Vinogradari

vineyardSlušamo li poznatu prispodobu o zlim vinogradarima, osjećamo da nije vrijeme utjehe i smirene meditacije, nego čas oštra suda. Pitamo se jesmo li mi narod koji donosi plodove Božjega kraljevstva (usp. Mt 31,43)? Sveto pismo pred nas stavlja trenutak Božjega suda i na njemu smo, gle, mi sami pozvani prosuditi! Ako smo doista spremni poslušati Božju riječ, neka zazvoni nebesko pitanje: »Zašto sam,« pita Gospodin, »zašto sam se nadao i željno iščekivao dobre plodove, a kada ono sve pokvareno, izrod, opačina, devijacija?« Božji sud čas je istine koja jedina oslobađa.

Berba

Došlo je vrijeme plodova. Vrijedan vinogradar i ove godine okupio cijelo mnoštvo na berbu. Puno sunca, puno slatkoće u grožđu, sve dozorilo! Čas je za ubiranje plodova, vrijeme je žetve, a mi grješnici opiremo se svojom logikom udarca, ubijanja i kamenovanja (usp. Mt 21,35). Dobar je gospodar aktivan: šalje i šalje i šalje nove izaslanike po urod (ἀποστέλλω, 21,34.36.37). Sam je bio uložio napor, iskrčio je, okopao i ogradio pa je potom očekivao zakon – kada, gle, čovjek lakom! Umjesto pravednosti – krik potlačenosti! (usp. Iz 5,7).

Učitelj na kraju svoje pouke neuvijeno tumači da je vinograd kraljevstvo Božje (Mt 21,43). »Približilo se« (Mk 1,15), »među vama je«, »u vama je« (Lk 17,21) – reći će. Riječ je o onome najvrjednijemu i najdragocjenijem što kao ljudi nosimo u sebi. U čovjeku je sveti prostor Božjega prebivanja, hram Duha Svetoga – pisat će Apostol (1 Kor 6,19). Kraljevstvo Božje to je naše bogodjetinjstvo koje smo po krštenju primili. Postali smo djeca Božja, primljeni smo u baštinike. Uz Isusa, Sina, posinjeni smo. Evanđeoska pouka upozorava međutim da taj sveti dar može biti oduzet od nas. To je aktualna i važna opomena! Ljudska sloboda kojom smo obdareni strahovita je. Možemo se podložiti vlasti nekoga drugog kralja pa da više ne budemo u Božjemu kraljevstvu.

Sud

Evanđeoska je slika oštra i prodorna: Gospodar vinograda svakako dolazi u svoje vrijeme (Mt 21,40). Sud se zbiva. Osobitost Božjega suđenja jest da smo sami pozvani prosuditi i izreći pravorijek. »Dajte, sudite između mene i mojega vinograda!« – poziva Gospodin po proroku (Iz 5,3). »Što će učiniti gospodar s vinogradarima?« – pita Isus svoje slušatelje (Mt 21,40). Kao što je Izaija neskriveno pjevao o gospodaru i vinogradu i o kobi vinograda, tako i Učitelj Isus otvoreno iznosi upravo onima koji ne donose plodove bolnu pouku o vinogradarima pokvarenjacima. S njima uspostavlja kontakt i dijalog. Pred glavarima svećeničkim i narodnim starješinama (usp. Mt 21,23) točno opisuje svoju buduću sudbinu koju će oni svojom spletkom isplesti. To im on nudi priliku! Upravlja im žuran zov: obratite se! Zar ne vidite! Što to radite! Sami ste svjesni posljedica.

Drugi se vinogradari traže jer ovi će stradati, slažu se i oni sami (usp. Mt 21,41). Poziv je to na izvorno kršćansko obraćenje. Potreban je nov čovjek o kojemu će pisati sv. Pavao (Ef 4,24), čovjek po mjeri Kristovoj (4,13). Sud Božji razotkriva korjenitu opreku između traženih, dobrih plodova s jedne i ubojstva s druge strane, između vrijedna gospodara koji sadi, ograđuje, gradi i između podmukla odbijanja dužnosti. Ondje domaćin sa svojom logikom iznajmljivanja (ἐκδίδομι, Mt 21,33.41) daje, povjerava im svoja dobra i svoj vlastiti trud na skrb. Ulaže u njih. Ovdje razbojstvo i pljačka, izbacivanje i krađa baštine (Mt 21,39).

Namisli srca

U Isusovoj pouci dobivamo uvid u unutarnji svijet gospodara i njegove osobne perspektive i promišljanja: »Poštovat će moga sina«, očekuje on (Mt 21,37). Dobivamo uvid i u užas s druge strane, u intelektualnu pozadinu premlaćivanja, ubijanja i kamenovanja. Raskrinkana, razotriva se izopačenost, perverzija i hybris, duhovni tumor. Današnje doba gorljivo žudi za tim da prodre u intimu drugoga. Tako je to u medijima – na internetu, u novinama, na televiziji. Tako je to i u našim osobnim tračevima i ogovaranjima. Evanđelje nam u iznenađujućoj mjeri daje pristup i otvoren uvid. Evo, s jedne strane, Božji svijet dostojnosti i očekivana poštovanja prema ljubljenomu sinu. Evo i, s druge strane, mračna i paklena, krvava računica: »Hajde, ubijmo! Hajde otmimo baštinu!« (Mt 21,38). Pred nama se otkrivaju namisli srdaca. Tamo politika izgradnje, zaštite i iznajmljivanja, ljubazna, spremna domaćinova potraga za onim što još valja poduzeti, a da nije već učinio (Iz 5,4). Ovdje politika »Izbaci! Ubij! Oduzmi!«

Posred našega ljudskog srca prolazi tijesna crta bojišnica na kojoj se sukobljavaju sile zla i dobri Božji Duh. I ne bi do danas rješenja bilo da nije sam Sin gospodarev dragovoljno dopustio da – prema proročkomu psalmu (Ps 118,22) – bude odbačen i obescijenjen, izbačen (usp. Mt 21,42). Graditelji su ga prezreli i bacili u grob. A on postade kamen temeljac, nosivi stup nove zgrade od živoga kamenja.

Ako je u svojoj pouci jasno objavio izvornu dobrotu Stvoritelja koji sadi, gradi, zaštićuje, povjerava na brigu i dobrohotno traži što još valja učiniti, Isus je svojim životom išao još i dalje. U nakanama svojega srca prihvaća udarce, izbacivanje i ubijanje, preuzeo je na sebe sudbinu odbačena kamena o kojemu unaprijed otvoreno govori svojim budućim napadačima. Politici ubojstva i otimačine suprotstavlja teologiju pšeničnoga zrna koje je palo na zemlju i koje umire. On je sin koji dragovoljno preuzima ulogu sluge (usp. Fil 2,7). U svojemu srcu on zna tajnu o Ocu koji je sam vinogradar jer su se vinogradari iznevjerili (Iv 15,1). Sam Otac čisti lozu da više roda donese. Učitelj zna tajnu. Njega slavimo, njemu se klanjamo, njemu svoj život povjeravamo i predajemo jer on je loza na koju smo mi kao trsovi usađeni (usp. 15,5).

Iz 5,1–7; Mt 21,31–43
27. nedjelja u liturgijskoj godini A

 

Duhovnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *