Galilejsko proljeće (Mk 1,14–20)

Krist Gospodin ulazi u ovaj naš svijet kakav on jest. Nije to svijet lijepih zamišljaja i razdraganih likova iz bajki. Ivan Krstitelj bio je predan. Uhićen je i bačen u tamnicu. Zateći će ga okrutna smrt.

Početak Isusova javnoga nastupanja obilježavaju doduše čudesna izlječenja, propovijedanje koje nailazi na silan odziv, prodorna snaga Duha. Gospodin umah postaje slavan. Ali nije to slava koju on traži.

Ono što se počelo zbivati u Galileji, uspješan početak naviještanja, biblijski će stručnjaci osloviti kao »galilejsko proljeće«. Pa ipak, taj procvat u dušama stanovnika prekrasnih krajeva oko Galilejskoga mora kao biljeg nosi izručenje Ivana Krstitelja – izručenje koje će i sam Isus doživjeti kada dođe njegov čas i kada bude predan. Kristov dolazak ne znači da stavljamo na oči neke obojene naočale s kojima će sva stvarnost postati »ružičasta«.

Ivan Krstitelj bio se uvrstio u časni niz Božjih proroka, s posebnom zadaćom da pripravi put Gospodinu. To se zbilo prema proglasu istoga onog Gabrijela koji je Djevici Mariji navijestio rođenje Sina Svevišnjega. Gabrijel je već prije objavio Ivanov životni put. Sada Krist Gospodin preuzima i nastavlja svetu tradiciju. Dolazi dopuniti. Dolazi kao žuđeno i iščekivano ispunjenje: sveto dovršenje koje će u križu i uskrsnuću zasjati u punu otajstvenomu sjaju.

Obratite se i vjerujte! Ovaj poziv koji Isus izgovara u temelju ima radosnu vijest o Bogu koji kraljuje. Božje kraljevstvo koje se očituje i nama daruje u Isusu Kristu, pravomu Bogu i pravomu čovjeku – to je razlog za naše obraćenje; to je prostor u kojemu se korak po korak, u snazi Duha, razvija i cvate naša vjera.

Sada je pravi čas! Još danas prepoznat ću i prihvatiti Božju moćnu ruku koju mi on pruža preko ljudi dok mi pomažu da se utješim i izvučem iz svojih nevolja u koje uvelike svojom krivnjom upadam. Otkrit ću Gospodnju ruku u stvarima koje su tu kao dragocjena pomoć da izvršim životne zadatke i napredujem na putu prema Bogu i ljudima. Danas se ispunilo vrijeme i došao je pravi čas kada čovjek svojemu bližnjemu prestaje biti neprijatelj i postaje brat i sestra u Kristu!

Kada je i gdje meni bilo dano osjetiti i prepoznati onaj pogled o kojemu govori evanđelist Marko? Isus ugleda Šimuna i Andriju; Isus ugleda Jakova i Ivana. To je pogled koji budi nadu u novi život, ulijeva hrabrost i okuplja braću. Jedino od toga pogleda čovjek nalazi snagu za obraćenje i postaje apostol. Isusov pogled vodi u školu skrovite i nenametljive Božje ljubavi u kojoj postajemo kadri ostaviti kojekakve mreže koje su – tko zna otkada – zaokupljale svu našu pozornost i u koje smo se možda i sami dobrano zapetljali. Pogled Spasiteljev liječi od bolesnih navika i ovisnosti, tješi one koji plaču, smiruje one koji pretjeruju u razuzdanu veselju, oslobađa od posesivna stava prema najbližima, razrješuje tjeskobnu navezanost na posjed, vodi nas da užitak i milinu tražimo u zakonu Gospodnjemu.

Gospodine, i danas dolaziš u moj život sa željom da te primim. Svojim otkupiteljskim korakom želiš proći uz prostrana mora mojega unutarnjeg svijeta. Ti tražiš moje oči da uputiš svoj pogled koji donosi radosnu vijest i novi život. Mojim očima želiš prepoznati braću, mojim rukama želiš okupiti svoju veliku zajednicu.

 

Duhovnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *