Jakovljeva molitva (Post 32,10-13)

Najdublji slojevi naše duhovnosti vežu se uz molitvu – sveti prostor u kojem Bogu svojem smijemo iznijeti ono što nam je na srcu, i još više, smireno i strpljivo slušamo što nam on želi reći.  Jakov, praotac Božjega naroda izgovara svoju molitvu zapisanu u Post 32,10-13 u prijelomnom trenutku svojega života. Prošao je dugačak put pročišćenja u tuđini i vraća se u domovinu. Kad je polazio bio je u bijegu, sam, sada se vraća kao bogat voditelj velike zajednice. Ali bolna vatra i nakon godinâ još uvijek u dubinama gori. Ljuta rana nije zacijelila sama od sebe. Još se treba pomiriti s bratom. Žudi za susretom i bježi od njega.

Važna je Jakovljeva molitva zato što realno opisuje novo stanje u kojem se po Božjoj dobroti nalazi. Dobra je molitva zato što Jakov pred Bogom iskreno iznosi stanje svoje duše: “Bojim se” kaže on (Post 32,12). Odmah ide na korijen problema. Osjeća strah pred svojim bratom. Njegova molitva otkriva najmračnija područja našega međuljudskoga ponašanja: “Izbavi me iz ruke brata moga” moli Jakov i odmah nas podsjeća na Abela. Molitvena mu je metoda izvrsna zato što se poziva na Božje riječi. To je argument koji iznosi i koji svjedoči o onoj prvoj definiciji: molitva je razgovor s Bogom. U Jakovljevoj molitvi i druga strana ima svoj prostor, može doći do riječi. Gospodin mu je dao nalog za povratak, započinje Jakov. Dvaput se prisjeća Božjega obećanja da će mu učiniti dobro (32,10.13). Štoviše izričito upozorava u svojoj molitvi: “Ti si rekao” (אמר = “naredio si”, “rekao si” 10.13)

Za Jakova je to odsudan preokret. Ako je na početku bio previše pod diktatom majke, sada je očito došao do toga da je Bogu poslušan. I ono u prvoj objavi poslušao je i pamti. Onda je naime čuo kako mu se Bog predstavlja svojim svetim imenom יהוה (Post 28,13). I sada Jakov to Božje ime prvi puta rabi u molitvi ( Post 32,10 יהוה). Obraća se Bogu oslovljavajući ga točno onako kako se on na početku predstavio: kao Bog Jakovljeva oca Abrahama i oca Izaka (32,10 usp. 28,13). Jakov sada poštuje tradiciju iz koje je potekao, sada respektira oca kojega je prije ružno prevario. Više nije u tragičnom bijegu od svojih.

Vrijedna je ova molitva jer omogućuje da Jakovljevu borbu s neznancem u noći (Post 32,25) shvatimo kao odgovor na nju, pa je to razlog više da otkrijemo tko je taj muž, tko je taj netko, s kim je Jakov u boju, od kojega će dobiti novo ime i izboriti se za blagoslov.

Osobito nam je ova molitva draga zato što očituje kako je Jakov porastao u poniznosti. “Premalen sam za sve te iskaze solidarnosti, povezanosti i privrženosti” – kaže Jakov Bogu svome, pokazujući bitnu promjenu od one trgovačko-juridičke samouvjerenosti s kojom je od brata Ezava kupio pravo prvorodstva. “Nisam dostojan” kaže sada, dozivljući nam u pamet osjećaj Izaijin kod silnoga viđenja u hramu, ili reakciju Petra, apostola koji pred Kristovim božanstvom uviđa da je grješan čovjek. Prepoznavanje Božje istinitosti i vjerodostojnosti u Jakovljevoj molitvi ima poseban okus jer stoji nasuprot Jakovljevoj prijašnoj laži.

Bitan pomak naprijed vidi se u tome što je na početku Jakov tek dvije-tri riječi Bogu izravno uputio, gledajući na sve ono što će mu Bog dati (Post 28,22). Sada je ovo prava molitva koja polazi od punog zaziva i završava punim navodom Božjih riječi. Onda je Jakov u svom zavjetu bio usmjeren isključivo na sebe, a sada je u molitvi jasno prisutna skrb i za majke i za djecu. Sada Jakov ima širok obzor i točno ponavlja drevno obećanje: “Potomstvo će ti biti poput pijeska na obali morskoj.”

ur. 6.11.13.

vidi: Molitva s praocem Jakovom

Poslušajte: Egzistencijalna molitva patrijarha Jakova

N. Bilić SJ

 

Duhovnost, FER

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *