Petrovo svjedočenje

Na Uskrs počinje velika obnova. Znamo uglavnom da je četrdeset dana trajala priprava – korizma. A s uskrsnim danom započelo je novih, još važnijih četrdeset dana. Poslije svoje muke četrdeset dana Isus se ukazivao svojima, mnogim im je dokazima pokazivao da je živ i govorio im je o kraljevstvu Božjemu. Petrov primjer pokazat će da je ta 40-dnevna škola uspješna.

U svojoj propovijedi u kući stotnika Kornelija koji će sa svojim domom kao prvi predstavnik pogana biti primljen u novi Božji narod sv. Petar spominje odlučujuće iskustvo. Nakon što je Isus uskrsnuo, oni su blagovali s njime. Upozoravajući na događaje koji su se zbili nakon što je Isus uskrsnuo od mrtvih (Dj 10,41), Petar pokazuje da se s njime nešto bitno dogodilo. Na uskrsni dan dotrčavši, ušao je u grob, ali još nije bio upoznao Pismo koje kaže da Krist treba ustati od mrtvih (Iv 20,9). Nakon toga isto jelo i piće povezat će ih za zajedničkim stolom s uskrslim Gospodinom. Duh Sveti i sila kojom je Krist-Pomazanik od početka bio pomazan (Dj 10,38) postat će Petru potpuno očiti, zato može govoriti o njima. Sjećanja su živa i lako je kod zajedničkoga jela prepoznati onu istu pashalnu gozbu od prije muke i smrti kako se – nakon što je ustao od mrtvih – očituje u novomu svjetlu.

Oproštenje grijeha o kojemu Petar govori (Dj 10,43) sam je na vlastitoj koži doživio kod zajedničkoga blagovanja nakon Isusova uskrsnuća. Večera prije Pashe bila je donijela najavu grijeha: »Triput ćeš me zatajiti« (Iv 13,38). Zajednički stol nakon Uskrsa objavljuje Gospodina koji spasava od grijeha. On sve zna i šalje: »Pasi ovce moje!« (Iv 21,15–17). Zato je Petru blagovanje s Isusom nakon uskrsnuća važno, zato ime Isus dobiva svoje puno značenje: »Gospodin spasava«. Zato Petar vjeruje u njega.

Zajedničko blagovanje pokazuje da Isus Nazarećanin i nakon što je uskrsnuo prolazi zemljom čineći dobro: otire svaku suzu s očiju Marije Magdalene (Iv 20); iscrpljenim, izgladnjelim noćnim ribarima pripravlja topao zalogaj (Iv 21); s razočaranim putnicima koji se žele vratiti u svoj stari Emaus dijeli korake, tumači im Mojsija i proroke i lomi kruh pred njima… (Lk 24). Samoga Petra liječi od trostruka zatajenja trostrukim pitanjem i trostrukom zapovijedi. Prije je slao apostole da propovijedaju, to i sada čini. Što je otpočetka činio, to Isus čini i nakon uskrsnuća.

Ljubljeni učenik koji je uveo Petra u dvorište velikoga svećenika, koji je ostao i pod križem te je vidio i svjedoči, koji je Petra pričekao i pustio da prvi uđe u ispražnjeno počivalište, već je u onaj čas povjerovao. S Petrom je očito drukčije. Ali i on je među svjedocima svega što je Isus učinio u judejskoj zemlji i u Jeruzalemu. »Mi smo svjedoci…«, kaže on (Dj 10,39). Svi su oni jedna zajednica kojoj se uskrsli Isus objavio (Dj 10,41). Svjedoci su da je Isus »postavljen za suca živih i mrtvih« (Dj 10,42) – jer je bio mrtav, a evo ga opet živa među njima.

U veliku uskrsnomu pokretu Sveto pismo dobiva presudnu ulogu. Nakon što je uskrsnuo, Isus učenicima otvara pamet da razumiju Pisma (Lk 24,45). Zato Petar sada poznaje ono što mu na grobu još ne bijaše poznato. Upoznao je Pisma. A da su mu najvažnija proroštva o oproštenju, razumijemo!

Koliko god prazan grob bio zaprepašćujuće čudesan i važan, Petar ističe zajedničko blagovanje s Uskrslim kao ono bitno: »zajedno smo s njime jeli i pili« (Dj 10,41). Nije dosta da je proslavljeno tijelo opet oživljeno božanskom dušom. Nije bilo dosta da Magdalena u rano jutro trči s groba i da Petar i Ivan potrče, jedan brže od drugoga, do prazna počivališta. Nije bila dovoljna kontemplacija odvaljenoga kamena, i platna, i povoja, kakvim je bilo i Lazarovo lice prekriveno dok je bio u grobu (Iv 11,44). Bio je potreban susret kod svetoga stola nakon što je uskrsnuo. Potrebna je ona fina veza između Krista dok pruža kruh života i duše Petrove, željne oproštenja i nove snage.

 

Duhovnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *