Uljanice

Gust se mrak spustio. Utihnula buka dana. Ponoć je blizu. Tu i tamo noćni zvuci zamrmore, potajno zafijuču pa opet zamuknu. Deset djevica pred vratima svečane dvorane. Spavaju. Zasigurno su zadrijemale uz neopterećeno čavrljanje. Tko radi mudrosti bdi, brzo je bezbrižan, kaže Knjiga Mudrosti (6,15). Tko je pošao u svatove, tko ide dočekati zaručnika i sudjelovati u svadbenoj svečanosti, taj s ugodnim i veselim mislima sklapa oči.

»Tako će to biti« – kaže Gospodin (Mt 25,1). I nije strašno što su djevice zadrijemale. Nećemo preteći onih koji su usnuli, piše u Prvoj poslanici Solunjanima (4,15). Da nisu krenule na svadbu, da nisu bile uvjerene kako će zaručnik sigurno doći, od tjeskobe ne bi usnule. Da nisu imale povjerenja, strah ne bi dao snu da se na njih spusti. Bog će – kaže sveti Pavao – i one koji usnuše u Isusu privesti zajedno s njime (1 Sol 4,14). Svi mi pomalo spavamo i ne možemo se pouzdati u svoje snage. Zato tražimo pažljivo oko i osjetljivu savjest koja će prepoznati ono što je skriveno, a važno.

Djevojke se lijepo dotjerale. Odjenule prekrasne haljine, stavile ukrase i mirise. Baš je tako u svakoj crkvi ispovjedanica kao posebno mjesto gdje se duša može dotjerati, uresiti poput evanđeoskih djevica. Svećenik čeka kao službenik Božjega milosrđa.

Zasjale djevojke u punoj dražesti i kreću na svadbu. Ali pet od njih, u skrbi za dobar izgled i dojam koji će ostaviti, zaboraviše ono što se ne vidi. Nisu ponijele sa sobom ulja za svoje svjetiljke. Ne valja započeti gradnju ako čovjek prije ne sjedne i ne proračuna čime će dovršiti, upozorava Gospodin (Lk 14,28). Ne smijemo se upuštati u projekte koji će nas slomiti, razoriti naše sile i ostaviti nas na suhu. Valja razborito odmjeriti i ne razmetati se preuzetno i rasipno. Mudre djevice pravo vide da ne bi doteklo i jednima i drugima (Mt 25,9). Odmor i osiguravanje duhovnih zaliha jednako je važno kao i rad i zauzimanje. Ako želimo nešto dati, moramo puno skupljati. Upravo vrijeme krize – vrijeme je za skupljanje snaga.

Sveto pismo kaže da nam mudrost sama dolazi u susret. Tko urani k njoj, naći će je kako mu – gle – pred vratima sjedi i čeka na nj (Mudr 6,14). Nije to kao kod Kajina kojemu je grijeh pred vratima vrebao čim se dao na pogrješne postupke i nije pravo radio (Post 4,7). Ulje za svoju svjetiljku lako vide oni koji ga ljube i pronalaze ga oni koji ga traže (usp. Mudr 12,6).

Duhovnost u Crkvi znači uranjanje u molitvu s nakanom da nakupimo ulja za svjetiljku vjere. Stoljeća svjedoče: ulje – to je zakon Božji, pouka za život koju Bog moćnom rukom upisuje u naša srca. Ulje – to je savez koji je Bog sklopio s nama po križu i uskrsnuću; savez u onomu probodenom Srcu koje je na uskrsno jutro zasjalo puno života pred svetim Tomom dok je prinosio ruku rani od koplja.

Dolazak zaručnika, pa makar on kasnio, donosi život. O dolasku očekivanoga djevice ustaju. Evanđelje po Mateju daje važnu naznaku jer će ista riječ opisati Isusa koji ustaje iz groba na novi život nakon muke, križa i smrti. Bit će uzdignut Očevom snagom (grč. εγειρω, aorist pasivni, Mt 28,6). Slično se zbiva dolaskom zaručnika s djevicama u evanđeoskoj prispodobi o kraljevstvu Božjemu. One su takoreći uskrišene (grč. εγειρω, aorist pasivni, Mt 25,7). U ponoćnoj je najavi, eto, na čudesan način bljesnula snaga Isusova uskrsnuća. Gospodin je to koji svojom prisutnošću budi na život, podiže i uspravlja.

Ključ svetoga uspjeha dubok je, postojan pogled na Spasitelja. Kod svete mise i svećenik i vjernici gledaju u lik bijele uzdignute hostije i slušaju znakovite riječi: »Blago onima koji su pozvani na gozbu!« To je prava prilika. Dok slušaš riječ, dok primaš tijelo Kristovo, zaustavi se! Smiri dušu pred onim koji ti dolazi. Dopusti mu da te upozna, da se sprijatelji i zbliži s cijelim tvojim svijetom, sa svim prostorima tvoje duše! Učvrstimo li i produbimo svoje poznanstvo s njime, ne ćemo čuti strahovite riječi: »Ne poznam vas!« (usp. Mt 25,12). Sada je zgoda da nas on sam opskrbi budnošću i živom vjerom. Onda nas može u svijet ponijeti sveta vika i strka da pripravimo i uredimo što je potrebno za zaručnika koji dolazi.

Gospodine, kada mi se svjetiljka gasi, znam, ja sam kriv jer nisam ponio ulja. I drugi su krivi jer me nisu upozorili, nisu mi htjeli posuditi od svojega. Ali sada, pomozi, spasi! Da ne ostanem u tami, da ne ostanem sâm pred zatvorenim vratima.

Gospodine, daj mi ulja. Raspali u meni oganj vjere. Reci riječ i moja uljanica postat će živ oganj. Daruj mi mudrost koja sjaji i ne tamni. Ispuni me snagom svojega Srca koje je ljude toliko ljubilo.

Gospodine, nije kasno. I kada kasnije dođeš, dobro je. Uskrsnuli, Živi, od tvojega se dolaska i moja duša budi. Ustaje na život. U mene ulazi nova snaga. Spreman sam. Idem u ovaj svijet pripravljati sve što je potrebno za tvoju svadbenu gozbu.

Mudr 6,12–16; 1 Sol 4,13–18; Mt 25,1–13
32. nedjelja u liturgijskoj godini A

 

Duhovnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *