Božić

O Božiću su napisane pjesme i pjesme, ali samo onaj božićni stih vrijedi koji nam je u srce upisan i koji nas vodi k istinskomu obraćenju. Božić je Božji poziv da s kajanjem priznamo svoje grijehe i nevjernosti. Mali Bog dolazi s velikom spasiteljskom ljubavi. Podsjeća nas na osnovnu definiciju ljudskoga bića: toliko smo se ostvarili koliko smo se njemu poklonili. Božić je prije svega poziv na molitvu.

Božić je intelektualcu nova obveza i inspiracija za promišljanje i pisanje. Božić je svećeniku nova prilika da kao ispovjednik bude svjedok i službenik Božjega oproštenja pokornicima, da im donese božansku radost, potakne ih na novi život u Kristu i upozori na veliko poslanje koje imaju na ovomu svijetu. Za Božić svećenik opet stupa na oltar s anđeoskom zadaćom da navijesti blagovijest koja potiče na akciju: otkrivanje Isusa, prepoznavanje znaka, međusobnu komunikaciju, divljenje Božjim djelima. Lako apostol na Božić opet otkriva kako je ograničen i izručen u Božje ruke. Božić znači pouzdanje u Božju ljubav. Naša je nada u Kristu koji s nebeskoga prijestolja dolazi u našu prolaznost. Kriza je vladala i one – betlehemske – noći, strašna kriza.

Najljepši blagdan

Što je to toliko »čarobno« u spomenu riječi »Božić« da svi govore kako je to najljepši kršćanski blagdan ili »blagdan nad blagdanima«? Čaroban jest Božji čar, njegova ljupkost koju smijemo promatrati u liku Djeteta, dražest o kojoj Ivanovo Evanđelje piše da primamo »milost na milost« (Iv 1,16). Blagdan svih blagdana ima svoju nevjerojatnu privlačnost jer se Bog povjerio u ruke ljudima. Pravedni Josip i Djevica Majka u studeni i mraku Davidova grada svojom ljubavlju omogućuju ljudsko rođenje Božjega Sina. Znamo ipak da najveću i izvornu teološku snagu u kršćanskoj vjeri ima Uskrs.

Božić uvelike djeluje »legendarno« jer doista: skok u legendu lako se zbiva. Ljudi se – kaže zgoda iz naših dana – okupiše na ugodno, tradicionalno božićno druženje u urešenoj kućici, prekrasne, snijegom zabijeljene zimske večeri. Nazovu oni u samostan da upitaju ima li koja druga, nova priča, da ne uzimlju ponovno onu istu o Isusovu rođenju. Uspomena na dijete koje se smiješi djeluje kao da je, eto, tek neka priča – maštovita topla, ali izmišljena pripovijest. Evanđeoski izvještaji međutim nude drukčiju sliku. I Matej i Luka naglašavaju povijesnost Isusova rođenja – Luka točnim navođenjem podataka o vlastima, Matej upozoravajući na proroštva. Malo tu ima idealizacije, puno više naše krute ljudske realnosti kakvu dobro poznajemo.

Postoji osobita slatkoća Božića koja se krije u novomu otkrivanju djetinjega povjerenja u nebeskoga Oca. Ljepota božićne noći odgovor je na čovjekovu čežnju da se u užurbanu svijetu smiri i usmjeri svoj pogled i misli na ono što primamo kao Božji dar. Časovi tihe kontemplacije kojom spoznajemo vlastitu od Boga danu vrijednost i ustanovljujemo što smo sve u životu ostvarili vrlo su ugodni. Vode nas u nov susret s ljudima i u novu marljivost u našim dužnostima. Krasno je na Božić ono milo Dijete koje širi ruke da zagrli cijeli svijet.

Patnička svakidašnjica

I na Božić mnogo je tuge, patnje i nesreće u svijetu. Čemu idealizirati? Ta, božićna je istina tako stara i opet uvijek nova. Bog dolazi upravo u ovakav naš svijet, postaje Mali Bog – Božić. Rađa se kao ljudsko dijete koje treba ugrijati i nahraniti, umiti i utješiti. Djetetu je sve potrebno i egzistencijalno je ovisno o roditeljima. Takvu ovisnost Bog uzima na sebe.

Hladna betlehemska noć, rođenje u životinjskim jaslama daleko je od topla obiteljskoga doma i obilja vezana uz blagdansko slavlje. Ali ipak pravo je da baš za Božić spremamo darove. Baš o Božiću najopipljivije se očituje Isusov proglas: »Što ste učinili jednome ove moje najmanje braće, meni ste učinili« (Mt 25,40). Dobro je da je iz srca kršćanske vjere Božić ušao u suvremenu civilizaciju kao blagdan obitelji i ljubavi prema bližnjemu. U stres koji nastaje zbog popisa stanovništva dolazi Bog. Nadničarima, pastirima koji borave vani – kao beskućnici – objavljuje se Božja slava.

Naši današnji božićni uresi poziv su da usmjerimo pogled k nebu odakle nam dolazi hitan Božji zov na obraćenje. Kuglica koja blista na božićnomu drvcu upozorava na iskonsku, jedinu idealnu dobrotu nebeskoga Oca. Na nju se bez straha i bez pridržaja možemo osloniti. Idealizacija i djetinja razdraganost vrijede ako nas vraćaju u ruke Očeve i u život po zakonima njegove kuće – gdje i nadničari imaju kruha u izobilju (usp. Lk 15,17).

Božić u Bibliji i u teologiji

U izvještajima vezanim uz Božićno otajstvo Biblija ističe suradnju neba i zemlje. Božji glasnici donose vijesti i pouke i Mariji i Josipu, jedan objavljuje pastirima veliku radost, a cijelo mnoštvo hvali Boga i naviješta mir na zemlji. Gospa daje svoj pristanak: »Neka mi bude!«, Josip i pastiri marljivo izvršavaju nebeske naloge. Mudraci s istoka na nebesima su uočili zvijezdu vodilju, starac Šimun, koji iščekuje utjehu za cijelu zajednicu, prepušta se vodstvu nebeskoga Duha, proročica Ana život je posvetila bogoslužju – uzdizanju zemaljskih molitava u nebeske visine. Biblija očito ima oka za ulogu pojedinaca, konkretnih osoba, u božićnomu događanju.

Osim toga, Gabrijelove riječi kod navještenja i poruka koju Josip dobiva u Matejevu Evanđelju pokazuju da drevna proroštva dolaze do ispunjenja. Prorok Natan Davidu je govorio o vječnomu kraljevstvu (2 Sam 7,13), sada se to ostvaruje u Marijinu sinu. Izaija je govorio o Djevici koja će začeti (Iz 7,14) – Božja riječ ostvaruje se u »Gospodinovoj službenici« (Lk 1,38). Njezin Sin jest Emanuel – s nama Bog. Sam će kao uskrsli Učitelj i Gospodin na kraju istoga Matejeva Evanđelja posvjedočiti: »Ja sam s vama – u sve dane« (Mt 28,20).

Biblijski tekstovi o Božiću čuvaju nas od pristranosti i ističu univerzalnost Božića. Bog ne dolazi samo siromasima – pastirima, ni samo izabranomu narodu, nego i predstavnicima visokoga društva – mudracima koje obično i prepoznajemo kao kraljeve, jer u isti mah dolaze kao zastupnici svjetskih naroda.

Slično Svetomu pismu postupa i teologija koja želi sažeti ono bitno. Teologija želi na temelju Božje riječi, crkvene predaje i zdrava promišljanja izreći obvezujuću i korisnu vjersku istinu. Božić razvija temeljnu misao o utjelovljenju i dolasku Spasitelja. U Božiću je specifičan početak kristologije: Isus s božanskom nadnaravi i ljudskom naravi kreće u svoju veliku misiju. To je ujedno temelj nove – kršćanske praktične, moralne teologije koja počiva na tajni otkupljenja. Sv. Pavao, prvi kršćanski teolog, ističe da je Isus rođen od žene (Gal 4,4) – Božji Sin postaje ljudski potomak. Krist, u kome je sve stvoreno, postaje podložan Zakonu. Prihvaća da mu Zakon bude nadziratelj – pedagog koji će njime kao maloljetnikom upravljati (usp. Gal 3,24). On, baštinik Očev, postaje rob kako bismo mi postali sinovi i baštinici Božji. Pavao ide još dalje pa kaže da je Bog izložio Krista (Rim 3,25), ističući kako Sin Božji na sebe uzima svu krutost drevnoga ljudskog običaja da nejaka djeca budu jednostavno prepuštena vlastitoj sudbini.

Jaslice i križ – poruka svijetu

Drevna je predaja da isto drvo služi i za jaslice u kojima je dijete Isus i za križ na kojemu je Mučenik kao Žrtva razapet. Često se također ističe kako Sin Božji otpočetka prihvaća trpljenje – kao što i poznata pjesma veli: »on za nas trpi čim se rodi«. Ne samo tjeskoba mlade majke, koju Josip najprije želi potajice otpustiti, i mučna strka zbog naredbe o popisu, nego i nedostatak mjesta u Betlehemu – sve je to već dio otkupiteljskoga djela Kristova. Pa i slama i drvene jasle nisu topli dušeci i mirisne odaje za kraljevsko rođenje!

Drvo jaslica i drvo križa, osim toga, za hrvatski je narod važno obilježje. Upravo onda kada je pronađeno sveto drvo križa, barem u relikvijama, Hrvati se doseljavaju na područje svoje današnje domovine. Teološka je poruka toga drveta izvrsna. Jedno je i jedinstveno Kristovo otajstvo. Isti je Krist utjelovljeni i rođeni, i onaj raspeti i uskrsnuli.

Kako danas navijestiti božićnu poruku? U današnjemu društvu »pali« samo autentično svjedočenje. To se sastoji puno više u načinu života i rada, negoli u samim riječima koje govorimo. U praksi to znači skok od medija u pravu stvarnost, od virtualne komunikacije u izravno druženje. Treba uspostaviti sklad između naših riječi i djela, našega vjerovanja i našega postupanja. Znamo kako su pastiri u evanđeoskomu izvještaju preuzeli ulogu Božjih glasnika – postali su anđeli. Najprije, naime, anđeli naviještaju rođenje Gospodinovo i hvale Boga (Lk 2,13.17), potom pastiri čine to isto (Lk 2,18.20). Sveti Otac kao Kristov namjesnik i ove godine upućuje poruku za Svjetski dan mira koji se slavi na osmi dan po Božiću. Poziva nas da sami uronimo u otajstvo Božjega mira – to je kontemplativni dio koji se traži, i da potom budemo apostoli mira – to je akcija. Oboje je i danas potrebno: molitvena dimenzija kojom se obraćamo Bogu i apostolska dimenzija kada se obraćamo ljudima. Treba se moliti »mladomu Kralju«, onda se uistinu »mir svijetu naviješta«.

 

Duhovnost

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *