Vinograd Gospodnji

Jesen je blizu. U našemu su vinogradu vrijedni radnici. Zaposleni po cio dan, čak ni na objed ne dođu. Sunce žari svojim živim zrakama, a oni ubiru plodove i stavljaju grožđe u tijesak.

Danas nam riječ Božja pred oči stavlja tajnu koja je u središtu naše vjere. Pamtimo, Krist Gospodin je s više usporedaba i slika opisivao činjenicu da Bog kraljuje. Danas za usporedbu o nebeskomu kraljevstvu uzima čovjeka. Kraljevstvo je nebesko slično čovjeku domaćinu. Slika o Bogu i slika o čovjeku usklađene su u Kristu. Po utjelovljenju očuvano je i dostojanstvo Boga i dostojanstvo čovjeka. Ljubav prema Bogu očituje se u ljubavi prema bližnjemu. Kraljevstvo Božje »izrađeno je« po mjeri čovjeka.

Kakav je to domaćin i gospodar o kojemu govori Evanđelje? Po čemu ćemo prosuditi da je Božje kraljevstvo stvarno na djelu? Koja je to radosna poruka koju danas slušamo!?

Gospodar je revan i ustaje rano. Rano je jutro u Svetomu pismu naznaka prostora za susret s Bogom. Domaćin je aktivan. Sam odmah odlazi i traži radnike za svoj vinograd. Ne sjedi u vlastitoj raskoši i sebičnosti, okružen veleposjedom, nego izlazi na trg i sam odlazi po nadničare. Ne čeka da oni dođu i ne dopušta da moljakaju. Ide k ljudima.

I to, molim vas, ne jednom ili dvaput, nego: ujutro kada se razdanilo, pa u devet, pa u podne, pa u tri i napokon u pet poslije podne kada je radni dan već bio na samomu kraju. Kako je ustrajan! Pet puta – kako nam Isus prikazuje – brižni gospodar izlazi i nalazi ljude. Budno oko bdije cio dan. Premda je vlasnik vinograda i uživa njegova plodove, i vinograd uživa njegovu skrb i pažnju.

On nije despot koji bi tlačio i prisiljavao, nego – izlazi u susret ljudima-radnicima. Pruža im priliku da nađu posla. Pozivlje i obećava pravednu nagradu: »Idite i vi u moj vinograd i što bude pravo, dat ću vam.« Triput izlazi k novim ljudima s tom spasonosnom porukom, kao neki prorok koji donosi nadu.

Domaćin ozbiljno uzima mišljenje najamnika. S njima na početku uglavljuje plaću. Zajednički, ugovorno ustanovljuju što će im donijeti kraj radnoga dana. Nije to tek samilosno i sažalno davanje od suviška, nego put k socijalnoj pravdi!

Pa i kada čuje mrmljanje kod isplate, ne odmahuje prezirno i s visoka. Ne bježi, nego rješava stvar u osobnomu susretu s bliskim, izravnim oslovljavanjem: »Prijatelju!« Znamo: tko prigovara Bogu, ne će napraviti pravi korak naprijed u svojemu životu prije nego što se otvorena srca, bez pridržaja, izmiri s Bogom.

Uzor-domaćin u svojoj nenametljivosti drži stanje po nadzorom. Zna kako se i do posljednjega časa nađu oni koji su »povazdan besposleni«. Oslobađa ih od malodušnosti i lijenosti. Otvara im mogućnost da budu korisni i nešto steknu. Zarada nije samo novac, nego i ispunjenje duše. A u vinogradu Gospodnjemu uvijek ima posla. Pa i na pretek.

Dolazi novih sedam dana. Crkva raste i zrije. Svećenik u crkvi donosi poziv od Domaćina i Gospodara vinograda da budemo kao onaj upravitelj kojemu je povjereno da isplati nagradu. Možemo li svakoga dana pronaći jednu osobu kojoj ćemo izručiti obilnu, natresenu i nabijenu mjeru Božje ljubavi? Pa makar je taj radnik došao tek u zadnji čas. Pa makar je već krajnje vrijeme da se prihvati spasonosna posla. Jer, evo Božje je kraljevstvo blizu, tu je nadomak.

Iz 55,6–9; Fil 1,20c–24.27a; Mt 20,1–16a
25. nedjelja u liturgijskoj godini A

 

Duhovnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *