Sveto trčanje

Apostoli na Uskrs

Ivanovo Evanđelje, opisujući uskrsni dan, spominje kako ljudi trče. Marija Magdalena trči (Iv 20,2). Petar i Ivan trče, jedan brže od drugoga (20,4). Kada nešto izgubimo, postajemo svjesni koliko nam bijaše vrijedno ono što smo imali. Uskrs rađa potragu za Isusom. Učenici se Isusovi ubrzano daju na posao jer im je iznenada jasno tko je bio među njima. Već su se bili navikli na Isusa, na njegov snažan nauk i na njegova čudesna djela. Toliko da su pozaspali. Na Uskrs treba krenuti ususret Kristu.
Prije je vidik apostolâ bio drukčiji. Isus čudotvorac, koji čak i uskrisuje od mrtvih, još im je mogao izgledati samo kao čovjek. Proroci su čudesno propovijedali, liječili, hranili, pa i vraćali u život. Kada uskrsloga Isusa pronađu – ili bolje, kada on njih pronađe – i kada se susretnu s njime, prepoznat će učenici njegovo božanstvo. Propovjednik Petar koji tumači Isusovu zemaljsku sudbinu dokaz je da upravo uskrsnuće daje ono pravo svjetlo u kojemu učenici mogu shvatiti Isusovo naučavanje i djelovanje (Dj 10,38). Apostol naroda, Pavao, izravno govori o njegovu božanstvu. S pravom će napisati da je Krist gore (Kol 3,1), u Božjemu prostoru, u nebesima, jer je Bog. Uskrs dokazuje božanstvo Isusovo.

U glavama i srcima Kristovih odabranika počinje svitati što znače riječi koje su tri godine slušali. Odjednom blista pred učenicima smisao Učiteljevih djela. Evo, nakon tri dana iznova je sazdao hram. To je njegovo presveto Tijelo, prisjećaju se oni (Iv 2,22). Bio je predan kao što je više puta najavio (Mt 16,21; 17,22; 20,18). A potom je uskrsnuo baš kao što je jednako tako najavio. Sada shvaćaju apostoli. Kada je liječio i vraćao život, bijaše to slika i najava njegova slavnoga uskrsnuća. Kada je slijepcu – ne jednomu, nego mnogima – omogućio da vidi, bijaše to slika i najava. Sada, nakon uskrsnuća, i učenicima se oči otvaraju.

Apostoli koji susreću Uskrsloga mogu naknadno pojmiti što se zbivalo na Posljednjoj večeri. Isus je stvarno dao svoje tijelo, predao ga je na muku i smrt. Doista je prolio svoju krv – u Maslinskomu vrtu, pod trnovom krunom i pod bičevima, i na križu kada je pokojniku kopljem srce probodeno.

Na Uskrs učenici trče k Isusu jer sada se mogu prisjetiti i shvatiti. I svadba u Kani Galilejskoj na početku javnoga djelovanja, kada je voda postala vinom (Iv 2,9), bijaše slika i najava. I kada je s nekoliko kruščića nahranio mnoštvo od četiri, pet ili sedam tisuća ljudi, bijahu to najave i slike euharistije. Nagovijestio je Učitelj da će svoje proslavljeno Tijelo dati kao hranu za mnoge.

Na Uskrs apostoli trče jer Gospodinovo uskrsnuće ne znači tek puko veselje ili smireno promatranje božanske slave Kristove. Isusovo uskrsnuće jest poslanje: kao što je Otac poslao njega, tako on šalje nas (Iv 20,21).

Dj 10,34a.37–43; Kol 3,1–4; Iv 20,1–9
na dan Vazma (godina C)

 

Duhovnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *