Uskrsno slavlje

Dobro Pavao objašnjava. »Srasli smo s njime (Rim 6,5).« »Ja sam trs, vi loze«, sam je Učitelj rekao (Iv 15,5). Kao što je Majka Božja od prvoga časa srasla s njime, tako i svi mi po krštenju. Zato je Uskrs slavlje svake krštene duše. Suukopani smo kao što su tri uskrsne žene ušle u Isusov grob. Ali odande su poslane u novi život.

Vjerne Galilejke idu do Učitelja, one koje su promatrale mučeništvo na Golgoti (Mk 15,40). Pobijedile su same sebe. Odane, bile su i kod pokopa (Mk 15,47) – piše Evanđelje. A kada je subotnji mir prošao, kreću u novi dan. Uložile su svoj novac i pribavile dragocjene pomasti. Idu pomazati tijelo dragoga Pokojnika. I na uskrsno jutro žele ga s ljubavlju poslužiti kao što su to već u Galileji sve tamo od početka činile (Mk 15,41). Žele do pokojnika, do mrtvoga. S pravom se pitaju što će s vrlo velikim kamenom. Vidjele su da ga je Josip Arimatejac dokotrljao na grobna vrata. Mi smo ljudi takvi: idemo za svojim ciljevima, po svojim proračunima. A Bog sprema svoje iznenađenje.

Magdalena, Marija Jakovljeva i Saloma. Ženska duša kadra je hitrije prihvatiti novu realnost, okreće se svagdanjim dužnostima. Učitelj je ubijen. Okretnom pameću i spretnim rukama kreću izvršiti propis i običaj. Idu na njegov grob.

Rano jutro već je u dubinama Staroga zavjeta vrijeme objave. I uskrsnim ženama sunčev izlazak donijet će susret s nebom. Ulaze u grob, a izlaze u život. Zalaze u grobnu tamu, a gledaju svijetlu bijelu haljinu. Traže izmučeno, izmasakrirano, mrtvo mučenikovo tijelo bez duše, a pred njima mladić pun jedrine i života – Božji glasnik s Božjom porukom. Računaju na smrt, a pronalaze život koji buja i traži njihovo zalaganje. Susreću Očevu slavu koja je uskrisila Isusa od mrtvih i primaju poslanje.

Zna Božji glasnik njihov strah i zato veli: »Ne bojte se!« Poznaje njihovu potragu: žele naći Raspetoga koji je dopustio da ga mi ljudi odložimo. »Eno mjesta!« Odvijećali su i donijeli odluku da ga pogube. Što će nama Sin Božji!? Maknuli su ga da mogu u miru po svojim predajama, zanemarujući Božji zakon. Koliko smo se puta mi ljudi dali na besmislen, ali zlokoban pothvat da uklonimo i smaknemo Boga živoga i da ga zamijenimo svojim – robovlasničkim – idolima!? Rezultate poznamo.

Dobre Galilejke na grobu Isusovu doživjet će pravo obraćenje. Od međusobna razgovora i pitanja dolaze do slušanja Božje poruke. Od potrage za Pokojnim dolaze do proglasa o Uskrslome. Od pomazanja mrtvoga tijela okreće ih poruka živim ljudima. Petar i drugi učenici čuli su da im je Isus na putu do Maslinske gore rekao: »Kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju« (Mk 14,28). Sada ih žene trebaju podsjetiti na to.

Isusov Uskrs znači život Crkve. Petar i drugi Isusovi učenici trebaju po božanskomu nalogu krenuti na veliko hodočašće koje traje sve do danas. I danas papa Benedikt vodi vjerne ususret Pobjedniku Isusu. Veliko hodočašće dovelo je slugu Božjega Ivana Pavla II. nekoliko puta u ove naše strane.

Uskrs nije stanka i spokoj. Ne nalaze Galilejke onoga koga su tražile. Ne će ga odmah vidjeti. Nazarećanina tražite. Pa gdje je Nazaret? U Galileji! Tamo odakle i vi dolazite. Grob Isusov mjesto je obraćenja. Treba se vratiti prvoj ljubavi i odanu služenju. Ne na vrhuncu karijere, ne u izvanrednim, upitnim polureligijskim iskustvima, nego tamo – u Galileji gdje ste odanom dušom slijedile Isusa i posluživale ga. U vašim kućama, u vašim obiteljima. Na svojemu poslu, u svojim naporima i krizama. Vidjeti Isusa – to je rješenje.

Pobožne su žene htjele pomazati mrtvo tijelo pokojnikovo. Želja im nije ispunjena. A Crkva danas smije primiti na dar živo i proslavljeno, uskrsnulo, presveto tijelo Kristovo.

Mk 16,1–8
Vazmeno bdjenje u liturgijskoj godini B

 

Duhovnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *