Početak iz snova (Post 28,10-22)

Sudbonosni san praoca Jakova (Post 28,10-22)

Ovaj biblijski tekst bitna je prekretnica jer pokazuje kako Jakov postaje vjernik. Bog Abrahamov i Izakov (v13) postat će i Bog Jakovljev (moj Bog v21). Jakov je u ovom tekstu prvi put u susretu s Bogom. Prije njega Božju riječ primila je njegova majka (Post 25,23), a vrlo sličan doživljaj imao je otac (26,24).

Biblijski izvještaj podijeljen je u tri dijela: Put od Beer Šebe do Harana (v10) i priprava za noćenje (v11) opisani su s po jednim retkom. Noć se proteže na idućih šest redaka (v12-17). Prva četiri su san Jakovljev (v12-15), a preostala dva izvješćuju o Jakovu kako se probudio i govori (v16s), to se očito još zbiva u noći. Iduće jutro opisano je u v18-22. U tekstu se, dakle, razlikuju:

A) večer: put i priprava (v10s);
B) noć: san (v12-15) i prva Jakovljeva reakcija (v16s);
C) jutro: druga Jakovljeva reakcija (podizanje žrtvenika, v18, i zavjet v20-22).

Jakov se prvi put susreće s tajnom Božjom. To je njegovo duhovno zvanje. Kad je takoreći razorio veze s najbližima: prevario je oca, prevario je brata, u bijegu je, u tuđini, tada sam Bog ulazi u njegov san sa silnim obećanjem da će njemu i njegovu potomstvu darovati zemlju. Bog ostaje vjeran i u trećem naraštaju ponavljajući što je obećao Abrahamu: tobom će se blagoslivljati sva plemena zemlje (Post 12,3; 28,14). Bog je to koji će Jakovu dati novo ime, definirat će njegov život (Post 32,29; 35,10). Bog mu obećava da će biti s njime: עמך  אנכי anoki imak – govori mu, i “neću te ostaviti dok ne ispunim sve što sam ti kazao” (Post 28,15). Otvara mu perspektivu koja treba probuditi Jakovljevu odgovornost.

Do odlaska iz obiteljskog doma i raskida veza osobito s bratom kojemu je uzeo i pravo prvorodstva (Post 25,29-34) i blagoslov (c27), te s ocem kojega je ljuto prevario (c27) Jakov je pod jakim utjecajem majke koja od njega zahtijeva poslušnost. Polaskom na put on kreće iznova. S ovim snom počinje njegovo slušanje Božjega glasa.

Bog započinje pedagoški djelovati u njegovu životu ponajprije kao osloboditelj iz začaranog kruga lošeg odgoja. Roditeljska ljubav bijaše bitno podijeljena. S jedne je strane otac koji neskriveno preferira sina lovca (Post 25,28). S druge je strane majka koja voli Jakova (25,28). Možda je na svoju ruku htjela požuriti proroštvo o gospodstvu mlađega nad starijim sinom (25,23) pa ga zavodi na put nepoštenog lukavstva (27,8) i pritom triput sebi pripisuje božanski autoritet pozivljući Jakova: Poslušaj moj glas (27,8.13.43). Nebeski pedagog ulazi u Jakovljev život kad je Jakov raskinuo obiteljske veze: pogazio je očinski autoritet, brat mu smrću prijeti, majka diktira svoje – Jakov odlazi.

Bog ga najprije pohađa u snu (28,12) u stanju gdje duša iskreno progovara, bez svjesnih smicalica i uvježbanih obrazaca ponašanja, prikrivanja i laži. Ako brižno njegujemo smirenu i duboku meditaciju, slijedimo dobar primjer. Bog može progovoriti. Nad ovim tekstom možemo se pitati kako nam ide u meditaciji i posvjestiti si da je za naš duhovni život kvalitetno i dostatno spavanje važno.

Kod Jakova prvi susret izaziva strahopoštovanje (28,17) i potresenost. Zanimljiva je prva reakcija Jakovljeva. On se budi odmah i shvaća da mu je Gospodin progovorio. Je li poslije toga ponovno zaspao?

Idućeg jutra ustaje i polaže svoj zavjet. U zavjetu on donosi slobodnu odluku koja se očituje u pogodbenoj formi: ako – onda (v20-22). Ako Bog izvrši Jakovljeva očekivanja, bit će njegov Bog. To podrazumijeva i drugu stranu, ostavlja Božju slobodu: ako ne izvrši, neće biti. Jakov traži osobno iskustvo: Božju prisutnost, sigurnost na putu, hranu i odijelo, povratak kući.

Božji postupak je pedagoški: Jakovljevi uvjeti bit će prihvaćeni. On traži vlastito iskustvo: ako se pobrine za mene, bit će moj Bog (28,20s). Bog ne odbija pogodbu i put očišćenja za Jakova može početi. Odvajanje od majčinskog autoriteta i samostalnost započinju. Još je Jakov skučen: Bog govori o potomstvu, o zemlji; vjerno opetuje veliko obećanje koje je zadao već Jakovljevu djedu Abrahamu (v13-15). Univerzalno je i tiče se svih obitelji na tlu zemaljskom (v14). Ali Jakov to ne čuje. On traži kruha i ruha, i siguran put za sebe.

Možemo mi u tom zavjetu gledati ponaprije na njegovu uskogrudnost. Ne govori on ni o potomstvu, ni o zemlji, njega zanima jelo, odijelo i siguran put. Ali ne sastoji li se upravo i naše današnje zavjetovanje u tom velikom povjerenju da Bogu prepustimo brigu za ono najpotrebnije, svagdanje. Od njega tražimo, u njegove se ruke stavljamo. Upravo u egzistencijalnim, dnevnim potrebama Jakov se oslanja na Boga. Velika je to odvažnost.

Za Jakova san je presudan. Oslobađa ga ovisnosti i diktatu drugih, svoje pouzdanje stavlja u Boga. Prvi put progovara Bogu. To je njegova prva molitva (Post 28,22), na kraju njegovih riječi, ali ipak. Već u tom prvom susretu Jakov će kazati Bogu ti, i naznačiti svoju otvorenost i spremnost za sve što mu Bog želi dati. Prihvaćanje i preuzimanje obveze da daje desetinu znak je odgovornosti.

Davno prije nego će apostoli gledati glasnike Božje kako ulaze i silaze (Iv 1,51), Jakov ih je već vidio kako povezuju nebo sa zemljom.

p. Niko Bilić SJ

 

Nekategorizirano

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *