo ozdravljenje od bolesti ili oslobođenje od zloduha. Iz drugih slučajeva znamo da nečisti duh može, primjerice, čovjeka toliko sputati da mu oduzme moć sporazumijevanja (Mt 12,22; Lk 11,14). Ugrožava život, bacajući u vatru i vodu (Mk 9,22). Može toliko zaposjesti osobu da u njezinu tijelu i njezinim glasom otvoreno napada samog Sina Božjega (Mk 1,24). Znamo da ih može biti mnogo, cijela legija (Mk 5,9). Za Mariju Evanđelje samo kratko veli da je bila opsjednuta sa sedam zloduha. Toliko nam kaže o njezinoj prošlosti. Gospodin koji je sam u pustinji nadvladao sveobuhvatnu zamku đavolskoga poglavice oslobodio ju je mučnih paklenskih veriga kada i kako je on htio. To je za nju početak velike slobode.

2. Posvećenje. S mnogim drugim ženama slijedila je Isusa iz Galileje i služila mu (Mt 27,55; Mk 15,41; Lk 8,3). Imetak, snagu i vrijeme dala je u službu Spasitelja i njegovih učenika. S njime će uzići u Jeruzalem. Duša je odahnula od muka jer ju je božanski dodir oslobodio i ona vidi pred sobom novi život. Pronašla je svijetlo svoga svijeta. Sve sad ima smisla. Sve je spremna uložiti. Ondje, u Galileji, čula je Isusove riječi da Sin Čovječji treba biti predan i raspet i da će treći dan uskrsnuti. Ali bit će potrebna riječ anđela da ih se zajedno sa svojim pratiljama na grobu Isusovu ponovno sjeti (Lk 24,6–8; usp. „kako reče“ Mt 28,6; Mk 16,7). Bit će to Marijin intelektualni zadatak. Treba se sjetiti Isusovih riječi, pronaći ih u pamćenju.

3. Razočaranje. Jeruzalem je donio neviđenu tragediju, razočaranje, novu neizdrživu bol. Dok je zajedno s ostalim ženama izdaleka promatrala što se zbiva na Kalvariji (Mt 27,56; Mk 15,40), osjećala se kao da je ponovo ne sedam, nego sedamdeset puta sedam zloduha nemilo grabi svojim krvožednim kandžama. Dok je stajala uz križ Gospodinov (Iv 19,25) po kojemu se slijevala krv iz brojnih rana, dok je slušala kako Spasitelj kratko prije smrti upućuje riječ Majci i ljubljenom učeniku, stare su, duboke i gorke rane ponovno krvarile u njezinoj duši.

Nije kraj

4. Vjernost preko groba Međutim, hrabra žena nije u strahu i općoj smetenosti pobjegla. Ostaje vjerna svome Spasitelju i u smrti. Stoji nasuprot novoga groba i promatra njegov ukop (Mt 27,61; Mk 15,47). Poslije, kad dođe pohoditi grob nakon subotnjega počinka, i mrtvo tijelo pokojnikovo s poštovanjem će nazvati „moj Gospodin“ (Iv 20,13). Kad je učenicima javila i rekla: „Ne znamo kamo su ga stavili“ (Iv 20,2) onda znači da je jedno sa zajednicom. Govori u množini – preuzima odgovornost i govori u ime svih.

Znamo kako polutama na početku dana donosi svoj osobit, tajni mir. Slike predmeta i ljudi oko sebe čovjek ne vidi dobro, ali puno bolje nego u buci dana osjeća što mu je u duši. Je li u miru, je li ga nešto vuče? Žena iz Magdale skupila je sve snage slomljenoga srca i hodala prema grobu (Mt 28,1; Mk 16,1). U ruci joj miomirisne masti kojima će pomazati preminulog mučenika, Učitelja. I mi idemo na groblje, s poštovanjem, s molitvom. Idemo pohoditi svoje mrtve.

5. Novo razočaranje. Taj treći dan međutim iznenada donosi neočekivanu novost. Nov prijelom u duši nastaje kad spazi kako kamen, golem, pretežak, stoji odvaljen (Mk 16,4; Iv 20,1). Tijela nema. Uzeli su ga, prva je misao. Ni mrtvome me može iskazati počast, oplakivati ga, moliti nad njime, pomazati ga. Marija plače, plače neutješna! Njoj je stalo da Isus bude uz nju pa makar i kao pokojnik. Kad spremno govori: „Reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti“ (Iv 20,15) njezina vruća ljubav i interes još uvijek vrijede pokojnom mučeniku. Ljubav je tolika da je spremna sama svojim silama ponijeti tijelo pokojnikovo. Ne prepoznaje još živog Isusa – zbog potresenosti i neočekivanosti ili zbog suza u očima. Možda i zbog toga što joj on ponavlja isto pitanje koje je već u grobu čula („Ženo, što plačeš? “ Iv 20,13.15). Ili je, kao i kod učenika na putu u Emaus, i njezinim očima bilo uskraćeno prepoznati ga (usp. Lk 24,16).

6. Prepoznavanje. Vedri preokret i smirenje u duši donijet će tek nov, iznenađujući poziv Spasiteljev. Isti je to Gospodin kojeg dobro zna, ali opet drukčiji. Kad je izgovorio Marijino ime, kad je u duhu izvorne biblijske tradicije potvrdio njezinu osobu i definiciju njezina bića, u tren ona prepoznaje tko je to (Iv 20,16). Prepoznata prepoznaje. Morala je nastati eksplozija radosti koja se poput brze planinske rijeke slila u razdragan odgovor „Učitelju!“ i u veliku želju da ostane s njime. Slično Petru koji je na gori preobraženja shvatio da im je dobro ondje biti (Mt 17,4), Marija se naravno htjela i trebala zadržati uza nj bar toliko da shvati što se zbiva.

Nov početak

7. Osamostaljenje. Ali Gospodin ima druge planove: „Ne zadržavaj se sa mnom!“ – kaže on (Iv 20,17). Mariji je Krist već darovao veliko oslobođenje još tamo u početku. Ona je već doživjela pomirenje koje će Petru istom biti dano kad bude čuo trostruko pitanje u susretu s uskrslim Gospodinom. Možda zato Marija prva čuje o njegovu Uzašašću k Ocu koje se ima zbiti. „Još nisam uzašao“ – tumači joj; „Uzlazim Bogu“ – treba ona prenijeti Gospodinove riječi (r. 17). Njoj je prvoj najavio novu prisutnost koja će odsada obilježavati i nositi zajednicu njegovih sljedbenika.

Marija je u duši doživjela brojne preokrete i obrate. Ti životni prijelomi mogu biti ugodni kao kad je Isus oslobodio Magdalenu od sedam zloduha ili kad ju je na uskrsni dan imenom zazvao. Mogu biti neugodni i teški kao kad je onaj u koga je sve nade stavila bio izdan i ubijen, ili kad je i kao pokojni nestao i napokon, kad joj u radosnu susretu nije dopustio da se s njim zadržava… I ugodni i neugodni preokreti međutim za Mariju su pozitivni, po njima onda dolazi do završnoga stupnja. Ukupan zbroj od sedam preokreta ili stupnjeva upućuje na prepoznatljivu sustavnost duhovnoga rasta i na zanimljiv način preokreće Marijinu sedemerostruku zarobljenost zlodusima s početka.

Kad Markovo i Ivanovo evanđelje, napokon, opisuju da je otišla javiti učenicima radosnu vijest rabe onu riječ od koje se tvori i naziv evanđelje (ἀγγέλω Iv 20,18). Marija Magdalena je glasnica radosti. Kršćanstvo u onom obliku u kojem ga mi danas poznajemo za nju sad počinje.

Gospodine, Učitelju moj, pogledaj i vidi! Ako me zarobljuju sile koje su jače od mene, dođi i reci svoju moćnu riječ! Ti znaš moju slabost, moju zakočenost sebičnim navikama i obuzetost mojim malim idolima. Ti  znaš što me najviše muči. Oslobodi me i povedi na svoj put!

Budi svjetlo mojega svijeta! Pozovi me opet da sve svoje i cijeloga sebe dadnem na službu tebi. Daruj mi postojanost da ostanem uza te i u patnji i boli. Kad je križ pretežak, kad je smrt blizu, ne ostavljaj me! Ispuni moje srce onom žarkom ljubavlju kojom ti ljubiš mene.

Kad te nema, kad te ne vidim, ne mogu te naći i kad mi nedostaješ, kad mi se čini da su mi te ljudi oduzeli, ne dopusti mi da odem! Ostat ću, neka suze poteku! Izlit ću dušu svoju, izreći svu svoju bol. A ti dođi, dođi kada i kako ti hoćeš. Svojom riječi potvrdi ono što si stvorio, otkupio i posvetio.

(verzije 09.05.09.; 17.04.2012.)

p. Niko Bilić, S.J.

 

Duhovnost, FFDI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *