Duhovna vatra

»Sretan ti rođendan, Crkvo!« – neka zazvoni radosna čestitka na dan kada su preplašeni i zatvoreni učenici čudesnoga Nazarećanina odvažno izišli u svijet. Priprosti ljudi ribari postadoše voditelji i upravitelji božanske organizacije. »Sretan ti rođendan, Crkvo!« – ispunja nas slavljenički osjećaj velike zajednice kao kada je u lipnju 2011. za prvi hrvatski Nacionalni susret katoličkih obitelji papa Benedikt XVI. okupio Crkvu na velebnoj svetoj misi.

»Sretan ti rođendan, Crkvo!« odjekuje u srcu Majke Marije kada sluša kako sada i apostoli razglašuju Božja djela kao što je ona od početka klicala Veliča duša moja zbog velikih djelâ koja učini Svesilni. Strpljivo i postojano pedeset je dana molila s njima za dar Duha, a sada gleda prve plodove. Majka koja je rodila Krista motri kako se Tijelo Kristovo nanovo rađa. Zaplovit će lađa na pučinu svijeta da ponese Radosnu vijest i osvoji krug zemaljski ljubavlju Kristovom.

Duh Božji koji silazi s neba Duh je istine. Uvečer uskrsnoga dana obuzeo je učenike dubokim ganutljivim sažaljenjem. Krut grumen u duši rastapa se. To je Duh kajanja. Zatvoreni u svojemu prostoru apostoli se kaju što su Učitelja iznevjerili. Ostavili su ga, nisu bdjeli s njime ni molili, razbježali su se u njegovoj muci, zanijekali mu ime. Kaju se što su se uplašili za svoj život, zatvorili se i izolirali. Dopustili su da im strah bude vođa i vladar. U srcu im se smililo kada je Gospodin stao među njih i rekao: »Mir vama.« To je mir za njih, utjeha i duboko ganuće. Raskajani uviđaju kako je sve što učiniše bilo uzalud, ludo, pogrješno.

Za bogoslužje svjetla u vazmenoj noći na početku bdjenja pred crkvom se pali vatra. U nekim mjestima taj uskrsni oganj bit će istinski velik. Jezici žive vatre skakuću i titraju, podrhtavaju i poskakuju, živahno se pružaju, istežu i hrle uvis; ne tek jedan jezičac lizne sa strane i u krivo, propinje se bez ritma i stege tako da se moraš čuvati! Vatra plamti, pucketa, bukti, iskri, pali i grije. Plameni jezici izbijaju na sve strane, žare i žežu, živo i žustro plešu. Jesu li tako izgledali plameni jezici koji siđoše na apostolski zbor, na svakoga po jedan, da donesu svjetlo Kristovo, da zapale vatru njegove ljubavi?

Duh koji silazi na apostole Duh je pamćenja i nutrine. Sjećaju se oni sada kako im je ono Gospodin prije, na Posljednjoj večeri, bio obećao mir. Pamte kako im je na Uskrs, trećega dana, dao mir – nakon izdaje i užasa, nakon bijega i mučenja. Sada, nakon pedeset dana molitve i sabrana iščekivanja u šutnji, došla je sila odozgor. Sada pamte i shvaćaju kako ih je poslao. Krenut će. Sjetili su se kako ih je prije no što će poći uputio svim narodima, poslao ih po svemu svijetu. Povjerio im je golemu zadaću da osvoje svijet ljubavlju Sina Božjega. Svetkovina Duhova važno je poslanje. Gospodin nas bespogovorno šalje u sav svijet: u sav naš svijet – u obitelj, među prijatelje, na posao – poslani smo unijeti logiku evanđelja, svjedočiti kako nas je Isus ljubio.

Duh koji silazi na apostole Duh je govora i svjedočenja. Čovjek koji treba stati pred veliko mnoštvo i javno progovoriti zna kakvi se osjećaji javljaju. Želimo li izreći stvari koje su nam važne i svete, i te kako smo osjetljivi na svoje riječi i njihov odjek. Znamo da samo autentičnost zaista vrijedi. Uplašeni učenici, iza zatvorenih vrata i iza zatvorena srca, nisu govorili. Nisu mogli. No pedeset dana molitvene tišine, pedeset dana tihih, skromnih riječi Bogu dovelo ih je na prag velikoga oslobođenja i snage. Sada se usude i kadri su priopćiti riječ – riječ radosnu i snažnu, riječ koja je optužba i poziv na obraćenje.

Razočarani sljedbenici i zatvoreni pustinjaci na Duhove postaju sposobni razglašivati Božja djela. Postali su svjedoci sudbine Sina Božjega. Uvidjeli su što se zbilo i mogu govoriti o tome. U Duhu Svetomu oni sada mogu ispovjediti da je Isus Gospodin – kako tumači Pavao (1 Kor 12,3). Duh je sišao na njih i sada im je jasno da se u Isusu Bog u punini objavio. Duhovi su zadatak za nas da se ostavimo svojih praznovjerja i polovičnih vjerovanja i svom snagom tražimo ono što je od Duha Božjega. Došao je čas da prekinemo s mučnom šutnjom i nerazgovaranjem zbog svađe. Treba naći pravu riječ, još više pravi stav srca, iskren pogled i blizinu. Ruke neka govore djelima ljubavi.

Duh koji silazi na apostole Duh je duhovnoga života i ljudske dubine. Sada oni vide i osjećaju tko su i što je Bog za njih učinio. Svaki naš ispit savjesti i svaka meditacija pred Bogom, molitveni vapaj ili zahvala Bogu zbiva se u Duhu Svetomu. Svaki put kada jasnije spoznam što jesam i što je volja Božja za mene, primam dar Duha Božjega. Duhovi su sveti zadatak da otkrijem i potvrdim vlastito duhovno zvanje. U čemu i kako ću poboljšati svoj molitveni život, kako ću unaprijediti svoj odnos prema Bogu?

Svetkovina Duhova daje ozbiljnu zadaću da prepoznam i prihvatim dar Duha koji je upravo meni dan da bude na koristi cijeloj zajednici (1 Kor 12,7). Kada i kako je Bog htio, na mene je sišao jezičac svete vatre da me povede na životni put koji odgovara nacrtu Duha baš za mene. I ne će biti dosta da snažne riječi i ideali budu samo na mojim usnama, nego moj način života i moje zanimanje moraju se uskladiti s ritmom i melodijom Duha Svetoga. Jedino tako bit ću plodan apostol.

 

Duhovnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *