Kršćanska inicijacija i Kristova vlast

Poslušajte:

Moderan pjevač ili glumac doživjet će svoju potvrdu i uspjeh okupi li velik broj obožavatelja. Oduševljena publika, mnoštvo slušatelja i gledatelja odobravaju njegov nastup, »daju pravo« njegovoj vrijednosti. Športaš i športski klub crpst će snagu i naći svoju potvrdu u odanim navijačima koji ih podupiru. Suvremena demokracija također utemeljuje vlast i autoritet na što većemu okupljenu broju birača. Parlament i vlada počivaju na odluci većine glasača.

S Kristovom je vlasti drukčije. Temelj joj je u Božjemu izabranju, potpora u Bogu i potvrda u tome da je Božji miljenik (usp. Iz 42,1; Mk 1,11). Nasuprot veliku broju pristaša i glasova, na koje smo navikli, biblijski pogled veliča i osvjetljuje osobit izvor autoriteta i vlastite vrijednosti. »Čvrsto sam te uzeo za ruku«, navodi Prorok riječi koje Bog upućuje svojemu izabraniku. Za razliku od izvora vlasti u volji birača Sveto pismo otkriva snagu roditeljskoga vodstva i potpore. Otac ili majka koji primaju za ruku svoje dijete daju mu sigurnost i hrabrost. Vode ga na životni put. Roditeljska ruka, na koju se može osloniti, pružit će novomu čovjeku izoštren pogled da razlikuje dobro i zlo. Dat će mu potporu da ustraje na svojemu životnom zadatku.

Isus se kod svojega krštenja potpuno predaje Ocu. Nad njim se otvara nebo. Vječni Sin ima svoj velik oslonac u nebeskomu Ocu. Fine niti povezanosti s Ocem izvor su njegove vlasti i potvrda njegova autoriteta. Uranja u dubinu Očeve ljubavi i jasno će reći: »Činim djela koja vidim od Oca« (usp. Iv 5,19). »Naviještam riječi koje čujem od Oca« (usp. Iv 8,28).

Krštenje na Jordanu daje unaprijed odgovor na pitanje kojom vlašću Krist čini znamenja (Mk 11,28). Isus se prepušta u ruke Očeve. On je izabranik i Gospodinov miljenik o kojemu Božja riječ govori. Ulazeći u vode Jordana smije se naužiti miline i ljubavi Očeve. Na njegovu podložnost Zakonu i podložno prihvaćanje da on – bezgrješan – stane u red grješnika, na njegovo inzistiranje da sva pravednost bude ispunjena, Otac odgovara prihvaćanjem, odobravanjem i potvrđivanjem Kristova autoriteta.

Isus koji uranja u otajstvo Oca nebeskoga, božanske riječi koje svečano proglašavaju da je on ljubljeni Sin u kojemu sam Bog nalazi svu svoju milinu, nama su poziv na meditaciju i molitvenu dubinu. Isusovo krštenje na Jordanu slika je našega krštenja i potvrde.

Inicijacija svakoga kršćanina ima svoju sliku i uzor u Kristovu krštenju na Jordanu. Isus dobiva univerzalno poslanje. Već prorok Izaija gleda kako Bog svojega slugu šalje da donese pravo narodima i da bude svjetlost pucima. Unutar Staroga zavjeta povijest nije rezervirana samo za izabrani narod. »Otoci« koji žude za naukom miljenika Božjega u obećanoj su zemlji slika dalekoga svijeta. Apostol Petar jasno spoznaje da u »svakomu narodu« Bog s ljubavlju gleda na vjernike i pravednike.

I mi današnji kršćani po sakramentu krštenja primamo istu zadaću. I pred nama je otvorena sveopća perspektiva da promičemo Božji univerzalizam i kršćansku globalnost nasuprot ateističkomu globalizmu. Krist je, kako reče Petar, Kyrios – Gospodar sviju. I Europa i euro-atlanske integracije i cijeli svijet gorljivo žude za blaženom okrjepom u Bogu i pravim svjetlom jer inače će sami sebe odvesti u propast. Pred opasnostima današnjice iznova postaje jasno što Ivan Evanđelist piše da je Isus – soter tou kosmou – Spasitelj svega svijeta (Iv 4,42).

Nasuprot principu prisile, kupovanja i moći, kršćanska incijacija počiva na snazi Duha koja donosi mir i koja je po svojoj naravi blagost. Već kod Izaije nalazimo opis da je Bog svojega Duha izlio na izabranoga slugu. Apostol Petar u svojoj propovijedi potvrđuje da je Isusa iz Nazareta Bog pomazao Duhom Svetim (Dj 10,38) i cijelomu evanđelju daje dojmljivo, originalno tumačenje: evanđelje – to je »mir po Isusu Kristu« (Dj 10,36). Kršćanin svoju inicijaciju prepozaje u Kristu. Kod krštenja se na nj spušta Duh u liku goluba. Golub je znak bezazlenosti o kojemu će Učitelj kasnije jasno progovoriti. Golubica je od početaka Svetoga pisma znak smirenja koje je nastalo nakon općega potopa. S grančicom u kljunu postat će u modernoj kulturi općeprihvaćen svjetski znak mira.

 

Duhovnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *