Presveto Trojstvo

Duše su naše označene znakom Presvetoga Trojstva. Kao vjernici kršteni smo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Najdublja tajna kršćanske vjere jest Presveto Trojstvo: Bog Otac, Bog Sin, Bog Duh Sveti. Kada slavimo tu božansku, nebesku obitelj, pravo je sa zahvalnošću sjetiti se i moliti za sve one koji su posvećeni i povezani njezinim svetim znakom.

Bog se htio nastaniti u nama i to je učinio. Htio nas je obilježiti svetim neizbrisivim pečatom i tako je učinio. Stoga je dragocjeno ući na nekoliko smirenih trenutaka u vlastitu nutrinu i zastati u promatranju pred biljegom presveta, nestvorena zajedništva koji u sebi nosimo. Neka Božja poruka odjekne u nama!

Znamo dobro kako sv. Ivan započinje svoje Evanđelje: »U početku bijaše Riječ« (Iv 1,1). O, kako točno piše! Sjećamo se s prve stranice Svetoga pisma kako ta moćna riječ odzvanja i stvara svijet. »I reče Bog: ‘Neka bude!’… i bi tako…« Riječ je to koja će tijelom postati u punini vremena. Riječ je to od Boga koji već u početcima traži čovjeka, skrivena i uplašena, pitajući: »Gdje si?« (Post 3,9). Upozorava nas da smo od početka odgovorni za bližnjega i pita: »Gdje je brat tvoj?« (Post 4,9). Tu skrb za bližnjega Učitelj će na Posljednjoj večeri postrožiti i posvetiti u novoj zapovijedi: »Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas!« (Iv 13,34). Pred tajnom Presvetoga Trojstva možemo krenuti u ostvarivanje te zapovijedi.

Svjesni smo da bogatstvo Očeve ljubavi i božansko znanje koje Isus u srcu ima ne možemo sami od sebe nositi. Potreban nam je onaj Duh koji Sina trajno i dokraja povezuje s Ocem.

Duh Božji jest Duh navjestitelj. Danas je prava zgoda da poslušamo što Duh govori Crkvi. Ako se u našemu opterećenu načinu života dovoljno ponizimo, ako se kao pravi vjernici zaustavimo i Bogu poklonimo posvećeno vrijeme nedjeljne svete mise, čudesne će stvari ispuniti naše srce. S Bogom naime možemo realno i odlučno gledati u budućnost. Duh Božji navješćuje ono što će doista doći. Zbog teških vremenskih prilika, zbog gospodarskih promašaja i nepoštenja, zbog žalosnih političkih poteza zbunjeni smo i zabrinuti, ali Duh Božji Duh je boljega svijeta. U njegovu svjetlu možemo otkriti koji je naš kvalitetan sljedeći korak, da ne bude sve samo stihija i naknadna, zakašnjela reakcija. Doista se isplati samo ono poduzeti što je od Duha Božjega!

Duh je Božji Duh skromnosti, Isusov Duh. Ne stavlja sama sebe u prvi plan, ne ističe svoju vlastitu osobu. On govori, progovara svojim božanskim jezikom ljubavi, u skladu s gramatikom Presvetoga Trojstva. Ali on ponajprije sluša. Duh Božji Duh je pažljiva slušanja.

Još dok nije bilo pradubina, prije nego što je načinjena zemlja, prije negoli su planine utemeljene, Isus, Sin Očev, u smjernu je i potpunu zajedništvu sa Stvoriteljem. Prisutan je kao Riječ kojom Otac u visinama utvrđuje oblak kao znak otajstva. Spreman je od početka uzeti na sebe sudbinu Sina Čovječjega. Kada se Psalam 8 divi Bogu jer se spominje čovjeka, jer nas pohađa, smjera već na čudesan Isusov dolazak na zemlju. On, vječni Sin Božji, postaje Sinom Čovječjim – hodi našim smrtničkim koracima. On, Nebeski, postaje zemaljski. Tako je doista ime Božje – ime Oca i Sina i Duha Svetoga – postalo »divno po svoj zemlji«, ne samo na nebesima.

Svetkovina Presvetoga Trojstva svetkovina je nade. Čovjek je biće koje gleda prema naprijed. A danas gledamo prema posljednjoj svrsi, prema cilju prema kojemu idemo i koji jedini može pravilno odrediti i potaknuti našu zauzetost.

U vrijeme kada se tako obilno u svijetu govori o boli i trpljenju kroz koje su pojedini ljudi prošli i zbog nas svećenika, dobro je uzeti k srcu riječi sv. Pavla: »Nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću« (Rim 5,3s). Tek prokušan čovjek nosi ispravnu nadu u sebi! Umjesto naše ljudske hajke za kažnjavanjem i napadanjem krivaca puno je važnije vidjeti kakvu svrhu ima bol kroz koju smo već u djetinjstvu prolazili. Puno je važnije, plodnije i spasonosnije uočiti smisao i svrhu nepravde koju smo doživjeli. Ruku na srce, i najzlatniji uvjeti ne mogu čovjeka koji dolazi na svijet poštedjeti nevolja i povreda.

Stari se neprijatelj novim napadima okomio na Božji narod. Dragocjeno je stoga u miru uzdići oči prema blaženu životu Presvetoga Trojstva. Ondje je utaženje za našu čežnju. Ondje suza, ni jauka, ni boli više ne će biti.

Znamo, ni danas kao ni u prošlosti ne će Crkvu srušiti napadi izvana – pa ni onda kada se drska ruka egzegutora podiže na samoga Svetoga Oca, Petrova nasljednika. Nego, sada je čas da se mi obratimo, da se odreknemo sebičnosti i laži i sve svoje nakane usmjerimo onamo kamo i pripadaju: Bogu Trojedinomu, ljubitelju ljudi. Naše djelovanje vrijedi koliko ga s Isusom i po Isusu prikažemo Ocu, koliko smo vođeni Duhom Svetim.

Marija je ovdje prava učiteljica. Blažena je Djevica od prvoga susreta s Božjim glasnikom rekla Ocu »Da!«, Duh je sišao na nju, postala je Majkom Sina. Stoga molimo: Sveta Marijo, ti si upoznala tajnu Presvetoga Trojstva, ti si nam dobra Majka i Učiteljica na našemu putu, prati nas i zagovaraj, sada i na času smrti naše! Amen.

 

Duhovnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *