Mrkli kraj smrti

Svetopisamska riječ koja označuje mrkli kraj smrti ostavlja dvojbu. Evanđelist Matej posegnuo je za drevnim Izaijinim proroštvom (Iz 9,1). Izraz poznajemo i iz omiljenoga psalma »Gospodin je pastir moj.« Ondje obilježava dolinu smrti kroz koju nam je jednom proći (Ps 23,4). Imenicu možemo prevesti kao »jezivu tamu« ili pak kao složenicu: »sjena smrti«. U takav okoliš dolazi veliko svjetlo.

Gospodin Isus prolazi uz more i poziva braću Petra i Andriju i braću Ivana i Jakova (Mt 4,18.21). Odvodi ih od njihova posla i njihove obitelji. Ali i sam je Isus, kako opisuje Matej, prije toga napustio svoj rodni Nazaret. Traži ono što je sâm učinio.

Viče i poziva: »Obratite se!« (Mt 4,17). Obraćenje je nov početak. Rado ističemo da obraćenje znači promjenu u nešto novo. Ali Isusov poziv upućuje na još dvije stvari. Evanđeoska riječ metanoeite! znači također: mislite preko granica samih sebe! Iziđite, nadiđite svojim umom okove vlastite sebičnosti, uđite svojim duhom u život drugoga, uživite se! Grčka riječ sadrži i ovo značenje: mislite na ono što je iza, imajte u vidu ono što dolazi poslije! Imajte u vidu cjelinu svoje osobe od njezina postanka do budućega neizmjerja!

Koje je to svjetlo osvanulo u mrklomu kraju smrti? Matej uspoređuje svetu proročku riječ i Gospodina koji polazi u galilejsku zemlju. Naše je svjetlo Isus Krist. U udaljenoj zemlji, tako daleko od svetoga jeruzalemskog središta da se govorilo kako ondje žive pogani, Gospodin započinje veliko poslanje. U novomu učitelju koji dolazi Matej prepoznaje svjetlo: što je prorok nagovijestio, sada se zbiva.

Isus kreće kada je Ivan Krstitelj predan. Krstitelj će biti zatvoren i ubijen. Od početka križ obilježava čudesnu Isusovu karijeru. Nije li i taj križ svjetlo o kojemu govorimo? Vječno otajstveno protuslovlje koje će s Kalvarije obasjati svu povijest: uzvišenje i uzdignuće – na križu; u poniženju – slava! Zato Pavao (1 Kor 1,17), navješćujući evanđelje Korinćanima, i ne traži učene riječi jer krjepkost i jakost križa ostaju tajna: ako propadneš, uspio si; po križu dolazi uskrsnuće.

Matej nas je odveo do Izaije, a Izaija nas vodi na sam početak Svetoga pisma. »Veliko svjetlo« (Iz 9,1) koje se objavljuje u Svetomu pismu nosi isto ime kao i ono veliko svjetlo koje Bog stvara u početku (Post 1,16): Sunce. Kao što Bog daje, otkada je svijeta i vijeka, da sunce sja, tako je tu i Krist, Pomazanik. Matejeva usporedba vrlo je snažna.

Gospodine, ti si pravi Bog i pravi čovjek, moje jarko svjetlo, sunce koje me grije! Molim te, obasjaj mutne i nejasne prostore u meni jer Pismo svjedoči da je sinulo svjetlo! Toliko je nedoumica i dvoznačnih teškoća pred mojim dužnostima, u odnosu prema drugima, pred pitanjem života koji primam na dar. Svjetlo moje, rasvijetli ih! Hvala ti što si i na mene mislio kada si proglasio: »Vi ste svjetlo svijeta!«

 

Duhovnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *