Ruka koja liječi

—> poslušajte

Ruka, snažna ali ne gruba, pružila se prema bolesnici koja je ležala. Poznajemo ljudsku ruku. Ova bijaše ruka jasna oblika, čvrste kože – ruka čovjeka vična tesarskomu poslu. Često je bila u dodiru s drvom, prosušenim, tvrdim, ili pak mirisnim, mladim. Drvo i alat dali su joj plemenitu snagu i odlučnost. Koliko puta je trebalo valjano pritisnuti, podići, pridržati, u pravi čas uhvatiti? Opet i opet ova je ruka s finim osjećajem, vrlo precizno oblikovala i sastavljala sitne drvene dijelove.

Evanđelist Marko kratko nam opisuje susret Petrove punice s Kristom (Mk 1,30-31). Možemo zamisliti kako je pet prstiju pažljivo obujmilo bolesničinu ruku, mišiće istrošene groznicom, onemoćale. Što li je bolesna žena pritom oćutjela? Znamo da tijelo vrućicom prikovano uz postelju mnogo jače i više osjeća. Možda je u taj čas Spasiteljev dodir donio novu, zamjetnu, struju života koja je u tren oka jurnula kroz cio organizam. Isusova ruka poput Stvoriteljeve na slavnoj Michelangelovoj slici prihvati i podiže vrijednu majku apostolove žene.

Starozavjetni je patnik Job davno već iskusio težinu bolesti. Znamo kako teku njegove kušnje: Božji protivnik razorio mu je materijalna dobra i bogatstvo, okomio se na njegove najbliže i usmrtio ih, a potom je teškim bolestima napadnut i sam Job. Sotonska je želja bila da ga odvuče od vjernosti Bogu.

Možda je i novozavjetna punica, zauzeta kućnim poslovima od mladosti, često osjetila tegobu dana i pitala se poput Joba: »Kad ću večer dočekati?« (Job 7,4). Dužnostima ispunjeni dani prolete brže od čamca na brzoj rijeci. Čovjek i ne primijeti kako mu se gorčina i mrzovolja uvuku pod kožu. Spasitelj je prihvatio bolesnicu za ruku i podigao je. Pružio joj je ruku tješiteljicu.

Dubina boli Joba je natjerala da se osjeća kao rob. Ali ga je potom dovela do spasonosne spoznaje da njegov Otkupitelj živi (Job 19,25). Bit će to njegov duhovni susret sa živim Bogom koji je jači od smrti, koji jedini može podariti vječni život. Poznajemo starozavjetne prilike: čovjek je zbog raznih nevolja mogao upasti u ropstvo, mogao je doslovno biti prodan u roblje. No, po Božjemu zakonu morao se naći netko iz rodbine koji se htio i mogao pobrinuti za nj (usp. Lev 25,48). I to bijaše Go’el, životni dobročinitelj, otkupitelj – onaj koji ponovno vraća slobodu, onaj koji pruža ruku i izvodi iz ropstva.

U duši Petrove punice također nastaje nova sloboda. Isus donosi zdravlje u korijenu. Poput svetoga Pavla ova žena, slobodna od svih, samu sebe čini sluškinjom (1 Kor 9,19). To više nije običaj i obveza, to je prava ljubav. Sada ona pruža ruku i poslužuje goste.

Znam, Gospodine: Nisu Tvoje ruke samo obrađivale drvo. Tvoje su ruke dodirnule mnogoga bolesnika i darovale zdravlje. Tvoje su se ruke uzdizale na molitvu, Tvoje su ruke zaustavile oluju. Na uskrsno su jutro zasjale, pokazujući tragove rana. Tvoje su ruke u odsudnom času uzele kruh i vino koje Crkva slavi na oltaru. U miru se klanjam i molim: Blagoslovi me svetom rukom spasiteljicom, rukom koja liječi!

5. nedjelja u crkvenoj godini B
Job 7,1-4.6-7; 1 Kor 9,16-19.22-23; Mk 1,29-39

p. Niko Bilić, SJ

 

Duhovnost

1 response to Ruka koja liječi


  1. margareta brnada

    Nek i moje ruke budu ruke koje pridizu!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *