Počinje došašće

 

Počinje došašće. Palim prvu svijeću na adventskome vijencu. Svijeća je plamen mojega iščekivanja. Plamen mojega kajanja za sve ono u mojemu prošlom postupanju zbog čega mi je žao. Za sve ono što me u savjesti tišti.

Dođi, Gospodine Isuse, dođi s velikom moći i slavom! Dođi, Gospodine Isuse, dođi suditi žive i mrtve! Dođi, Gospodine Isuse, ti, naše otkupljenje i naša pravednosti!

Sunce i zvijezde, zemlja i more, čitavo stvorenje, naš život i naša smrt u Božjoj su ruci. Baš onako kako bijaše na početku. Kao svijeća koja uspravno stoji na vijencu i čovjek se mora uspraviti. Neka podigne pogled, poput plamena navrh svijeće, da može dobro vidjeti Gospodina koji dolazi! Licem u lice, oči u oči. Gospodin želi da ne budem u zabuni. To je riječ Gospodnja za me na početku došašća. Daje mi potporu i pratnju da umaknem bezizlaznoj tjeskobi, da u slobodi izbjegnem tamnu moć grijeha.

U došašću iznova izlazim Bogu ususret. Stat ću jednom pred onoga koji dolazi s velikom moći i slavom (Lk 21,27). Prizor o velikim poremećajima na nebeskim tijelima i o bezizlaznoj ljudskoj tjeskobi na zemlji, najavljen u Lukinu Evanđelju (Lk 21,25–26), već nam je poznat: sile nebeske jednom su se već poljuljale kada je Isus bio osuđen i odvrgnut. Umro je na križu i mračni su znaci ispunili nebo i zemlju. Njegovi su učenici gotovo izdisali od silna straha kada su pobjegli i zatvorili se iza zaključanih vrata.

Ali oni su umakli velikoj prijetnji i to na dan kada je Gospodin stupio pred njih u novomu, uskrsnom svjetlu, s riječima utjehe i smirenja: »Mir vama!« Sveti je Toma već jednom ugledao proslavljenoga Sina Čovječjega i stao je preda nj. I ispovjedio: »Gospodin moj i Bog moj!« Tako ću i ja, kada dođe onaj dan, stati pred njega, kao što danas zajedno s drugima u Crkvi stojim pred prvom adventskom svijećom.

Prorok je gledao u budućnost (Jr 33,14–16). Doći će potomak Davidov, nasljednik velikoga kralja. Kao vladar donijet će sigurnost i pravednost. Ne upitnu, koja se istoga časa može poljuljati, nego pravednost i sigurnost koja počiva na Bogu samomu. Mjesto na kojemu mi ljudi boravimo dobit će novo ime: »Gospodin moj i Bog moj – on je naša pravda.« Tako se zove novi, nebeski Jeruzalem koji iščekujemo.

Pouzdani sudac, Krist Kralj koji dolazi, poznaje patnje koje smo s njime podnijeli. Zna za svaku nepravdu koju smo pretrpjeli. Nikada ne zaboravlja čas u kojemu bijasmo milosrdni i mirotvorci. Stoga zazivam: Dođi, Gospodine Isuse! Ti sam budi svijeća na vijencu mojega života.

 

Duhovnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *