Majka strankinja

Jedna dobra majka veoma će mnogo poduzeti za svoje dijete. Ako smo imali sretno djetinjstvo, zasigurno se možemo prisjetiti takvih iskustava. Kada sam kao dijete bio bolestan, mama se veoma trudila i sve je sile uložila samo da opet ozdravim. S ljubaznom skrbi i preko redovitih granica brinula se za me. Bila je spremna jako puno podnijeti i uzeti na se.

 

Izvještaj o ženi poganki koja dolazi k Isusu poznat nam je iz Evanđelja. Ona je brižna majka koja moli Isusa da joj kćer oslobodi od zloduha. Ni otvoreno, izravno odbijanje ne će je zaustaviti. Prihvatit će čak i uvredu u Isusovoj usporedbi sa psićima. Zna ona što hoće i smjelo ide za tim. Majka je koja će sve dati za svoje bolesno dijete.

Ne skriva se u mnoštvu, nego stupa naprijed. Ne stavlja masku uvrijeđenosti i povrijeđenosti nakon prvih uvredljivih riječi, nego hrabro istupa i pronalazi put do Isusa kako bi ga osobno susrela, premda je on htio ostati u potaji i osami. Vjerom ponesena, nadom ispunjena, dolazi do njega.

Isus poštuje njezinu vjeru, premda je ona druge vjere. Oslobađa njezinu kćer od zloduha jer želi da svi ljudi budu oslobođeni od zloduha, želi da svi ljudi budu obuzeti i ispunjeni dobrim, čistim, božanskim Duhom.

Kada pristupamo euharistijskomu stolu, i mi dolazimo k Isusu. I dobit ćemo ne samo mrvice sa stola o kojima se govori u usporedbi – dobit ćemo kruh s neba.

Shrvana majka na tlu. U sredini ovoga evanđeoskog teksta nalazi se žena koja je pred Isusom pala ničice, klanjajući se (Mt 15,25). Ona je majka kćeri koju »vrlo muči zli duh« (r. 22). Njezin molitveni zaziv: »Smiluj mi se!« ostao je neuslišan (r. 22–23). Intervencija učenika koji su se na svoj način zauzeli za nju nije dala rezultata (r. 23–24). To je majka koja je doista došla do dna. Shrvana, leži na tlu.

Povlačenje i odbijanje. Prikrivena uvreda: »Ne dolikuje uzeti sa stola i dati psićima« (r. 26) svojom žestinom podsjeća na to kako Isus odbija Petra nazivajući ga »sotonom« (Mt 16,23). Mogli bismo imati razumijevanja za jasno odbijanje prepoznamo li nakanu Isusovu da se povuče u osamu. U biblijskomu je tekstu upotrijebljena riječ koja naznačuje da se Isus osamio. To je riječ anahoreo od koje kasnije nastaje naziv »anahoret« – pustinjak (Mt 15,21). Opis u drugomu Evanđelju spominje kako se Isus povukao u jednu kuću i doslovce htio da to nitko ne dozna (Mk 7,24). Možda suvremeni izraz »Pusti me na miru!« najbolje može izraziti ono što je u usporedbi izrečeno. I mogao bi objasniti šutnju Isusovu na prvu molbu žene Kananejke.

Velika vjera. Brižna majka prihvaća uvredljivu usporedbu s psićima, ne odbija je i ne prezire (r. 26–27). Što Isus izgovara, ona ponavlja i pretvara u svoj argument, okreće usporedbu u korist svoje nakane i tako nam daje izvrsnu uputu za postupanje s uvredama. Ona pritom priznaje Isusu naslov gospodara. Triput ga oslovljava »Gospodine« (r. 22.25.27) i pri tom rabi istu onu biblijsku riječ Kyrios koja u usporedbi označava gospodare: »Psići jedu mrvice što padaju sa stola njihovih gospodara« (r. 27).

Kruh koji Isus spominje u svojemu odgovoru (Mt 15,26) u središtu je obaju čudesa u kojima Isus prije i poslije ovoga događaja hrani mnoštvo, najprije od pet (14,13–2,1), potom od četiri tisuće ljudi (15,32–39). Mrvice koje žena spominje lako će nas podsjetiti na one ulomke kojih kod čudesnoga umnažanja kruha u obilju preostaje (12, odnosno 7 košarica).

Isus više puta ističe nečiju vjeru, ali ovo je jedino mjesto gdje govori da je ta vjera »velika«. Vjera dobre majke na kraju više nije ograničena samo na prvu potrebu, na izlječenje kćeri. Ona moli: »Gospodine, pomozi mi!« (r. 25). I na tu molbu dobiva velikodušan, širokogrudan odgovor: »Neka ti bude kako god želiš!« Sva širina njezine vjere i Božje svemoći tu je obuhvaćena.

Čini se da Crkva može ovoj ženi iz Kanaana zahvaliti što smo dobili bitno tumačenje koje je ušlo u središnju, dnevnu liturgijsku uporabu – u svetu misu. Upozorenje »i za sve ljude« koje svećenik pri svakomu euharistijskom slavlju navodi može se razumjeti upravo na temelju molbe i velike vjere ove žene pred Isusom koji kao da je htio stati na granicama doma Izraelova. »I za sve ljude« tumači riječi koje Isus izriče pred svojima kod zajedničkoga blagovanja. Njegova se krv prolijeva za dvanaestoricu – za ove uza nj nazočne, koji svojim brojem nose cio dom Izraelov, ali i za mnoge, za sve.

 

Duhovnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *