Slika Božja

Čovjek kao slika Božja na prvim stranicama Svetog pisma

Sveto pismo opisuje kako je Stvoritelj prije stvaranja čovjeka zastao u promišljanju. Samo u tom slučaju nalazimo svojevrstan imperativ u prvom licu: „Načinimo čovjeka.“ (Post 1,26). U nutrini Božjeg svijeta otkrivaju se njegove nakane i vidi se kako Bog samoga sebe potiče i motivira.

Čovjek je slika Božja jer se upravo u tom trenutku stvaranja otkriva da je Bog zajedništvo koje se preslikava u čovjeka, muško i žensko (Post 1,27), pa će još jednom božansko promišljanje potvrditi: „Nije dobro da čovjek bude sam“ ( 2,18). Dvaput početna poglavlja Svetog pisma ističu da je Bog stvorio i blagoslovio čovjeka, muško i žensko (1,27s; 5,2). I prvo i peto poglavlje ponavlja da je pritom čovjek, muško i žensko, slika Božja.

Čovjek je slika Božja jer će on dati ime stvorovima (2,20), kao što sam Bog prvi daje ime danu i noći, nebu, kopnu i moru (1,5.8.10). Čovjeku je povjerena božanska uloga. Daje ime. Otkriva definiciju i pruža smisao bićima koje susreće u životu. Od početka je pozvan da bude dobar gospodar i upravitelj (rada’ 1,28), što će u slici vrta koji treba opsluživati i čuvati (‘abad, šamar2,15) imati svoje objašnjenje i tumačenje.

Zato je živi čovjek slika Božja. Neki mrtvi kip ili poganski idol to jednostavno ne može biti.

Čovjek jedini kod stvaranja u pravom smislu čuje i razumije Božju riječ i dobiva presudnu zapovijed: „Budite plodni i rastite!“ (Post 1,28). Učitelj Isus upravo će to primijeniti i razjasniti kad izabere učenike zato da rod donose i da rod njihov ostane (Iv 15,16). A sv. Pavao će i drugi dio iskonske zapovijedi protumačiti, govoreći da nam valja prispjeti „do mjere uzrasta punine Kristove“ (Ef 4,13). Donosite plod i postanite dovoljno veliki – to je prvo poslanje!

Na početku, kod stvaranja čovjek, muško i žensko, prima blagoslov od Boga (Post 1,28), slično kao što su ga već prije dobile ribe morske i ptice nebeske (22) i kao što će ga dobiti dan počinka (2,3) kad je djelo zaokruženo. Kad Sveto pismo ističe da je čovjek Božja slika i jedan i drugi put ponavlja da je primio blagoslov (Post 1,28; 5,2). Novi početak u savezu s Noom obilježen je i novim Božjim blagoslovom (Post 9,1). S Abrahamom međutim započinje nešto novo jer se po prvi put u Bibliji događa da sam čovjek postaje blagoslov. „Ti ćeš biti blagoslov!“ (12,2) – govori Gospodin svome izabraniku kod prvog poziva i ponavlja otkrivajući svu širinu svoje božanske nakane „u tebi će se blagoslivljati sve obitelji tla zemaljskoga“ (12,3). Čovjek postaje ne samo primatelj, nego aktivni nositelj blagoslova. A svećenik Melkisedek bit će prvi koji primjenjuje tu moć, izvršava zadaću: on blagoslivlja (Post 14,19).

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.