Ivan Krstitelj

Čovjek, poslan od Boga, boravi u pustim krajevima. Je li čuo glasove odozgo? »Ne daj da te zagluši buka mnogih riječi, nego pođi onamo gdje Riječ tijelom postaje! Dopusti vatri Božjoj da spali lažne bogove koji ti se u njedrima ugnijezdiše, kumire koji se ne odazivlju na ljudske vapaje, nego prolijevaju krv!« Ruka Gospodnja, koja je izvela narod iz kuće ropstva i koja je Ezekijela ponijela da vidi božansku slavu, s njime je. A kada mu dođe riječ Božja, i njega će prozvati prorokom Svevišnjega. Nazvat će ga po njegovu poslanju: onaj koji krsti.

U osami Duh budi znanja i slutnje koje se ne mogu ljudskim riječima u pamet uliti. Jezikom nerođenih već je Ivan razgovarao s rođakom, Spasiteljem, i veselio se. Premda mu je otac bio zanijemio od susreta s anđelom, strpljiva je majka točno saznala koje ime treba dati novorođenome. Čudesan dolazak na svijet pobudio je i veselje i bojazan. Ne će ovaj biti sličan nikome iz obitelji. Kao što Pismo reče, krenut će u veliku misiju. Pomirivat će roditelje s djecom. Pripravit će učenike, prvi od svih nas pokazat će na lik Jaganjca Božjega.

U pustinjskim danima sila se taloži u grudima asketskoga muža koji se odijeva životinjskom kožom i hrani divljom hranom. Sazrijeva odlučno »Ne!« povlađivanju i lukavu traženju onoga što se ljudima sviđa. Zahtijevat će od svekolike zajednice, i od vojske, i od skupljača javnih dadžbina, da obdržavaju ljubav prema bližnjemu koju propisuje Zakon Božji. I vladara će upozoriti na prekršaj protiv Božje zapovijedi. Uspjeh, izmjeren nebeskom mjerom još prije začeća, nije izostao: mnogi sinovi Izraelovi umit će se u vodama obraćenja.

Krstitelj će se na kraju opet naći u pustinji, utamničen. Stići će ga sudbina kojoj je starozavjetni Ilija izmakao. Kraljica tuđinka koja bude tražila da ga ubije uspjet će u zlobnu naumu. Ali Preteča će smiren ući u radost svojega Gospodara. Prijatelj se može dokraja umanjiti jer je Zaručnik došao. Provjerio je. Ne moramo drugoga čekati.

 

Ivan Krstitelj poseban je svetopisamski lik i ostaje uzor snažna vodstva. Nije on u mekušasto odjeven niti je trska koja se na vjetru ljulja. Strogo traži odbacivanje zla načina života i popravak. Zakon i Proroci, cijeli Stari zavjet, prema Kristovoj pouci vrijedi sve do Ivana, a Ivan je više od proroka.

Od svih učenika Kristovih koji su pozvani ići za učiteljem i slijediti ga, Ivan se razlikuje jer po nebeskoj odredbi ide ispred, pred njim pripravlja put. Njegovi su roditelji dobro zapamtili koje mu ime po Božjoj odredbi imaju dati. Usprotivili su se inerciji većine i puku običaju. Tako Ivan dugim pustinjačkim životom i junačkim javnim djelovanjem pokazuje da valjano izvršava svoje poslanje. Prema Gabrielovim riječima trebao je od majčine utrobe biti ispunjen Duhom. To se i dogodilo kada je Marija posjetila Elizabetu u blagoslovljenu stanju. Trebao se suzdržati od svakoga opijanja. To je učinio hraneći se isposnički, odijevajući se asketski. Vjerodostojan, okuplja mnoštvo onih koji su spremni ispovjediti svoje grijehe i uroniti u vode svete rijeke. Obratit će oni se Bogu svojemu. Trebao je doći u duhu i sili proroka Ilije da pomiri roditelje i djecu. I to je učinio. Prema Kristovim riječima najveći je među onima koji sami još nisu primili Kristovo krštenje u vodi i Duhu Svetome.

Za naše doba, kada na brzu ruku želimo mnogo toga postići i skloni smo umjetnim rješenjima i show-businessu od prve mladosti, Ivan je svojim odrastanjem u povučenosti opomena i primjer. Sve od dječačkih dana on je u pozadini i javno će nastupiti tek kada ga pohodi Božja riječ. Bit će prethodnik Isusu ne samo time što poziva na nov način razumijevanja i što proglašava blizinu Božjega kraljevstva, nego i tako što okuplja učenike, dijeli život s njima i tako što otvoreno daje upute – i puku i poreznicima i ratnicima. Božji zakon sve obvezuje! Štoviše, znamo da će ljudi za Isusa govoriti da je Ivan Krstitelj. Ivan je prethodnik Isusu i zato što bez straha vlastodršca upozorava na Božji autoritet i zato što će biti mučenik svoje dosljednosti – prije Isusove muke na križu, Krstitelju će zbog strasna hira biti odrubljena glava. Štoviše, upravo kada je Ivan bio predan, Isus započinje svoje javno djelovanje koje će se slično završiti.

Ivan je Isusov preteča i zbog toga što svojim nastupom bez pridržaja upućuje na drugoga. Kada svijet pun očekivanja misli da je on Mesija, on se ni tren ne zadržava u slasnim osjećajima i lukavim planovima, nego jasno upozorava da dolazi jači. Slično će Isus Učitelj dosljedno upućivati na Oca: od njega sluša i to govori, kod njega vidi i to čini. Krstitelj ne će uporno zadržavati za sebe svoje pristaše, nego im neuvijeno pokazuje tko je onaj koji sama sebe daje za žrtvu – Jaganjac Božji. Unatoč tome, hramski svećenici, pismoznanci i narodni upravitelji ne će se nažalost usuditi dati odgovor je li Ivanovo krštenje od neba ili od ljudi.

Najdraže nam je kada ustanovimo da je Ivan Isusov prethodnik i u pouci o molitvi. Prema evanđelju učenici mole Isusa da ih nauči moliti kao što je Ivan svoje učio. I tada na svijet dolaze riječi koje će ujediniti svu djecu Božju u molitvi Ocu: Oče naš. Ima to svoje dublje razloge. Upravo kada je Isus primio krštenje od Ivana, objavio se Otac nebeski. Prvi put su pred svima odjeknule božanske riječi s neba tako da ih svi mogu čuti. Isus je ljubljeni Sin. Iz toga slijedi molitva Ocu. Taj mistični Kristov doživljaj potvrda je njegove osobe: on vidi i zna da je odabranik, da je radost i milina Očeva. A svima nama ta je objava izravan poziv i zapovijed da njega slušamo.

Ivan Krstitelj – audio

Kršćanska inicijacija i Kristova vlast

Susret na rijeci Jordanu

 

Duhovnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *