Osjećaj velike nemoći

Jesus_Heals_Paralytic_Man_and_Forgives_SinKršćanska se duhovnost ne odvija u zamišljenu, praznu prostoru izvan svijeta. I mi moramo zastati u koloni na autocesti. Čekamo u redu na blagajni. Osobito nas boli kada bismo iz dna duše htjeli priskočiti u pomoć, a ne možemo – možda kao Gospa na Veliki petak. I mi se nevoljko i s mukom probijamo kada nam se mnoštvo ispriječi na put i ne dopušta da stignemo kamo hoćemo i moramo. Slično je moralo biti i onoj četvorici evanđeoskih nosača koji su htjeli doći do Isusa sa svojim uzetim prijateljem u nosiljci.

Kada nas obuzme osjećaj velike nemoći, najbolje otkrivamo koliko bližnjima zahvaljujemo: Blizinu, stručnu potporu, brigu oko brojnih životnih potrepština… Drugi me nose. Za bolesnika iz Evanđelja ne znamo je li uzetost došla naglo. Možda je s užasom primijetio kako više ne može stati na vlastite noge, kako mu ruke više ne mogu dohvatiti predmete uokolo. Stiska i panika oduzimlju dah. A možda mu je nemoć bila znana prijateljica iz djetinjih dana koju je do u dubinu osjećao i ustrajno trpio.

Donijeli su ga uporni i snalažljivi prijatelji koji se nisu dali zaustaviti od mnoštva gorljivih slušatelja Riječi. Dosjetili se i, valjda, prošli mimo da se uspnu na krov. Nema psovke, samo prodoran sjaj u dovitljivu oku i snažna ruka koja drži nosiljku da je oprezno pronese između ljudi i podigne u vis.

Od početaka Crkva čuva iskustvo da jedni druge nosimo. I Gospodin to zamjećuje. Njegove oči vide duboko. Otvor na krovu, postelju koja se spušta, prekida govor i stvara zaprepaštenje vidjeli su i drugi. Ali Isus je vidio njihovu vjeru. Dragocjeni plamen naše svjetiljke Isusu nije nepoznat.

Gospodin zna da će i sam jednom biti prikovan uz krutu postelju križa. I on sada čini da novi život prodire u onemoćalo tijelo silnom brzinom. Gospodin veli uzetome: »Ustani!« Riječ je dosta. Djelotvorna se Božja zapovijed obistinjuje. To je riječ koja će opisati Isusovo uskrsnuće. Potpuno obamrli budi se na život.

Molitva uzetoga

Gospodine moćni i jaki, zahvalit ću ti danas što si prepoznao moju uzetost i nemoć. Vidio si do dna moje duše, svojim si duhom proniknuo gorku muku u korijenu mojega bića. Ti poznaješ izvor i srž moje nevolje. Hvala ti što me oslobađaš od onoga što me steže i koči.

Zahvalit ću ti danas na svim onim vjernima koji su me doveli k tebi kada sputan i okovan nisam bio kadar doći. Vidiš njihovu vjeru koja me nosi.

Zahvalit ću ti što si mi darovao dio svojega uskrsnuća, što si me podigao iz mojega mrtvila i postavio me pred svima u novi život. Hvala ti što si mi dao snage da ponesem svoj križ i idem za tobom.

Zahvalit ću ti danas što me šalješ da naviještam i svjedočim snagu tvoje ljubavi i tvojega pogleda.

 

Duhovnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *